Godina za posebna slavlja. Tako je 2024. nazvala naša najiskusnija gimnastičarka Tijana Korent koja ove godine slavi čak 30 godina gimnastičke karijere. U travnju će proslaviti 35. rođendan, a ovoga tjedna u Osijeku nastupit će na 15. DOBRO World Cupu.
Krenula sam prvo na ples
– Zvuči stvarno nevjerojatno. Zadržati se 30 godina u gimnastici, posebice u ženskoj gimnastici, nešto je na što sam posebno ponosna. Iskreno, da mi je netko rekao da ću se s 35 i dalje natjecati i biti konkurentna, vjerojatno bih se samo slatko nasmijala.
Čakovčanki gimnastika nije bila prva opcija.
– Mama me s četiri odvela u plesnu školu, ali nisam se tamo pronašla. Onda je rekla da ima drugu opciju za mene, odvela me u gimnastičku dvoranu i, evo, još se ne dam van.
Nije Tijana imala jednostavan put. Zbog loših uvjeta za treniranje sa sedam godina prvi put je otišla na pripreme u Moskvu, s osam godina u Bratislavu...
– Koliko je bilo teško, bilo je i lijepo. Imali smo dobru atmosferu u klubu, s prijateljima s kojima sam trenirala. Svi smo bili u istom košu pa smo bili i velika podrška jedni drugima.
Olakšanje je došlo tek 2008. kada je njezin otac Stevo Tkalčec u Nedelišću izgradio gimnastički centar Aton.
– Bilo je to i mentalno olakšanje jer sam konačno bila doma. Radila sam ono što volim, i to doma. Mogla sam se onda posvetiti i drugim stvarima, nisam se toliko trošila na putovanja i dobila sam novi motiv za treniranje. Izgradnja tog centra definitivno je doprinijela da ostanem u gimnastici. Ja i danas, kao i prije 30 godina, imam veliku ljubav prema ovom sportu, volim biti u dvorani, volim trenirati, a i ovaj sport vam donese sjajne ljude u život, prijatelje. Uz to na putovanjima vidite nove stvari, nove kulture i time si dodatno obogatite život. Meni je gimnastika stvarno obogatila život na najljepše načine.
Tijana je na početku sezone, na Svjetskom kupu u Cottbusu, imala problema s leđima. Kakvo joj je trenutačno zdravstveno stanje?
– Ide nabolje, ali bolovi su ipak usporili treninge u jednom trenutku, a i utjecali su i na psihološki dio pripreme. Bliži se natjecanje u tvojoj zemlji i ne želiš razočarati, a nisi najzdraviji. Ponosna sam što ću ove godine u Osijeku ipak izvoditi jače skokove nego prošle godine, a s njima znam da vrijedim za finale. Za početak idemo po finale.
Volontiram u skloništu za mace
U 45 finala Svjetskog kupa, po čemu je hrvatska rekorderka, osvojila je deset medalja.
– Često me ljudi znaju zezati pa pitaju hoću li trajati kao Oksana Čusovitina. Oksana ima 48 i doista prkosi svim zakonima gimnastike i vrhunskog sporta. Divim se Oksani, iako je i nju polako dostiglo vrijeme, i dalje je dobra. Ne, ja se ne mogu zamisliti da se natječem s 48 kao ona.
Tijana je završila menadžment turizma i sporta, radi u SGC-u Aton, a već 11 godina volontira u skloništu za napuštene mace u Čakovcu.
– Ljubav prema životinjama naslijedila sam od mame. Znam da smo kad sam bila mala imali njezinu mačku u kući. Uvijek sam voljela mace, a kad sam odrasla, kad sam imala i više vremena, shvatila sam da im želim pomagati.
