Srbi su u Budimpešti obranili europski vaterpolski naslov, a mi smo opet ispod crte za odličja – peti smo. Slabiji smo bili samo u Beogradu 2006. kada smo osvojili sedmo mjesto i u Eindhovenu 2012. kada smo bili deveti. Oba puta pod Ratkom Rudićem. Isti plasman kao na posljednjem ostvarili smo i u svom prvom samostalnom nastupu na EP-u 1993. u Sheffieldu. Tadašnji je izbornik, danas pokojni Duško Antunović, zbog toga morao podnijeti ostavku. No, danas od Ivice Tucka ne tražimo to isto. Prvo zbog toga što nema ondašnje nestrpljivosti mlade države da se iskaže i na sportskom planu, a drugo što je Tucak lani već osvojio svjetsku broncu i mediteransko zlato, pa ima još malo kredita.
– A nakon Sheffielda bilo je i puno većih podbačaja pa se izbornici nisu mijenjali – ispravno je pripomenuo Tucak.
I Srbi su na SP-u bili sedmi
No, naše prvo pitanje zapravo je bilo – zašto u Budimpešti nismo bolje prošli?
– Plasman jedne reprezentacije na ovako velikom natjecanju ovisi o puno čimbenika. Na žalost, mi smo cijelu godinu imali problema s ozljedama i ni u jednoj utakmici nismo bili kompletni. I zato je peto mjesto neuspjeh, ali ne i podbačaj.
?!
– Pa, neuspjeh je zbog onog što smo mi željeli nakon dva mjeseca mukotrpnog rada. Sigurno nismo išli u Budimpeštu da bismo bili peti. Ali nije podbačaj, to je naša realna vrijednost. S malo sreće, istina, mogli smo biti i bolji, pa sa Srbima smo u najmanju ruku bili ravnopravni.
Ali su oni prvi, a mi peti?
– Srbija je jedna od rijetkih reprezentacija koja je u odnosu na OI doživjela najmanje, gotovo minimalne promjene. Ne zaboravimo da su oni na posljednjem SP-u u Barceloni bili sedmi, ali nastavili su raditi i danas imaju jaku reprezentaciju.
Vraćaju se Burić i Bošković
I zašto su onda ti Srbi tako uspješni?
– Ne znam jeste li zamijetili da je na finale došao i njihov predsjednik države. Jedan je ministar cijelo vrijeme bio tu. Njihova je televizija cijelo vrijeme na bazenu imala studio, onakav kakav smo mi imali na Svjetskom nogometnom prvenstvu. I njihovih navijača bilo je više nego naših. Izgradili su kult reprezentacije kakav mi još nemamo.
Kako ćemo ga i izgraditi kad vi za Svjetski kup u Almatiju (19. – 24. kolovoza) najavljujete pomlađenu reprezentaciju? Moglo bi nam se dogoditi da ove godine, prvi put nakon 2008., ostanemo bez medalje na velikim natjecanjima?
– Borit ćemo se da se to ne dogodi. Ali Paviću, Dobudu, Bušlji, Suknu i Jokoviću moramo dati odmor jer su potrošeni. Neki od njih imaju zdravstvene, a neki obiteljske probleme. A dat ćemo priliku K. Milakoviću, Macanu, Vukičeviću, Marceliću...
A Burić i Bošković?
– Najsretniji bih bio da taj slučaj nije bio stvoren, situacija bi bila sasvim drugačija i Hrvatska bi bila u najjačem sastavu. No, Burić nam se sljedeće godine vraća, a načelan dogovor o tome imamo i s Boškovićem.
>> Srbi u Budimpešti svladali Mađere i obranili naslov
ništa ne znači ministar, predsjednik, navijači, televizija... Srbi su jednostavno najbolji a siguran sam i da su lošije plaćeni od drugih reprezentacija