Na današnji dan prije 102. godine, 17. lipnja 1918., u Šibeniku je rođen Ante Lambaša, prvi Hrvat koji je bio na čelu jedne velike sportske organizacije.
Šjor Ante, kako su ga zvali u Jugoslaviji, ali i šire, bio je predsjednik Fine (Svjetske organizacije plivačkih sportova) u razdoblju od 1980. do 1984., ali to je bio samo vrhunac dužnosničke karijere tog bivšeg šibenskog plivača i vaterpolista. Ali pođimo redom...
Nakon srednjoškolskog obrazovanja u Šibeniku, Lambaša je 1936. upisao Višu školu za tjelesni odgoj u Beogradu, gdje će kasnije diplomirati i na Pravnom fakultetu.
A nakon svršetka Drugog svjetskog rata - zapisano je u monografiji “Stoljeće hrvatskog vaterpola” - kao povjerljivi vojni službenik, bio je zadužen za promidžbu sporta novonastale države te povezivanje nacionalnih s međunarodnim sportskim organizacijama i savezima.
Kako je u to vrijeme bilo uobičajeno, iznova su osnovani gotovo svi sportski savezi nove države te je Lambaša 1948. bio jedan od utemeljitelja Plivačkog saveza Jugoslavije, čije je sjedište bilo u Beogradu. “Zaboravljeno” je da je Jugoslavenski plivački savez osnovan davno ranije, 2. listopada 1921. u Zagrebu, gdje je djelovao sve do 1941. godine.
U Plivačkom savezu Jugoslavije Lambaša je obnašao mnoge dužnosti: od tehničkog referenta, tajnika, predsjednika Međunarodnog odbora, do saveznog kapetana.
Sudjelovao je u radu Prvog kongresa Fine u Monte Carlu 1947. U Beču 1950. izabran je za člana Ureda Lena, što je ostao do smrti 1993. Uz to je bio i predsjednik Vaterpolskog odbora Lena (EWPC) od 1968. do 1972., potom je 1978. postao dopredsjednik Fine (član Izvršnog odbora bio je od 1960.), što je ostao sve do izbora za njezina čelnika. Od 1980. do 1984. bio je predsjednik Fine, a od 1982. do 1986. predsjednik Lena.
- Lambaša je bio jedina osoba koja je istodobno obnašala dužnosti predsjednika Fine i Lena. Osim toga bio je jedan od osnivača Kupa europskih prvaka ili današnje Lige prvaka - ističe Perica Bukić, još jedan poznati Šibenčanin u svijetu vaterpola.
- Šjor Ante nije često dolazio u Šibenik, ali redovito smo se, u vrijeme mog aktivnog igranja, susretali na najvećim svjetskim natjecanjima. Treba naglasiti da je to bilo razdoblje naših najvećih uspjeha: u Los Angelesu 1984. i Seulu 1988. bili smo olimpijski pobjednici, a u Madridu 1986. svjetski prvaci.
S obzirom na to da je mojoj majci djevojačko prezime Lambaša, mi smo bili i neki rod, iako ne baš blizak. No, uvijek bismo se ljubazno pozdravili, porazgovarali. Zanimalo ga je sve oko naše reprezentacije i pratio je sve naše uspjehe - napomenuo je Pero.
Bukić se prisjetio i jedne anegdote koja je kolala u krugovima vodenih sportova, a ona kaže:
- Kao što se zna, prvo Svjetsko prvenstvo u vaterpolu i plivanju održano je 1973. u Beogradu, a Lambaša je bio direktor tog prvenstva. No, kad je odlučivano tko će biti domaćin bila su dva kandidata: Beograd i Budimpešta.
Na ždrijebu je Lambaša izvukao kuglicu u kojoj je bio papir s imenom Budimpešte. Snalažljiv kakav je bio - a pravila očito nisu bila dokraja precizirana - onako nonšalantno samo je rekao: “Budapest out, the host is Belgrade. Cheers!”.
Lambaša je bio i član Jugoslavenskog olimpijskog odbora (od 1952. do 1968.). Bio je doživotni počasni predsjednik Lena i počasni član Fine. Preminuo je 18. studenoga 1993. u Beogradu od posljedica prometne nesreće. Ispred kuće u kojoj je stanovao na njega je naletio automobil.
I dok u njegovu rodnom Šibeniku za njega mnogi nisu ni čuli, u Beogradu je doživio sve počasti, pa je dobio i svoju ulicu u općini Čukarica - Ulica Ante Lambaše.
šjor ante nije cesto dolazio u sibenik...odabrao je beograd i to je to...ima ulicu tamo i prica zavrsena......