kada utakmicu na svom terenu protiv Farskih otoka pobjediš golovima iz penala, s igračem više i golmanom kao najboljim igračem...onda je očigledno da si sve samo respektabilan protivnik i dobra ekipa. Igra je bila tuga, čemer i jad. Vušković očaj, Šotiček 9 puta pokušao preći igrača - 0 puta uspio. Olić i Kranjčar teški experti na klupi. Fali im samo još Ćorluka da se priključi ili Silvio Marić pa da budi kompletni.

Ako se mi mucimo d Farskim otocima onda je svaki komentar suvisan.

Hrvatska je opće poznata da prima golove u zadnjoj minuti ili u sudačkoj nadoknadi. Imali smo sreću na dva kaznena udarca. Nema hrabrih pucača na protivnički gol, ali se zato petlja s loptom pred golom, dodaje lopta iz komotnog prostora usuigraču okruženim protivničkim igračima i to je normalno gubitak lopte. A što da nije bilo kaznenih udaraca s bijele točke? Tko bi onda pobijedio? Kada igrač u 16 metara ima komociju pucanja po golu, onda nema dodavanja siugraču okruženom protivničkim igračima jer ju on teško može i primiti a kamoli u takvoj situaciji proslijediti igraču u povoljnoj poziciji. Zato se mora pucati po golu kada za to postoji prilika i Olić mora na tome raditi. Ne može se dogoditi posjed lopte 70 % a ne to opravdati minimalno jednim ili dva gola iz čiste igre. Toliki posjed lopte jednostavno mora rfezultirati golom iz igre a ako se to ne događa, onda taj problem treba detektirati i otklnoiti. Ova postava se itekako mora uigrati, jer je puno krivih dodavanja i jalovih pokušaja. Oliću, ispravljaj propuste i greške.