Kuglanje je sport u kojem ne možete varati. U kuglanju ste uvijek individualac i ovisite samo o sebi. To je ono što mi se najviše sviđa – kaže slavonski Dalmatinac Mihael Grivičić (19), dvostruki svjetski kuglački prvak u juniorskoj konkurenciji. Laskavi naslov priskrbio si je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj gdje je osvojio zlatne medalje u paru s Lukom Požegom te u miješanom paru s Mateom Juričić. Tome je pridodao i ekipnu brončanu medalju, a u momčadi sastavljenoj od četiri igrača bio je pojedinačno najbolji. Zbog kuglanja je ostavio tamburu i upisao Pomorski fakultet u Splitu. Ovih dana priprema se u Otočcu za nastup na Svjetskom prvenstvu za starije juniore (U-23) koje će se od 15. do 20. svibnja održati u Rumunjskoj. Taj talentirani i svestrani mladić iz Slavonskog Broda za kuglanje je prvi put čuo zahvaljujući roditeljima, koji su s prijateljima i kumom osnovali Kuglački klub Regoč.
– Sjećam se, tog se ljeta u Brodu održavala škola kuglanja. Odlučio sam se prijaviti i vidjeti kakav je taj sport. Najzaslužniji je za moj kuglački uspon predsjednik i trener Kuglačkog kluba Zanatlija Branko Magaš – govori Mihael.
S mladim su Brođaninom prije godinu dana kontaktirali iz splitskog Mertojaka, jednog od najboljih hrvatskih klubova.
Odlučio je Slavoniju zamijeniti Dalmacijom i upisati se na Pomorski fakultet u Splitu. Tako je spojio ugodno s korisnim, jer nije više morao prevaljivati po 500 kilometara radi utakmica.
U grad podno Marjana otišao je isključivo zbog kuglanja iako je jedino primanje koje ostvaruje stipendija od 500 kuna mjesečno koju kao kategorizirani sportaš prima od Hrvatskog olimpijskog odbora.
– Svjestan sam da je kuglanje mali sport od kojega se ne može živjeti, ali isto tako znam da, želim li uspjeti, nešto moram žrtvovati. Dečki iz Mertojaka doista su fenomenalni i odlično su me prihvatili, trener Hrvoje Marinović godinama je najbolji kuglač u Hrvatskoj.
Bavljenje sportom nije mu strano. Prije kuglanja trenirao je nogomet, stolni tenis i košarku
No, ubrzo je shvatio da to nije to. Osjećaj izlaska na stazu s kuglom u ruci za njega je neopisiv. Osim kuglanja, Mihael ima još jednu ljubav – tamburu. Godinama je svirao bisernicu u Brodskom tamburaškom orkestru. Kao tamburaš bi sigurno zarađivao više nego kao kuglač, ali na kraju je i od toga morao odustati kako bi se potpuno posvetio sportu koji voli. Još drži rekord novogradiške kuglane od 619 srušenih čunjeva na jednoj utakmici, srušen 2016. godine. Mihael i kuglanje “kliknuli” su na prvu.
Šteta. Glazba i sport imaju isti cilj: zabavu ljudi! Sviranjem tambure bi mnogo više ljudi zabavio i uveselio nego kuglanjem.