Dok smo sjedili i razgovarali o tome što mu se dogodilo dan prije, telefon Zorana Primorca (44) užario se. Sa svih strana stizale su mu poruke potpore, a od svih medija pozivi da kaže nešto o uvredama koje je na njegov račun ispalio počasni predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak.
– Ne bi me toliko zvali ni da sam postao olimpijski pobjednik. Već u 11 sati potrošila mi se baterija mobitela.
Ogriješio se o povelju
A Vrdoljak mu je rekao da umukne, da nema što s njim razgovarati te da je na sedam olimpijskih igara osvojio samo pola medalje.
– Nije mi bilo ugodno, no to je samo ilustracija kako oni koji upravljaju sportom doživljavaju nas sportaše. Kao gladijatore koji zabavljaju narod i nisu sposobni misliti svojom glavom. Ako sam ja 1988. osvojio pola medalje u paru s Lupulescuom, zar to znači da su vaterpolisti svaki osvojili po jednu trinaestinu olimpijskog zlata? Držim da je tom izjavom gospodin Vrdoljak uvrijedio i sve sportaše a i povrijedio je olimpijsku povelju i podcijenio cijelu olimpijsku ideju. S pozicije s koje on nastupa nije primjereno tako se odnositi prema sportašu. Ispada da su svi sportaši koji nisu osvojili olimpijsku medalju jadnici, a oni koji imaju jednu medalju da su polusportaši.
Kakav je bio vaš dosadašnji odnos s Vrdoljakom?
– Nikad nismo imali nesuglasica i očigledno me dosad cijenio kao sportaša, a 1996. mi je čak i pomogao da odem na Olimpijske igre spriječivši jednu potencijalnu suspenziju.
Nije naš cilj preuzeti HOO
Koliko je zapravo teško plasirati se na Olimpijske igre?
– Jednom sam igrao u kvalifikacijama, a u ostalim slučajevima morao sam biti među prvih 20 igrača svijeta.
Primorcu smeta što se njegovo propitivanje odluka vodstva HOO-a doživljava kao puč.
– Nije nam cilj preuzeti HOO, funkcije nas ne zanimaju, već funkcioniranje sustava. Zar ja kao hrvatski rekorder po broju olimpijskih nastupa nemam pravo pitati što se događa u kući hrvatskog sporta? U kojoj bih se valjda trebao osjećati kao kod kuće.
A što žele olimpijci?
– Stalno ponavljam kao papiga da nam nije cilj smijeniti vodstvo HOO-a, nego ga natjerati da problem što prije riješi. Da Mateša sam sa suradnicima riješi dubiozu u koju će HOO zapasti kao jamac za kredite Sportske televizije. Ne možemo se praviti da je sve idealno, da su brojke dobre, da ozbiljni problemi Hrvatske olimpijske akademije ne postoje, da je Vlada prihvatila izvješće HOO-a kad nije... Samo želimo odgovore na goruće probleme.
Stoji li iza Kluba olimpijaca doista vladajuća stranka SDP, kako im Mateša i njegovi ljudi predbacuju?
– Oni to zaključuju na osnovi podudarnosti onoga što hoćemo mi i Ministarstvo, a to je da se o sportu više brinu sportaši. Uostalom, zar i prošli i sadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Rogge i Bach, nisu bili olimpijci, a sadašnji je predsjednik čak i osvajač zlatne olimpijske medalje. Ta recite mi koji su to članovi Kluba olimpijaca u članstvu vladajuće stranke.
Je li ovo trenutak da pomislite što mi sve to treba?
– Ovaj put sam se doista to i zapitao, jer vrijeme koje potrošim na rad u Klubu olimpijaca, Vijeću i Skupštini HOO-a mogao bih provoditi s obitelji. Supruga mi kaže da je cijeli život čekala da više budemo zajedno, a ja sam opet odsutan. Sport je cijeli moj život, a medalje su mi jedina prava zadovoljština za sve ono što sam si morao uskratiti pa su me Vrdoljakove riječi zaboljele.
Bilo bi dobro čuti i Vrdoljakovu priču, zar ne? Ili ćemo i o ovoj temi imati jednostrano informiranje? . Ne branim Vrdoljaka, ali viktimiziranje Primorca nema smisla. . Meni osobno, činjenica da se Primorac slizao s Jovanovićem, daje dovoljno argumenatamenata da ga manje cijenim nego do sada.