Staklokrilaca postoji oko tisuću vrsta u svijetu. U Europi ih obitava osamdesetak, a jedna od lokacija je Podravina. Ime su dobili po gotovo prozirnim krilima. Izvrsni su letači i vrlo brzo mijenjaju pravac kretanja, toliko brzo da ljudsko oko te manevre i ne stigne pratiti. Leptira plavaca u Europi pak ima stotinjak vrsta, u Hrvatskoj pedesetak. Neki od poznatijih zaštićenih lokaliteta na kojima lete su livade Bedekovićeve grabe u Međimurju i livada Zovje kod Koprivnice. I staklokrilci i plavci spadaju među manje leptire, pa bi se pokraj leptira iz Papue Nove Gvineje, nazvanog po kraljici Aleksandri, Ornithoptera alexandrae, velikog oko 30 centimetara, činili poput patuljaka.
Evolucijska taktika
Kao što bi se patuljasti moljac, s rasponom krila od samo dva milimetra, osjećao sićušnim u odnosu prema njima. Čudesan je taj svijet leptira podijeljenih u 250.000 vrsta i rasprostranjenih na svim kontinentima osim Antarktike. Znanstvenici ih proučavaju stoljećima, no i dalje su tajnoviti mehanizmi leta tih kukaca sićušnih tijela u odnosu na površinu krila. Posebno to zanima inženjere na području aerodinamike koji se nadaju da bi načine na koje lete leptiri mogli iskoristiti u proizvodnji bespilotnih letjelica. Leptiri ne lete ravno poput ptica, oni kao da poskakuju, za što je potrebno znatno više energije, a znanstvenici to tumače održavanjem na životu.
Takav način leta može, naime, odvratiti ptice koje se njima hrane, pa će potražiti neki drugi, lakše uhvatljiv plijen. Riječ je, dakle, o evolucijskoj taktici. Dosadašnje znanstvene studije pokazivale su da leptiri koriste nekoliko aerodinamičkih mehanizama kako bi pojačali stvaranje sile. Još 70-ih godina razvijena je teorija da velika krila dopuštaju leptiru da ih sklopi prema gore kako bi uzletio. Zanimljivo istraživanje provelo je nedavno sveučilište Lund u Švedskoj, koristeći zračne tunele i kamere koje su snimale leptire u slobodnom letu. Cilj istraživanja bio je utvrditi aerodinamiku mahanja krilima, a rezultati su pokazali da se leptiri koriste doista vrlo učinkovitom tehnikom. Fleksibilna krila potiskuju leptira prema naprijed, dok se udaranje krilima prema dolje koristi za potporu težine. Konstruirali su i dva para mehaničkih, krutih krila kako bi provjerili svoje pretpostavke.
Savitljiva krila, zaključili su, znatno povećavaju silu, i to za 22 posto, a učinkovitost za čak 28 posto u usporedbi s krutim krilima. U studiji koju su objavili objasnili su prednosti oblika krila i fleksibilnosti. Donedavno se smatralo da su krila leptira aerodinamički neučinkovita, međutim, istraživači sad donose novi pogled.
Japanci nisu uspjeli
– To je elegantan i fascinantan mehanizam, uz to i znatno napredniji nego što smo mislili. Leptiri imaju koristi od te tehnike leta kad moraju brzo pobjeći od grabežljivaca – prenosi Science Daily izjavu biologa Pera Henningssona koji je proučavao aerodinamiku leptira s kolegom Christofferom Johanssonom. Leptiru koji može poletjeti brže od ostalih to donosi golemu prednost, pitanje je to života i smrti. – Oblik i fleksibilnost leptirovih krila mogli bi potaknuti poboljšane performanse i tehnologiju leta u malim bespilotnim letjelicama – smatra Henningsson. Moguća je i primjena u poboljšanju rada podvodnih plovila. Japanski znanstvenici Hiroto Tanaka i Isao Shimoyama prije desetak godina izradili su umjetnog leptira vrste lastin rep kako bi istražili biomehaniku kretanja tih kukaca. No, nisu uspjeli dešifrirati sve tajne leta, pa leptirov let i danas zaokuplja znanstvenike. Priroda je doista savršen inženjer.
