Predizborna istraživanja daju veliku prednost Kukuriku koaliciji pa je vrlo vjerojatno da će Radimir Čačić uskoro postati potpredsjednik hrvatske vlade, što će ga učiniti jednim od najmoćnijih ljudi u zemlji.
S obzirom na očekivanu razinu budućeg Čačićeva utjecaja na ekonomiju, potpuno je trivijalno moralizirati o tome kako je moguće da je on ostao na listi Kukuriku koalicije iako je ubio dvoje ljudi, dok je njegov stranački kolega maknut zbog male, beznačajne prometne nesreće. Je li više kriv čovjek koji je trijezan, pri punoj svijesti, ali neprilagođenom i možda bahatom vožnjom ubio dvoje ljudi ili netko tko se zapio na Martinje pa smanjeno uračunljiv sjeo u auto te izazvao relativno benigni sudar? To je tek zanimljiva, ali potpuno nebitna filozofska ili pravna rasprava. Iz više razloga.
Prvo, Radimira Čačića čelnici Kukurikua neće maknuti s liste jer bi to uzrokovalo svađu s HNS-om. Nije vjerojatno da će HNS smoći dovoljno unutrašnje snage da sam smijeni svog lidera, niti je dosadašnje Čačićevo ponašanje upućivalo na sklonost velikim, poniznim i poštenim gestama kao što bi bilo njegovo osobno povlačenje iz kampanje.
Drugo, Čačić se neće sam povući iz kampanje jer je na temelju predizbornih istraživanja vjerojatno zaključio kako čak ni to što je ubio dvoje ljudi neće kompromitirati kampanju Kukuriku koalicije do mjere koja bi ugrozila izbornu pobjedu.
Treće i najvažnije: Čačić sebe već vjerojatno vidi u ulozi velikog neimara; moćnog državnog investitora koji kao neki superheroj s bijelom građevinskom kacigom na glavi obilazi nove projekte koji su pod njegovom palicom nikli kao gljive poslije kiše. Trebamo vlast koja će odlučno štedjeti, a dolazi čovjek kojem su veliki projekti poput neizlječive ovisnosti. A svaka je ovisnost skupa, pa tako i ona o projektima. Za projekte će mu, posve je jasno, trebati i naš novac ili će nas dodatno zadužiti.
Trenutačno nam je, dakle, mnogo veći problem to što bi nam Čačić kao potpredsjednik mogao napraviti u budućnosti od onoga što je kao vozač napravio u prošlosti. Cijeli niz izjava gospodina Čačića upućuje na to da planira imati sličan modus operandi kao što je imao u Račanovoj vladi. Pri svemu tome zaboravlja da svima nama ne treba čovjek kojeg ćemo doživljavati kao šefa svih hrvatskih gradilišta, kao najvećeg hrvatskog poduzetnika. Hrvatskoj, sada je napokon jasno, treba oživljavanje doktrine čistog, nepatvorenog neoliberalizma. Nama ne treba država u kojoj će potpredsjednik vlade biti glavna poduzetnička zvijezda. Nas ne može spasiti kejnezijanizam. Upravo suprotno, nama treba mudri potpredsjednik vlade koji će dobro znati da on ne smije biti glavni državni graditelj i najveći poduzetnik u jednoj osobi, nego treba stvoriti uvjete u kojima će svim poduzetnicima biti lakše. Treba nam fleksibilniji Zakon u radu, drastično rezanje troškova države, dramatični programi racionalizacije u velikim javnim sustavima, odlučno smanjivanje troškova rada i svih kočnica koje guše poduzetničku inicijativu. Treba nam jeftinija i učinkovitija država. Hrvatskoj ne treba novi veliki gazda ministar koji će novcem poreznih obveznika reklamirati svoj lik i djelo. Nadajmo se da nas gospodin Čačić u budućnosti svojom gospodarskom politikom u petoj (ili šestoj) brzini neće dovesti u situaciju u kakvoj se našao previše samopouzdani Ratko Čačić – prebrzi vozač.
Gospodinu Čačiću ministru, baš kao i Čačiću vozaču, bolje je da ga voze drugi. On bi kao čovjek zadužen za gospodarska pitanja u vladi trebao biti nešto poput suvozača koji će vozačima poduzetnicima pomoći svojim ugodnim društvom. Bit će mnogo manje opasno, premda će potpredsjedniku Čačiću to možda biti dosadno. A ako mu je dosadno, neka se vrati u privatni biznis. Mi trebamo dosadnog superheroja Ratka koji će se skriti u ured, uzeti škare u ruke i dosadno, ali odlučno i hrabro rezati, rezati, rezati...
manjihrvat Ako je to točno, onda nema dvojbe zaslužuje li on, ali i Milinović s obzirom da je znao a nije ništa učinio - prijezir. I kaznu društva!