Bila je 1982. godina kada je Zlatko Herljević kao mladi novinar počeo raditi u Večernjem listu. Karijeru je započeo u gradskoj rubrici, a jedna od prvih anegdota koju pamti “kaos” je koji su novinari te rubrike izazvali u gradu.
Čak i ozbiljno odijevanje
– Večernji list je imao običaj da 1. travnja svake godine objavi neku šalu. Kako je to bila godina nestašice benzina, mi smo napisali da će se idućeg dana kod Doma sportova dijeliti kanistri od 10 litara. Kada je to ujutro objavljeno, telefoni nisu prestajali zvoniti, a sve ceste oko Doma sportova su bile zakrčene. Čak se i tadašnji Centralni komitet digao na noge – sa smijehom se prisjeća Herljević koji je sve do 1994. radio u Večernjem listu. S obzirom na godine provedene u Večernjaku i puno lijepih sjećanja, nije mogao propustiti priliku da posjeti izložbu koja je još danas otvorena na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u povodu 60. rođendana Večernjeg lista. Štoviše, budući da Zlatko Herljević danas radi kao predavač na Veleučilištu VERN, u obilazak je poveo mlade studente novinarstva kako bi ih naučio više o povijesti lista koji je obilježio hrvatsko novinarstvo.
– Prvotravanjska šala bila je iznimka, u Večernjem listu uvijek su se radili ozbiljni i analitični tekstovi. I danas, kada je novinarstvo u krizi, to su novine koje se trude zadržati standard – zaključio je Herljević koji je izazvao čuđenje studenata kada je rekao da su se novinari nekada morali čak i odijevati ozbiljno – traperice su još i mogle proći, ali sako i košulja bili su obavezni. Njegove su riječi potkrijepile i stare fotografije iz redakcije koje su izložene. Ipak, najviše su zanimanja privukle stare naslovnice Večernjaka.
– Ovo je uistinu izvrsna izložba jer ne prikazuje 60 godina povijesti samo jednog lista, nego i jednog naroda. Na tim su naslovnicama prikazani uistinu ključni povijesni događaji, poput velike nesreće na Željezničkom kolodvoru u Zagrebu, ubojstvo Kennedyja… – kaže Herljević dok gleda naslovnice kojih se, kako kaže, još sjeća kao da su jučer objavljene. Zlatko Herljević je, naime, nakon jedne godine provedene u gradskoj rubrici, što je bila uobičajena praksa i način na koji su mladi novinari ulazili u redakciju, dvije godine radio kao izvjestitelj sa suda, potom je svoju karijeru gradio kao novinar, a poslije i urednik vanjske politike.
Najdinamičnije je bilo raditi u ratnim vremenima, prisjeća se.
– Zato je važno da studenti općenito, ali posebice mladi novinari, pogledaju ovu izložbu i vide kako se mijenjalo novinarstvo – zaključuje.
Da su naučili mnogo i došli do informacija koje uopće nisu očekivali, složili su se i sami studenti. Tako je 22-godišnja Ema Mavrinac zaključila da se samo iz pregleda naslovnica jednih novina može doznati mnogo više nego što se na prvu misli.
– Koncept izložbe mi je izvrstan jer, za početak, vidimo kako su novine drukčije izgledale prije nekoliko desetljeća, razlikuju se i teme o kojima su novinari izvještavali, ali mi je posebno zanimljivo kako se iz cijena novina može vidjeti kakva je bila inflacija. Prvo su stajale 5 dinara, pa 10, 20, 30…, a onda su u jednom trenutku koštale čak 15.000 dinara – zaključuje Ema Mavrinac. Njezinoj kolegici Emi Arh najzanimljivije su pak bile naslovnice o tragičnoj smrti Dražena Petrovića, ali i općenito one o košarci i svjetskim uspjesima koje smo postigli u tom sportu, jer je mnogo čula o njima.
Bronca pa srebro za nogomet
– Meni je pak bilo fascinantno vidjeti naslovnicu iz 1998. kada su naši nogometaši osvojili broncu u Francuskoj i to zato što smo prošle godine osvojili srebro i tada sam detaljno pratio kako se izvještavalo o tome. Naravno da su ovo sada samo naslovnice, ali to me potaknulo da razmišljam o tome koliko se u razmaku od 20 godina drukčije ili slično izvještavalo o istoj temi – zaključio je 19-godišnji Mauro Karabaić. S obzirom na to da u vrijeme kada je Hrvatska osvojila broncu nije još bio rođen, bilo mu je jako zanimljivo osjetiti tu atmosferu koja je onda zavladala, barem na ovaj način.
– Mene impresionira to što imam dojam da je Večernji list u svih ovih 60 godina izvještavao o najvažnijim svjetskim događanjima ravnopravno kao i ostali svjetski mediji. Unatoč tome što je tehnologija nekada bila mnogo lošija, čini mi se da uopće nismo zaostajali – rekao je 21-godišnji Andrija Hercigonja.
Istodobno njegov kolega Matej Franjić zaključio je kako mu je uz proučavanje naslovnica najzanimljivije bilo slušati priče profesora Herljevića jer on se očito tih dana u redakciji sjeća do najsitnijih detalja.
Večernji list nije više što je bio. Hrvatske novine! Danas strane gazde diktiraju što i kako će se pisati. Oprostite na izrazu,to je sada obično žuto smeće koje nam nabija teme koje nas se uopćene tiču. Osobito iz Srbije. Zato sam nakon 38 god. prestao kupovati Večernjak. To više nisu NAŠE novine!