Protekloga tjedna skupina od tridesetak bruxelleskih dopisnika, od oko 1500 koliko nas je akreditirano pri središnjim ustanovama Europske unije, boravila je na poziv njemačke vlade u Berlinu. Iako su se najviši njemački dužnosnici pred nama izmjenjivali kao na traci, u svjetskome tisku niste mogli pročitati njihove izjave: govorili su “off the record”. Tako nam, kažu, mogu reći sve što misle.
Ponekad ta tajnovitost ide do apsurda: visoki dužnosnik odnosnoga ministarstva, upitan za najavljenoga novoga talijanskoga europskoga povjerenika Antonija Tajanija – koji će zamijeniti Franca Frattinija, budućega talijanskoga ministra vanjskih poslova, a čiji će ulazak u Europsku komisiju prouzručiti pretumbavanje mandata pa će Tajani, umjesto Frattinijeva pravosuđa, preuzeti lisnicu prijevoza i prometne infrastrukture – uzvratio nam je da se “nada dobroj suradnji”. Nije, međutim, dopustio da mu pripišemo ni tu benignu izjavu!
No, nisu nas Nijemci zvali zbog Talijana, koliko god da je povratak populističkoga pajaca Silvija Berlusconija na vlast, premda očekivan, zabrinuo EU. Iako jedna od “velike šestorke” , Italija je “europski bolesnik” – gospodarstvo stoji, infrastruktura propada, a donedavna nerazvijena Španjolska pretekla ju je na ljestvici razvijenosti. Stoga ni politički utjecaj Rima nije velik iako Berlusconi može još mnogima prouzročiti glavobolju. Tema posjeta bila je: “Njemački pogledi na budući razvoj Europske unije”.
Zašto baš sada i zašto ta tema, nije trebalo objašnjavati. Francuska za dva mjeseca preuzima kormilo EU, a njezin predsjednik, djetinje zaigrani Nicolas Sarkozy, posve je nepredvidiv; kao što je iznenadio europske kolege najavom Mediteranske unije – svoju zamisao priopćio je glasilima prije no što je o tome i načelno porazgovarao s kolegama – tako je najavio i stvaranje Europske vojske. I tko zna kakvu bi još igračku mogao izvaditi iz svoje kutije kada Francuska 1. srpnja krene usmjeravati europski brod.
Iako off the record, svi su nas njemački dužnosnici uvjeravali da će suradnja Berlina i Pariza biti izvrsna. Bude li zaista takva, bit će to stoga što su Nijemci nagovorili Francuze na osnivanje dvostranih stručnih radnih skupina za ključna pitanja: poljoprivredu, automobilsku industriju – odnosno za postizanje europskoga cilja da se ispuštanje CO2 iz automobilskih motora smanji do 2012. na 120 g/km, za borbu protiv promjena klime, te za sigurnosna pitanja.
Time će Sarkozyja nastojati držati na uzdi, a istovremeno će se zajedno suprotstaviti nekim radikalno liberalnim zahtjevima, poput britanskoga da se poljoprivredne potpore nakon 2013. posve ukine. “Poljoprivrednicima iz trećega svijeta treba pomoći, ali ne tako da ugrozimo opstanak europskih seljaka”, ustvrdio je savezni ministar poljoprivrede Horst Seehofer, jedini koji nije insistirao na tajnovitosti.
Visoki dužnosnik ministarstva za okoliš predložio je, pak, da se zemljama u razvoju pomogne viškom od sedam do osam milijarda eura godišnje, koji bi Njemačka, zahvaljujući velikome udjelu obnovljih energetskih izvora, ostvarila u trgovini dozvolama za ispuštanje CO2. Sarkozyjeve zahtjeve za miješanje politike u rad Središnje europske banke Nijemci su posve odbacili, pa Francuska neće dobiti priliku išta izmijeniti u maastrichtskim odredbama – za to je, naime, i dalje nužna jednoglasnost svih zemalja članica.
Ako se i ne bude posve glatko okretala, francusko-njemačka osovina, dakle, barem ne bi trebala previše škripati.
