Crkve koje su izdižu nebu pod oblake, moćne vojne zidine, ali i glazba i folklor – kulturni su i vjerski dragulji Osječko-baranjske županije. Kraj je to nastanjen još od 4000. do 5000. godina prije Krista i plodna ravnica u kojoj su Rimljani u 1. stoljeću gradili ceste, mostove te moćnu utvrdu i grad Mursu, na mjestu današnjeg Osijeka. Dom je to i za desetak religijskih zajednica, a osobito je dragocjeno naslijeđe biskupa Josipa Jurja Strossmayera, iza kojega su ostale i dvije prekrasne crkve: đakovačka katedrala i osječka “katedrala”....
Slavna osječka Tvrđa
Osječka Tvrđa jedna je od najvažnijih starih hrvatskih gradskih jezgri i najveći je sklad baroknih vojnih zgrada očuvanih do danas. “Niknula” je u 18. stoljeću, s impozantnim bedemima i gradskim vratima, romaničkom jezgrom te kvadratnim glavnim trgom. Osijek je te 1722. postao najvažnije vojno, gospodarsko, upravno i kulturno središte Slavonije, s jednom od najvećih i najmodernijih vojnih utvrda u Srednjoj Europi. Upečatljiva je zgrada glavne straže iz 1730., ali i Franjevački samostan u kojem je 1735. Slavonija imala svoj prvi fakultet – Studij mudroslovlja i bogoslovije. Adresa je to i prve slavonske tiskarnice. Ulazilo se u grad kroz četvera vrata, a najpoznatija su, do danas sačuvana, Vodena vrata. Gradnju zidina vodio je general Johann Stephan von Beckers, a legenda kaže da mu je tijelo, nakon smrti, zazidano u zidine uz Vodena vrata.
Oko 260.000 ha ove regije s turističkim ambicijama poljoprivredne su površine, a 83.000 ha šume
Ples nošnji i vezova
Tisuće vezova i narodnih nošnji zavijori na đakovačkim ulicama u srpnju, i to još od 1967. “Đakovački vezovi”, manifestacija izvornog narodnog folklora, okupi u srcu Slavonije sedamdesetak folklornih skupina s oko 4000 izvođača. I nije to samo revija nošnji. U katedrali sv. Petra, primjerice, uz orgulje nastupaju poznati operni umjetnici ili pjevački zborovi, a gastronomska remek-djela pomiluju nepca svih koji se u tih desetak dana zateknu u Đakovu. Smotra je to i konja iz uzgoja seljačkih domaćinstava te raskošnih svatovskih zaprega. Trg ispred katedrale i Ljetna pozornica u Strossmayerovu parku središta su vezovskih događanja.
Zlatovez kao suvenir
Zlatovez je jedno od najviših dostignuća naše pučke umjetnosti. Poznate su tri tehnike zlatoveza – ubjeranjem, vez naskroz i zlatom preko papira, a ova posljednja je i najraširenija. Rađene su njome najbogatije slavonske nošnje. Zlatovez je i nezaobilazan suvenir u slavonskoj turističkoj ponudi.
Đakovo zovu i srce Slavonije, a Iskopine potvrđuju život na tom području 5500 godina prije Krista
Uzgoj konja od 16. stoljeća
Pašnjaci i biskupske štale na posjedu Ivandvor, svega nekoliko kilometara od đakovačke gradske vreve, dom su za 106 konja. Trčkaraju slobodno na stotinjak hektara pašnjaka, a u kasu ih, preko ograde, mogu slobodno promatrati turisti. Još četrdesetak mužjaka pak stanuje na drugoj ergelaškoj adresi, u pastuharni u srcu Đakova. Đakovačka je ergela osnovana davne 1506. Baš se tada prvi put u pisanom dokumentu spominje riječ “ergela”. Ipak, postoje podaci da je egzistirala još od 1239., kada su je, po tome, utemeljili bosansko-srijemski biskupi. Sve do 1806. uzgajali su se isključivo arapski konji, a te godine ergela Lipica bježi pred naletom Napoleonove vojske i skrovište pronalazi u Đakovu. Hrvatska je rekorder po broju lipicanaca u svijetu. Uzgoj lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu lani je proglašen i nematerijalnim kulturnim dobrom.
Nema je do Istanbula
Katedrala sv. Petra najljepša je katedrala od Venecije do Istanbula, kako ju je nazvao papa sv. Ivan XXIII. Podigao ju je biskup Josip Juraj Strossmayer, u romaničkom i gotičkom slogu. Građena je 16 godina, od 1866. do 1882. Trobrodna katedrala duga je 74 metra, a izdižu se iznad nje dva zvonika od 84 metra. Čak je sedam oltara u katedrali, a izuzetno su vrijedne orgulje na pjevačkom koru s velikom rozetom u pozadini. Naslov metropolitanske ili prvostolne crkve dobila je 2008. Iako je kroz povijest pretrpjela cijeli niz razaranja, sačuvala je izvorni izgled.
Svetište uz Dunav
Svetište u Aljmašu jedno je od najvažnijih hrvatskih marijanskih svetišta, uz obalu moćnog Dunava. Vjernici ga posjećuju još od 1704. Crkva Gospe od Utočišta, s kipom Majke Božje, sagrađena je 1864., a sravnjena je do temelja u Domovinskom ratu. Sagrađena je nova na istome mjestu, a moderno je to arhitektonsko zdanje.
Katedrala od milja
Konkatedrala sv. Petra i Pavla u Osijeku sagrađena je u samo četiri godine, a dovršena je 1898. Baš kao i đakovačka, i ona je nastala na inicijativu biskupa Strossmayera. Osječani je od milja nazivaju katedralom. Zvonik visok čak 90 neizostavan je detalj s osječkih panoramskih razglednica. Građena je od crvene fasadne opeke, u neogotičkom stilu. Pet je zvona na osječkoj “katedrali”, a najveće teži više od 2,5 tone i treće je po veličini u Hrvatskoj. U Domovinskom ratu zadobila je više od stotinu rana.
Kolijevka tamburaške glazbe
Osijek nazivaju kolijevkom tamburaške glazbe, a upravo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku zaživio je jesenas i prvi studij tamburice na svijetu. Prvi tamburaški zbor u tom je gradu, inače, osnovao 1847. Pajo Kolarić. Stvorio je tako od tambure, ističu u TZ-u, najpoznatije narodno glazbalo, a Osijek je postao tamburaško središte Hrvatske, ali i cijeloga slavenskog juga. Paralelno sa stvaranjem hrvatske države ‘90-ih ponovno je probuđeno zanimanje za tamburu.
Kuća baranjske baštine
Ideja se za gradnju Etnološkog centra baranjske baštine rodila 2009., kada se Udruga Hrvatska žena našla u situaciji da nije imala gdje izložiti svoje brojne eksponate. Osmišljen je tada projekt “Kuća baranjske baštine”, u kojoj će biti smješteni svi predmeti koji obilježavaju multikulturalnu baranjsku baštinu.
Olimpijada starih sportova
Najistaknutija kulturno-sportska manifestacija u općini Bizovac, s tradicijom većom od tri deseteljeća, jest Olimpijada starih športova u Brođancima. Zbiva se zadnje nedjelje u kolovozu. Izvorni stari sportovi koji se odigravaju na Olimpijadi stari su pak i po nekoliko stoljeća, a malo je pisanih dokumenata kada su se i gdje pojavili. Do pojave suvremenih sportova igrali su ih uglavnom pastiri dok su čuvali stada, poljodjelci u predahu od napornog rada ili djeca. Nedjeljom i za svetkovanja momci bi se nadmetali pred svojim odabranicama kako bi se dokazali.
