Istinski spomenici kulture, svetišta i crkve s vrijednim freskama, slikama, pa i pravim muzejima čine zanimljivu i bogatu sakralnu i kulturnu turističku rutu po Virovitičko-podravskoj županiji.
Svetište Gospe Voćinske
Podno Papuka slikoviti je Voćin i svetište Gospe Voćinske - Majke od Utočišta. Kroz to veliko svetište prođe više od 60.000 vjernika godišnje. Župa postoji još od 1334. No isprva velika kasnogotička crkva mnogo je toga prošla u burnim vremenima. Preživjela je Prvi, ali ne i Drugi svjetski rat. Dugo se čekalo na obnovu, a u Domovinskom je ratu ponovno potpuno uništena - snažnu eksploziju izdržao je samo jedan zid.
Nakon rata ponovno je oživjela u punom sjaju, a krasi je bogata hortikultura - park s 300-injak biljnih vrsta. Okružuju je i razasuti ostaci nekadašnjeg franjevačkog samostana. Crkva je danas i moderna galerija u malome, sa zanimljivim vitrajima i mozaicima, a tu je i zavjetna slika Majke Božje iz 1770.
Crkva sv. Barbare, Sladojevci
Za Oktobarske revolucije u Rusiji 1917. godine tadašnja komunistička vlast proganjala je kler i stalež koji je duhovno vladao pukom. Oni koji nisu izgubili život bili su primorani na bijeg na zapad ili jug. Stigli su, tako, i u malo selo Sladojevce kod Slatine.
- Nisu imali novca, ali silno su željeli zahvaliti i ostaviti trag, iako nitko izbjeglice ne bi ni primio s namjerom da im naplati. Odužili su se slikanjem.
Tako su danas u crkvi sv. Barbare stotinjak godina stare freske koje su naslikali članovi klera, ruske crkve. Naime, nisu tamo bili samo monasi i svećenici, već i njihovi majstori, kuhari, krojači, pa i slikari. Freske su visoko na zidovima, oslikavaju scene i prizore Sladojevaca kojima su oni svjedočili prije točno 100 godina. Nevjerojatan je njihov povijesni značaj – iznosi Josip Mikolčić.
Zavičajni muzej u Slatini
Slatinske perlice, sopjansko tkanje – to je samo dio inventara Zavičajnog muzeja u Slatini koji posjetiteljima mami uzdahe. Replike te vrijedne baštine mogu ponijeti i kući – u ponudi su, naime, muzejske suvenirnice. Zavičajni je muzej, ističu znalci, osobita poslastica kulturnog turizma istočne Hrvatske. Prikazuje kraj koji gravitira Slatini, od Papuka do Drave, kroz arheologiju, povijest, osobito kroz folklor, ali i gospodarstvo. Važan je na tzv. plemićkoj ruti jer predstavlja i gospodarsku aktivnost plemićkih obitelji 19. stoljeća, koje su udarile temelje suvremenog hrvatskog gospodarstva na tim područjima. Poseban je naglasak na priči o prvom hrvatskom pjenušcu, proizvedenom u Slatini.
U spomen na tu kapljicu u kolovozu će u Slatini prvi put biti organizirani Dani prvog hrvatskog pjenušca. Usto, muzejska je koncepcija posvećena i školi, vođena je idejom kako je cijeli život škola, a tako je istaknuta i dična povijest školstva u slatinskom kraju. Dio postava posvećen je i Milku Kelemenu, jednom od najslavnijih svjetskih kompozitora suvremene avangardne glazbe, rođenom Slatinčaninu koji svoj grad nije zaboravio. Kelemen je, inače, i utemeljitelj Muzičkog biennala u Zagrebu. Preminuo je u ožujku ove godine. Njemu u čast ustanovljen je u Slatini i međunarodni festival avangardne glazbe “Dani Milka Kelemena".
Manastir Svetog Nikole
Jedan od najstarijih pravoslavnih manastira iz 1590.-ih godina uronjen je u krndijsku šumu, u Duzluku nadomak Orahovice. Izniknuo je na temeljima nekadašnjeg rimokatoličkog samostana pustinjačkog reda sv. Augustina iz 1102. Josip Mikolčić, zamjenik direktora virovitičko-podravske TZ, navodi da je ondje sačuvana “nevjerojatna povijest svijeta i religije”. Uz manastir nalazi se i crkva s vrijednim freskama sagrađena u stilu moravske škole. U srednjem je vijeku to bio centar gdje su monasi prepisivali svete knjige dok nije bilo tiskarskog stroja. Brzina prepisivanja svetog teksta diktirala je brzinu produhovljenja.
- Posebno je to mjesto kršćanske ljubavi. Bio je tu najprije samostan pustinjačkog reda sv. Augustina, a u njemu se od najezde Turaka sklonio crnogorski i srbijanski crkveni stalež, kler koji se dao u bijeg na zapad kako bi spasio živu glavu. Upravo su kod Orahovice dočekani s neizmjernom količinom kršćanske ljubavi svoje katoličke braće – ističe Mikolčić.
Kada je pustinjački red odselio na drugu lokaciju, poklonio je samostan i grunt prognanoj braći iz Srbije. Dugo je samostan bio prazan, no od 2016. u njemu žive četiri monaha. Na blagdan Preobraženja Gospodnjeg u kolovozu okupljaju se tamo vjernici svih vjeroispovijesti zbog vjerovanja u iscjeliteljsku moć vode iz izvora Iskrica.
Stari podrum u Slatini
Stari podrum u Slatini sagradio je knez Schaumberg – Lippea, a 1864. nastao je u njoj prvi hrvatski pjenušac od stare sorte vinove loze kadarke. Slatinčani podsjećaju na izreku: “Toliko si kulturan koliko ti je kvalitetno vino.” Uz stari podrum, u perivoju u samom središtu grada je i slatinska sekvoja ili mamutovac, najveći živi organizam Slavonije. Zasađena je davne 1807., promjer debla joj je pet metara, a visoka je čak 62 metra.
Franjevački samostan i crkva sv. Roka u Virovitici
Jedna od najistaknutijih baroknih cjelina kontinentalne Hrvatske svakako je kompleks franjevačkog samostana i crkve svetog Roka u Virovitici. Samostanski muzeju sadrži impozantnu brojku od gotovo 20.000 predmeta. Čine ju biblioteka i izuzetno bogata farmaceutska zbirka. Franjevci su se, naime, stoljećima bavili farmacijom prije nego što je ustanovljena medicina. Taj je red u svojim samostanima, pa tako i u Virovitici, bio preteča suvremene medicine jer bolest je postojala oduvijek, a ljudima je trebalo pomoći.
Bavili su se ranarništvom i ljekarništvom pa je velik dio literature i postava posvećen receptima, zapisima, posuđu, mjerama i vagama potrebnim za spravljanje lijekova. Franjevci su njegovali kulturu pa je u muzeju i jedna Stradivarijeva violina u izvanredno sačuvanom obliku, kao i fantastične barokne slike sakralne tematike i raskošna kolekcija crkvenog ruha, posuđa i namještaja. Ova je crkva pravi dragulj hrvatskog baroka.
Kurija Mihalović u Orahovici
Ono što planinari ne saznaju penjući se na Ružica grad, otkrit će u Kuriji Mihalović u Orahovici. Sačuvana je, naime, zbirka predmeta s Ružica grada, niz artefakata i osobnih predmeta. Knjižnica i čitaonica su u drugom krilu. Sve to zajedno interpretira mističan srednjovjekovni život koji se odigravao u tom dijelu Orahovice.
Crkva sv. Lovre u Crkvarima
Na brežuljku u Crkvarima smjestila se crkva svetog Lovre iz 13. stoljeća, najvjerojatnije templarska. Izvanredan je to primjer kasnoromaničke umjetnosti, daleko u ruralnom prostoru.
- Kultura je kao voda, ne može se zaustaviti, nađe mjesto pa s izvorišta u Italiji, Francuskoj, zapadnoj Njemačkoj “iscuri” do Krndije – rezimira Mikolčić iz TZ-a.
Crkva sv. Terezije Avilske u Suhopolju
Rijedak primjer monumentalnog klasicizma u provincijalnom okruženju crkva je svete Terezije Avilske u Suhopolju.
- Svjedoči tome da se čovjek pred Bogom, a još više pred drugim čovjekom uvijek želio dokazati i pokazati – kaže Mikolčić. Zavjetna je to crkva. Neposredno je uz Podravsku magistralu, a karakteriziraju je i tzv. križevi krajputaši. Ljudi su nekad putovali pješice ili jahali pa bi, nastavlja naš sugovornik, napravili stanku za duhovnu okrjepu. Uz križeve se sadilo i drvo za hlad. Dimenzija drveta govori o vremenu u kojem je takav krajputaš nastao. Crkva sv. Terezije podsjeća na krajputašku retoriku i poruka je mira koji nam svima tako treba.
Crkva sv. Vida u Pitomači
Crkva sv. Vida u Pitomači izgrađena je u 18. stoljeću, pozicionirana je kao i crkva sv. Terezije i nastavlja se na krajputašku simboliku. To je elegantna barokna crkva. Obilježavaju je predivna hodočašća jer molitva svetom Vidu ima blagotvorne učinke za vid, naravno.
