Iz inicijative protiv obveznog vojnog roka reagirali su na tekst u Večernjem listu o mogućim modalitetima civilnog služenja vojnog roka za vojne obveznike koji ulože priziv savjesti. Posebno su se osvrnuli na stav vojnog analitičara Marinka Ogoreca da se prigovor savjesti može jedino odnositi na odbijanje nošenja oružja i da to ne isključuje dužnost vojnog obveznika da odjene vojnu odoru te pridonese obrani zemlje borbenim aktivnostima.
U inicijativi ističu kako je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava i Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda, takvo shvaćanje u suprotnosti s pravom na slobodu savjesti koje jamči Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Kao primjer navode presude Europskog suda za ljudska prava u slučajevima Adyan i drugi protiv Armenije te Teliatnikov protiv Litve.
– Dr. sc. Ogorec ispravno navodi da su oružanim snagama potrebne osobe koje su obučavane za razminiranje terena, za bolničara na prvoj crti bojišta ili za vatrogasca. Međutim, kako je sud u Strasbourgu naveo u citiranim predmetima, “priroda posla koji se obavlja samo je jedan od faktora koje treba uzeti u obzir pri odlučivanju je li alternativna služba autentično civilnog karaktera. Faktori poput autoriteta, kontrole, relevantnih propisa i izgleda mogu također biti važni za određivanje tog pitanja.” Očigledno je da bilo kakva služba, pa tako i obuka koja bi bila pod izravnim zapovjedništvom oružanih snaga, ne može biti autentično civilnog karaktera – tvrde u inicijativi.
POVEZANI ČLANCI:
Napominju da se preporuka Odbora za ljudska prava UN-a za različite vrste alternativne službe usklađene s razlozima prigovora može shvatiti tako da razlikuje one prigovarače savjesti čiji se prigovor svodi na ono o čemu dr. sc. Ogorec govori, protivljenju nošenju oružja, ali ne i nenaoružanoj vojnoj službi. Za ovu kategoriju prigovarača savjesti neborbena služba u vojsci je prihvatljiva. Međutim, za one koji prigovaraju bilo kakvom sudjelovanju u oružanim snagama, alternativna služba mora biti stvarno civilnog karaktera.
– Kako bi jamčila pravo na slobodu savjesti svojih građana, poštovala međunarodne i ugovore koje su potvrdom u Hrvatskom saboru postali dijelom unutarnjeg pravnog poretka RH te izbjegla naknadno plaćanje odšteta građanima čija je prava i slobodu povrijedila, Hrvatska ne smije urediti vojnu obvezu na način kako to traži dr. Ogorec obvezivanjem prigovarača savjesti na neborbenu službu u oružanim snagama – navodi se u reagiranju koje potpisuje Hrvoje Marković, koordinator Inicijative protiv obveznog vojnog roka i izvršni direktor Centra za ekonomsko obrazovanje.
