Premda nije ušao u drugi krug izbora, neovisni kandidat Dragan Primorac najskuplje je platio glas svakog svog birača. Čak 71 kunu! I tako ispao najveći gubitnik.
>>GRAFIKA: Koliko su platili svoje glasove
Dva utega
Slijedi ga još pet kandidata čiji su novčani ulozi u svakog glasača bili viši nego oni Ive Josipovića koji je premoćno ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Naime, kandidat SDP-a za svaki je birački glas uložio tek šest kuna, a dobitak mu je bio – rekordan.
Iako je i on ostao u igri za predsjednika, neovisni Milan Bandić ne može dijeliti isto zadovoljstvo. Jer u kampanju je ubacio najviše novca, ali je za to njegov broj na glasačkom listiću zaokružilo razočaravajuće malo ljudi. To, pak, znači da je Bandić svaki glas – skupo platio.
Malo više od spominjanog
A do podataka o tome koliko je svakog kandidat stajao svaki osvojeni glas došli smo tako što smo iznose uložene u promidžbu na televizijama i u tisku (uza sve ostale izdatke koji čine 50 posto ukupnih troškova), koje je za mjesec dana kampanje izračunao GONG i Transparency International, podijelili sa svakim glasom.
Pita li se pak PR-stručnjaka Krešimira Macana kakva je njegova procjena o troškovima svih kandidata, on kaže da je većina kandidata potrošila malo više od iznosa koje su dosad spominjali javno.
– To se prije svega odnosi na M. Bandića, čija bi kampanja mogla doći ukupno u prvom krugu između sedam i osam milijuna kuna – precizira Macan. Kako su televizije uvijek najveći trošak, procjenjuje da će Bandića slijediti Primorac s najmanje šest milijuna kuna. Nadan Vidošević mogao bi ostati u planiranih 5,5 milijuna kuna, a tu je i Josipović koji je svoju poziciju favorita iskoristio da sačuva što više novca za drugi krug.
– Hebrang je imao relativno skromnu kampanju pa će vjerojatno proći s manje od pet milijuna kuna. A svi ostali idu od 2,5 milijuna naniže. Recimo, do skromnih 600.000 D. Kajina ili jako skromnog J. Jurčevića koji spominje nekoliko desetaka tisuća kuna – kaže Macan.
Mesić u 2. krugu sa 1,1 milijun glasova, koliko sad imaju tri kandidata zajedno
Iako se može raspravljati o tome je li odziv na izbore – jer birački popisi nisu sređeni – zapravo veći od službenih 44 posto birača, ipak apsolutne brojke govore da kandidati koji ulaze u drugi krug znatno zaostaju za podrškom koju su dobivali kandidati 2000., pa i 2005. godine, kad je bilo posve sigurno da će drugi mandat dobiti Stjepan Mesić. Prije deset godina Mesić je u prvom krugu dobio 1,1 milijun glasova, što je točno koliko su sada dobila sva tri prvoplasirana kandidata zajedno. Doduše, 2000. godina bila je prijelomna u hrvatskoj povijesti, birači su i glasovima htjeli sudjelovati u teško iščekivanim promjenama. No, ni sad situacija u Hrvatskoj nije nimalo sjajna, očito nas čekaju teške godine, no birači su ipak radije ostali u znatno većem broju kod kuće.
Kako bilo, analitičari tvrde da nije dobro to što je šansu za Pantovčak dobio i kandidat iza kojega je jučer stalo manje od 300 tisuća glasača, točnije 292 tisuće građana. Mate Granić prije deset godina imao je dvostruko više, 600 tisuća glasova, ali ipak nije uspio ući u drugi krug. Sada pak kandidat najjače stranke, Ivo Josipović, iza sebe ima tek nešto više od gubitnika Granića, ukupno 640 tisuća glasova. Podrška Stipi Mesiću u drugom krugu brojka je o kojoj će treći hrvatski predsjednik, po svemu sudeći, moći samo sanjati, jer iza Mesića je stalo 1,4 milijuna građana. Sad je pak na biralištima ukupno bilo 1,9 milijuna birača. Ma tko od dvojice pobijedio u drugom krugu 10. siječnja, teško je očekivati da će dostići Mesićevu popularnost koja u deset godina nije padala ispod 65 posto.
Izvrćete stvari. Nije nikakvo pitanje to koliko košta svaki glas. Pitanje je da li je novac zarađen ili \'ukraden\', bez obzira na cijenu glasa.