Britanci su mislili da su im radari poludjeli. Na tim uređajima, koji su u to vrijeme predstavljali najnovije čudo tehnologije i nije ih posjedovao nitko osim njih, počela se pojavljivati crna mrlja. Bilo je rano prijepodne 7. rujna 1940. godine. Mrlja, koja je prikazivala avione njemačkog ratnog zrakoplovstva koji su nezaustavljivo napredovali prema Londonu, postala je toliko velika da su ljudi koji su radili za tim uređajima doista mislili da se dogodila greška.
Dim 50 km oko Londona
Prema glavnom gradu Engleske kretalo se oko 1100 njemačkih aviona koji su, tako zbijeni u jednoj golemoj formaciji, zauzimali prostor koji je pokrivao više od dvije tisuće četvornih kilometara. Nikada prije ni ikada poslije nije zabilježeno ništa slično. Iako su Nijemci tjednima prije svakodnevno bombardirali i sustavno uništavali britanske zrakoplove i zračne luke u pokušaju da slome Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) i tako zadobiju zračnu prevlast nad Britanijom, koja bi im omogućila i kopnenu invaziju, to su uglavnom bili manji napadi u kojima nikada ne bi sudjelovalo više od pedesetak aviona. Bitku koja je uslijedila teško je opisati riječima, ali ilustracije radi, dim koji se uzdizao iznad Londona, a koji je bio uzrokovan silnim požarima, širio se u krugu od pedesetak kilometara oko britanske prijestolnice.
Tog dana London je branilo nekoliko stotina aviona RAF-a, a jedan od glavnih simbola otpora postao je Spitfire – novi lovački avion, koji je u sastav britanskog kraljevskog zrakoplovstva ušao ni dvije godine ranije. Zbog svog elegantnog, potpuno metalnog dizajna i tankih elipsoidnih krila taj avion postao je glavni maneken Bitke za Britaniju i ukrao je svu medijsku pozornost, zbog čega rijetki znaju kako sami Spitfirei ne bi imali baš nikakve šanse da uz njih nisu letjeli nešto stariji, robusniji i izgledom svakako manje atraktivni Hawkers Hurricanei.
Iako nije bio toliko stariji od Spitfirea, jer je svoj prvi let odradio 1935. godine, a uz to je bio i prvi jednosjed koji je koristilo RAF. Zbog svoje zastarjele robusne konstrukcije usporedba njega i Spitfirea nalikovala bi na usporedbu traktora i Porschea. Hurricane je većinom bio izrađen od drveta, tek su mu krila bila metalna kako bi bila u stanju nositi osam mitraljeza koji su se nalazili pod njima. Spitfire je dosezao gotovo 200 kilometara veće brzine od Hurricanea, ali bio je i nestabilniji, više bi se tresao kad bi ispaljivao rafale, zbog čega je Hurricane ipak bio pouzdaniji u bitkama. Osim toga, Nijemci su u to vrijeme imali razvijenu posebnu vrstu streljiva koje bi, kad bi se zabilo u metu kroz koju ne bi moglo proći – eksplodiralo. To znači da bi samo s nekoliko pogodaka u Spitfireovu metalnu konstrukciju uspijevali srušiti te avione, ali oni su bili praktički potpuno neupotrebljivi protiv Hurricanea, kroz čiji bi drveni trup jednostavno prolazili. Ne bi bila rijetkost da se piloti Hurricanea vrate iz bitke s desetak rupa u avionu a da uopće nisu znali da su bili pogođeni.
Bez njih bi izgubili rat
Osim toga, u to vrijeme RAF je imao 32 eskadrile zrakoplova Hurricane u usporedbi s 19 eskadrila Spitfirea.
– Da nije bilo njih, Britanija bi izgubila rat. Ukupno ih je izgrađeno oko 14 i pol tisuća, a danas još uvijek leti samo njih dvadesetak. Pilotirala sam i Spitfireom i Hurricaneom, i moram reći da je Spitfireom puno lakše upravljati, ali u Hurricaneu se osjećam sigurnije. On je neugledna radna mašina za koju znate kako vas neće iznevjeriti – riječi su Britanke Anne Walker, jedine žene na svijetu koja danas zna upravljati tim avionom
VIDEO: Nakon više od 60 godina na Papuku se pojavio vuk
Amerikanci su spasili Britaniju,kako u prvom,tako i u drugom svjetskom ratu