Bez žrtve ne može se postići cilj, tumači nam Mevludi ef. Arslani, zamjenik muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj kada smo ovoga petka, na četvrti dan Kurban-bajrama, posjetili zagrebačku džamiju neposredno prije džuma-namaza. Naime, Kurban-bajram slavi se četiri dana, za razliku od Ramazanskog bajrama, koji se slavi tri dana i najveći je muslimanski blagdan.
– Zovemo ga još i Hadži bajram i to je blagdan žrtve i blagdan hodočašća. Svi oni koji su se odazvali Božjem pozivu da jednom u životu obave obvezu hadža, oni se sada nalaze u najsvetijim mjestima, Meki i okolici Meke. Ali naši hadžije posjećuju i Medinu, bez obzira na to što to ne ulazi u prostor gdje se obavljaju hadžijski obredi, jer je poslanik rekao da onaj tko ga posjeti nakon njegove smrti kao da ga je živoga vidio – objašnjava nam ef. Arslani, a na hadžu je i ove godine muftija Islamske zajednice dr. Aziz ef. Hasanović.
Zašto blagdan žrtve, pitamo ga.
– Zato što se Ibrahim a. s. ili Abraham, otac svih nas, u znak zahvalnosti Bogu što mu je u starosti podario sina zavjetovao, ako mu Svevišnji usliša njegovu dovu (molitvu ili molbu), kako bi pokazao svoju zahvalnost prema Bogu i iskrenu vjeru, on će njega žrtvovati za „kurbana“. Kako je Bog znao o kakvom se vjerovanju radi kad je Abraham, odnosno Ibrahim a.s. u pitanju, to je pouka nama koji dolazimo poslije njega i u znak solidarnosti s Ibrahimom a.s. to isto činimo. No kasnije Bog nije dopustio da se prolije ljudska krv pa onoga trenutka kada je htio žrtvovati svoga sina svemogući Bog preko meleka, tj. arkanđela Gabrijela ili Džibrila, poslao mu je velikoga ovna pa životinja zamjenjuje ljudsku krv. Ta zamjena ima važnost i u tome što znači da je ljudska krv sveta i nitko nema pravo nauditi, a kamoli ubiti čovjeka. Jer, život je Božji dar i život ne može oduzeti nitko osim onoga tko je darovao taj život, a to je svemogući Bog – kaže ef. Arslani.
Jedan kurban 1600 kuna
Praoca vjere Abrahama štuju i kršćani i muslimani i židovi, a jedina je razlika kada je u pitanju žrtva.
– U kuranskom tekstu to bio njegov prvi sin Ismail a.s. ili Jišmail, a prema biblijskom da je bio Ishak odnosno Izak. Poruka je žrtvovanje. Nije islam došao s tim. Naime, Kuran, kada govori o žrtvovanju, onda kao prvi primjer navodi žrtvovanje koje su učinili Adamovi sinovi, koji su, da bi riješili svoj sukob, morali žrtvovati „kurban“. Kurban koji mi danas prakticiramo povezan je s Ibrahimom a.s. – kaže ef. Arslani, dodajući kako je ovogodišnji Kurban-bajram u Zagrebu rekordan po broju kurbana, koji je ove godine za stotinu više nego lani, odnosno 600 kurbana žrtvovano je ove godine.
– Porast je bio i u Rijeci i Puli. U Hrvatskoj se, naime, kurban ne može klati u dvorištima pa zbog toga Islamska zajednica dugi niz godina preuzima obvezu da olakša muslimanima u Hrvatskoj da preko nje, odnosno preko klaonica koje imaju halal certifikate, uplate kurbane i da Islamska zajednica obavi klanje kurbana. S time da ljudi onda dobivaju jednu trećinu, koja je lijepo i elegantno zapakirana u paketu od 10-ak kilograma, a ostale dvije trećine idu za potrebe mekteba, odnosno vjeronauka u Zagrebu i za potrebe islamske gimnazije. S obzirom na to da će i ove godine biti mnogo više mesa nego što su naše potrebe, mi ga dijelimo javnim kuhinjama, pa i humanitarnim udrugama. Osobito danas kada su migranti u pitanju. Ili svi oni koji su dobili azil u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu, njima se priprema paketić mesa jer se oni suočavaju s problemom nabave halal mesa – kaže ef. Arslani.
Kao kurban može biti govedo starosti dvije godine ili ovca od godinu dana, ali i janje od šest mjeseci, koje se ne smije razlikovati od ovaca kada ga se pusti u stado, tj. ne smije se vidjeti da je janje. U arapskom svijetu, normalno, ima i deva.
– Kurban ima i socijalnu dimenziju jer se kurbansko meso dijeli na tri grupe. Jedna trećina ostaje u obitelji, jer je u islamu obitelj na prvome mjestu. Druga trećina dijeli se siromašnima i susjedima, dok se treća trećina dijeli susjedima bez obzira na to jesu li ili nisu muslimani. Budući da „kurban“ znači približavanje Bogu, on znači i približavanje čovjeka čovjeku. I svaki musliman koji to ne shvati, od njegova kurbana nema ništa. Bogu hvala, ljudi ovdje kod nas, u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu, itekako su svjesni da time pomažu i potrebitima. Čini se da nikada više nije bilo potrebe za pomoći nego što je to danas – kaže ef. Arslani, a trend povećanja broja kurbana tumači tako što da ljudi iz godine u godinu sve svjesniji, jer je kurban obvezan žrtvovati svatko tko na dan Kurban-bajrama ima viška novca koliko stoji jedan kurban.
Koliko dođe jedan kurban, pitamo ga.
– Ove je godine bio 1600 kuna. I tako je posljednjih sedam-osam godina – odgovara on, a nabavili su ih i članovi Islamske zajednice u Zagrebu s kojima smo u petak razgovarali.
– Bajram je posebna svečanost i krećemo s jutarnjim sabah-namazom. Imamo troje djece, a dvojica sinova ove su godine išla sa mnom ovaj Bajram u džamiju. Poslije smo se malo podružili u kafiću, kupili cvijeće supruzi i punici i otišli kući. Cure su već bile budne i kod kuće je bila svečana atmosfera. Poslije obično idemo nekamo na ručak. Kad smo u Zagrebu, kurban ne koljemo jer stiže organizirano preko zajednice drugoga dana Bajrama. U Bosni je drukčija atmosfera, a znamo otići i u Bosnu – kaže Sanel Modronja koji je u Zagreb došao kao izbjeglica iz Prijedora 1992. i otad je član Islamske zajednice te kaže kako se sjeća da su u Bosni, prije rata, nakon što bi roditelji zaklali kurbana, djeca meso nosila po susjedstvu i da im je to bio poseban događaj.
– Danas toga nema, ali počastim obavezno prijatelje i poslovne partnere. Jedna se baklava peče samo za njih – kaže Modronja, a ef. Arslani dodaje kako se bajramskih običaja hrvatski muslimani prilično drže i poštuju ih.
– Prvi dan muškarci idu u džamiju klanjati Bajram namaz ili u medžlis ondje gdje nema džamije. Nakon toga idu na groblja, gdje se „uči“ fatiha ili jasin, koje se „uče“ umrlima, jer molimo svemogućeg Boga da našim umrlima olakša zagrobni život, da im oprosti grijehe, da ih svrsta među dobre sluge svoje i da im podari ono za čime svaki vjernik i vjernica žude na ovome svijetu, a to je raj ako Bog da. Nakon toga dolazi se kući. U Zagrebu, normalno, za taj prvi ručak ne možemo imati kurbansko meso jer ga dobivamo tek treći dan Bajrama, zbog organizacije i nemogućnosti da se žrtvuje toliko kurbana u jednom danu. A kurban se može žrtvovati samo nakon klanjanja Kurban-bajrama. Onaj tko žrtvuje prije, to je obično meso kurbanom – tumači bajramske običaje ef. Arslani dodajući kako je tradicija da prije bajramskog ručka djeca roditeljima ljube ruku, osobito očevima, nakon čega im otac daje tzv. Bajram-banku, kako se u BiH zove bajramski poklon u novcu.
– Naravno, dariva suprug supruzi i obrnuto. Dakle, to je dan kada se treba darivati jer poslanik Muhamed a.s. kaže: “Darujte, voljet ćete se više.” Kad je darovanje u pitanju, daruje se ne samo u obitelji nego i prijateljima itd. Nakon ručka slijedi posjet bližoj rodbini, a drugi dan prijateljima. S time da, kad je bajramski ručak, znam mnogo slučajeva u Zagrebu da na taj ručak dolaze i susjedi nemuslimani. A na tome ručku, bez obzira na to što je slavlje, ne smije se konzumirati alkohol, pa makar bili prisutni i nemuslimani. Nažalost, postoji pojava u BiH u muslimanskim sredinama pa neki u toj euforiji misle da mogu barem malo konzumirati alkohol – kaže Arslani.
Muslimani ili nemuslimani, pitamo ga.
– Muslimani. A to čini onda da je kurban upitan, tj. da je primanje kurbana kod Boga upitno – odgovara Arslani.
Seder Šemsedini odrastao je u Zagrebu, a roditelji su mu podrijetlom s juga Kosova. Kaže kako je tradicija da se nekoliko dana prije Bajrama kuća temeljito posprema i sve se čisti, a priprema se i posebna odjeća za blagdan.
– To jutro oblači se najbolje što se ima. Bez obziran na to je li radni ili neradni dan, on je poseban. Nakon namaza ispred džamije čestita se svakome koga se poznaje pa se obično odlazi na kavu. Običaj je da mlađi čestitaju starijima. Onda slijedi odlazak kući, pa ručak na kojemu nas se okupi dvanaestak, posjet roditeljima, odlazimo k teti, a poslije telefoniramo rodbini na Kosovo i po Europi – kaže Šemsedini dodajući kako je baklava neizostavna toga dana.
Danas je moderno i Bajram, kao i Božić kod kršćana, čestitati SMS porukama, pa nam kažu da se još i ne izađe iz džamije, a mobitel je zatrpan bajramskim čestitkama.
– Ti običaji nisu kao što su bili nekada pa ljudi misle da, ako su nekome čestitali porukom preko mobitela, da ga više ne moraju posjetiti u domu, što je običaj na taj dan. S obzirom na promjene u društvu, ipak smo zadovoljni koliko se drže običaji koji su utemeljeni u vjeri – kaže ef. Arslani.
Osim kurbana, ovaj je Bajram obilježen hadžom, tj. hodočašćem u Meku, koje je dužan obaviti svaki odrasli musliman barem jednom u životu, ako ima materijalnih mogućnosti i ako je zdrav.
– Ako je čovjek dobro materijalno situiran, ali nema zdravlja i ne može putovati, ima mogućnost poslati zamjenu koja se zove bedel. Ta osoba onda obavlja hadž u njegovo ime. Kad se donosi odluka, prije nego što oblači hadžsko odijelo, donosi odluku da hadž obavlja za toga i toga. Naravno, svemogući Bog to zna i ne treba čak to ni izgovoriti, ali eto kod nas, u našoj pravnoj školi ipak je određeno da se to izgovori. Osim puta, smještaja i prehrane, onaj koji šalje nekoga dužan mu je dati i džeparac kako ne bi potrošio nešto od svoga novca. Ako ipak potroši, pri povratku će mu reći i ovaj će mu nadoknaditi. Tko može biti bedel? Samo osoba koja je već bila za sebe na hadžu, koja je upoznata s hadžskim propisima. Danas neki roditelji vode i djecu, s time što ta djeca, ako nisu punoljetna, obvezna su ponavljati kasnije hadž – tumači ef. Arslani.
Na hadžu se nosi i posebna bijela odjeća, tj. ihram.
– To su za muškarce dvije bijele plahte (gornji i donji dio), ne smije se imati nikakav drugi odjevni predmet, ni potkošulju ni gaće. Zašto? Zato što je hadž znači strpljenje. To je vrlo zahtjevna obveza i zato se preporučuje da se na hadž ide dok je čovjek mlad i u snazi. Osobito sada kada je hadž na kraju kolovoza, a ondje su vrlo velike vrućine. Neki misle kod nas da će odgoditi hadž zato što, kada se vrati s hadža, više se ne smije griješiti, što je posve krivo, jer čovjek ne smije griješiti ni prije hadža, tj. ne smije griješiti nikako u životu. Jer Poslanik a. s. kaže da onaj tko obavi hadž po propisima, bez da se ondje npr. naljuti ili načini neki prekršaj, jer dok si u ihramu ne smiješ slomiti ni grančicu ni ubiti insekta, vraća se bez grijeha kao onoga trenutka kad ga je majka rodila. To ne znači, dakle, da prije hadža možemo raditi svašta, a poslije hadža samo klanjati. Ne, poslije hadža treba raditi, ali i prije i poslije treba raditi pošteno, ne smije se varati. Osobito je uvriježeno mišljenje da se ne smije više baviti trgovinom nakon hadža jer se može nekoga zakinuti. A to je zabranjeno i prije hadža, a ne samo nakon njega – govori o hadžu zamjenik muftije Arslani.
Odlazak na hadž
Na hadžu je 2013. bio i Salko Grozdanić iz Zagreba i kaže nam da se taj događaj ne može opisati riječima, nego se samo može doživjeti.
– To je nešto najuzvišenije što mi se dogodilo u životu – kaže Grozdanić dodajući kako je i ovaj Bajram proveo u krugu svoje obitelji koja se okuplja kod njega doma jer je on najstariji član u svojoj obitelji. Kaže i kako je Bajram slavio i u komunizmu jer je to „stvar odgoja“, a za Bajram kaže da mu je lijep i u Zagrebu i u Sarajevu, svaki na svoj način.
Mevludin ef. Arslani nam tumači kako postoje tri vrste hadža.
– Najlakši način zove se temetu, što dolazi od glagola “uživati”. I onaj tko obavlja takav hadž, mora ondje žrtvovati kurban. Cijena kurbana je stotinu eura, ali se ne dobije nimalo mesa jer sve ide u afričke zemlje. Uplati se na kiosku i dobije se potvrda, ali ako netko želi sudjelovati u klanju kurbana, to je moguće. Ali to rijetko ljudi rade. Hadž se sastoji od umre, tj. maloga hadža i hadža, koji je pravi, veliki hadž. Čim se dođe u Saudijsku Arabiju, mora se obaviti umra, što traje oko dva sata i poslije toga, da bi skinula odjeća (ihram), mora se platiti kurban, žrtvovati, zato što se tako “krši” zakon da se ne skida ihram. Zamislite da nosite ihram cijelo vrijeme, premda ima onih koji nemaju mogućnosti pa hadžsku odoru nose osam dana, što je jako komplicirano, jer treba npr. osam dana paziti kako ćete sjesti jer ste umotani u plahtu. To je samokontrola i čovjek mora biti stalno pri svijesti da nema ničega ispod toga i da mora voditi računa o stidnim mjestima. Ni kapa se ne smije nositi, na primjer. I onda, zbog toga što skidate ihram i oblačite ga dan prije Arefata, a sljedeći dan su svi hadžije na Arefatu i, tko nije bio par trenutaka ondje, kao da nije bio na hadžu – kaže Arslani i dodaje kako su se, prema islamskom učenju, kod Arefata, 20 kilometara od Kabe, sastali Adem a. s. i h. Hava, tj. Adam i Eva nakon progona iz dženneta (raja).
– I to je početak čovječanstva, odnosno ljudskoga života na zemlji. I zato na Arefatu, kaže islamsko učenje, molitve koje hadžija ili hodočasnik ondje upućuje ne odbijaju se – kaže zamjenik muftije ef. Arslani dodajući da su sabur i hadž dvije riječi koje razumije svatko na hadžu, ne znao ni jednog drugog jezika, a to znači „strpljenja, hodočasniče“.
Ma Švica još malce,..,kak bi rekla "Imamo predsjednicu!" ....kak god ,sretan bajram svima