Patrijarhalna je to sredina, no glavnu u riječ u vinarstvu u Baranji vode – žene. Prestigle su tako i liberalniju Istru, gdje samo jednu vinariju, koliko nam je poznato, vode ženske ruke. Glavni enolozi i u Belju i u Erdutskim vinogradima pripadnice su “nježnijeg spola”, a vinske tajne svojih očeva preuzele su i sestre Andrea i Anastazia Szabo u Karancu te sestre Sibila i Kinga Kolar u Suzi.
I Kristina Pinkert iz Suze tako suvereno korača kroz 15 hektara trsova na obroncima Banskog brda. Imanje je to njezine obitelji, čija vinska priča seže još u devedesete godine, kad su posadili tek nekoliko loza i sagradili mali obiteljski podrum.
– Očito ima nešto u zraku da baranjski vinari prave žensku djecu pa su sami krivi. A znamo da je vinarstvo generacijski posao – šali se ta 33-godišnjakinja.
Kristina je studirala u Budimpešti, gdje je i diplomirala turistički menadžment. Na opće čuđenje, nije ostala u tom velegradu, nego se vratila u baranjsko selo, zasukala rukave i s ocem Zoltanom vodi obiteljsku vinariju, nezaobilaznu na vinskoj karti Osječko-baranjske županije.
U Najvećem gradu Osijeku živi 114.616 ljudi, a cijela županija ima 330.506 stanovnika
– Vukli su me Baranja, korijeni i dom. Ne znam bih li zarađivala više da sam ostala u Budimpešti niti me to zanima. Razmišljamo li o dodatnim opcijama, čovjek gubi fokus i ne može doživjeti svoja iskustva i svoj put punim plućima. Čovjek mora biti zadovoljan u svojoj koži, imati cilj i pratiti instinkte, svoje srce, pa onda i zarada dolazi sama, gdje god živiš i čime god se baviš – smatra ona.
Na plodnoj slavonskoj i baranjskoj ravnici, gdje se vinova loza uzgaja tisućljećima, još od Rimljana, postoji i živi Vinska cesta – niz podrumara i vinara koji se natječu čija je kapljica plemenitija, zdravija i krepkija. Dvanaest turističko-vinskih cesta proglasila je do sada Osječko-baranjska županija, a protežu se na više od 18 kilometara. Put je to kroz pravi mali gastronomski raj. – Turističko-vinske ceste, međutim, ne obuhvaćaju isključivo vinske podrume, nego uključuju i atrakcije poput spomenika kulture i prirode, muzeja i galerija, vidikovaca i posebnih priredbi vezanih uz narodne običaje – navodi Tatjana Roth, pročelnica županijskog Upravnog odjela za kontinentalni turizam. Vinski turizam, ističe ona, jedan je od glavnih pokretača razvoja turizma u županiji. Slaže se s tom tvrdnjom i Kristina Pinkert.
Namjernike u ovo doba godine očekuje prosječna temperatura od 11 celzijevih stupnjeva
– Vinski turizam putovanje je motivirano degustacijom, konzumiranjem i proizvodnjom vina, upoznavanjem regije i njene tradicije. Posjeti vinskim podrumima, degustacija vina i događaji vezani uz vino postaju sve uspješniji, a sam vinski turizam značajno doprinosi razvoju turizma. Očito je pak da to poboljšava i gastronomsku ponudu, potiče otvaranje kvalitetnih restorana i neodvojiv je segment od gastroturizma. Vidljiv je i trend povećavanja broja smještajnih jedinica na temelju povećanog interesa za eno-gastroturizam – zaključuje Kristina. Vino zauzima posebno mjesto među pićima, dodaje naša sugovornica, zbog svoje sirovine, jedinstvenosti grožđa i vinograda, tradicije, prilično velike razlike u kvaliteti, složenosti, raznovrsnosti i odlične kombinacije s gastronomijom.
Gradovi kao partneri
– Usto, grožđe i vino mogu proizvesti samo dovoljno kvalitetne regije s odgovarajućom klimom i tlom i, dakako, vinskim podrumima u kojima se vino brižno njeguje i čuva, što ljudima iz urbanih sredina često predstavlja nekakav kuriozitet... Kako god, jako je bitno, stoga, da imamo sređene vinske ceste i podrume, da se to bogatstvo prezentira onako kako i zaslužuje – naglašava mlada vinarka. Vinogradarstvo i vinarstvo povlače i velik broj radnika pa igra i značajnu ulogu u zapošljavanju te zadržavanju lokalnog stanovništva. – Ne moramo napominjati da se vinova loza zajedno i paralelno širila i razvijala s čovjekom kroz povijest – zaključuje Kristina.
I projektu “Wine tour” glavni je cilj, ističe se, poticanje razvoja i otvaranja novih radnih mjesta u područjima koja zaostaju, kroz poticanje kulturnog turizma i kroz tradiciju uzgoja grožđa i proizvodnju vina, kao turističke posebnosti. Iza toga projekta stoji Osječko-baranjska županija, a partneri su joj, među ostalima, i gradovi Osijek i Beli Manastir te općine Draž, Drenje, Erdut, Kneževi Vinogradi, Feričanci, Popovac.
Manifestacije i vinski barovi
Zacrtali su, tako, uređenje postojećih 18,5 kilometara vinskih cesta, ali i četiri mini muzeja i regionalne vinoteke. Paralelno se educira i turističke djelatnike. A da su i sami Slavonci i Baranjci sve više zainteresirani za vinsko bogatstvo, svjedoče i u udruzi Dekanter.
– Educiramo domaću publiku, i to ne samo one koji direktno rade s turistima, jer su u turizmu najbitniji upravo ljudi. Kada turisti sretnu nekoga na ulici, važno je da ga i naši lokalni ljudi znaju uputiti i posavjetovati, a za to je važno da znaju reći i pokoju riječ o vinima. Poučavamo na tečajevima što je vino, kako se poslužuje, kako ga se treba opisivati – kazuje Boris Ocić, čelnik Udruge za promicanje enogastroturizma Hrvatske “Dekanter”. U osječko-baranjskom kraju sve je više manifestacija i ugostiteljskih objekata inspiriranih vinom. Recimo, osim festivala WineOs, kojim je u prosincu prodefiliralo 2000 ljudi, popularna je i manifestacija “Vino i umjetnost” u osječkoj Tvrđi, koja je lani u svibnju i rujnu okupila ukupno 3000 posjetitelja. Samo u Osijeku, primjerice, postoje i dva vinska bara itd.
Čobanac i razni paprikaši kuhaju se u svakoj kući
Slavonci i Baranjci posebno se diče svojim čobancem, ribljim i pilećim paprikašima. U kući svakog pravog Slavonca i Baranjca, kako ističu u Turističkoj zajednici, bit ćete počašćeni i domaćim kulenom, šunkom, suhom kobasicom i drugim nadaleko poznatim delicijama. Sve, dakako, bolje prija uz nadaleko poznatu slavonsku i baranjsku gostoljubivost.
Uz čašu vina, prijat će i originalna osječka knedla koja polako ulazi i u ponude gradskih restorana i kavana
Osječko-baranjska županija, po podacima TZ-a, ima 24 vinara. Vinogorja su četiri: baranjsko, erdutsko, đakovačko i feričanačko
