Mišo Krstičević, 31-godišnji gradonačelnik Ploča, okupio je mlade SDP-ovce na čelu s osam gradonačelnika na Maratonu lađa i podigao prašinu u svojoj zaljuljanoj stranci. Što žele mlade snage, štite li Bernardića ili ga ruše, imaju li svog kandidata za predsjednika stranke, jesu li još jedna frakcija ili podržavaju neku od struja – pitanja su koja se postavljaju čak i unutar SDP-a. Krstičevića, koji je netipičan političar i koji za rad u gradu ne prima plaću jer i dalje radi u KBC-u Split i svaki dan putuje na posao, neki vide i kao najboljeg kandidata za novog predsjednika. Evo što on kaže na sve to.
Zašto ste pozvali kolege i što ste zaključili, treba li Davor Bernardić otići ili ostati?
Došli smo razgovarati o planovima i sadržajima budućih politika, a razgovaralo se otvoreno o svemu što se događa u stranci. Nije se razgovaralo o nečijem etabliranju ni o svrgavanju. Želimo nešto pokušati napraviti, svjesni da će se ili trend pada podrške SDP-u nastaviti pa će trebati potpuni zaokret unutar stranke ili će SDP dobiti izvršnu funkciju pa ćemo dobiti priliku mijenjati društvene anomalije. Budemo li za bilo što od navedenog nespremni kao što su nespremni bili pojedini SDP-ovci kada su došli na vlast 2011., to će značiti ponovnu sustavnu pogrešku. Shvatili smo da je stanje odnosa u vrhu stranke teško promjenjivo, da su ljudi koji su 7-8 godina sudjelovali u sukobima time i oštećeni te teško mogu sustavno raditi u kreaciji politika i sadržaja. Svjesni smo što SDP-u nedostoje, ali nam je jasno i što je SDP-ov kapital. Ponukani tom spoznajom, mi koji smo do jučer te stranačke oligarhe gledali kao bogove shvatili smo da su potrebne promjene u funkcioniranju koje oni ne mogu potaknuti. Prostor koji je popunjen njihovim funkcijama odlučili smo popuniti radom i sadržajem. Napravili smo iskorak, pozvali smo mlađe ljude po regionalnoj zastupljenosti i okupili se na Maratonu lađa. Bilo nam je važno čuti što misle. Osjetili smo pozitivnu “vibru”, htjeli bismo nešto zaista napraviti i smiriti frakcije.
Je li to zapravo prošireni skup osam gradonačelnika?
Inicijativa osam gradonačelnika nastala je isključivo radi pritiska koji su radili kolege da se potpiše ono famozno pismo s 90 potpisnika u kojem se tražilo Bernardićevo smjenjivanje, a mi smo probleme željeli rješavati izravno, bez medija, demokratskim procesima, i to smo i napisali. Ova inicijativa, koja je prvi sastanak imala na Maratonu, sadržajno je zamišljena puno prije. Ideju mi je iznio kolega Nikola Domitrović, predsjednik sisačko-moslavačke organizacije, koji je tu istu zamisao kreirao s drugim kolegama. Vrlo slične ideje sadržajnog oporavka stranke kolegica Kolarić prezentirala je u svojim nastupima. Žao mi je što smo pozvali samo 30-ak ljudi, trebalo ih je pozvati sto.
Zašto ih niste pozvali sto?
Nismo imali infrastrukturu za toliko ljudi. Otvoreni smo prema svima, tko god želi, može nam se pridružiti. Nismo zatvoreni ni prema predsjedništvu, saborskim zastupnicima, ni prema kome, kao što ne postoji ovisnost o starijim kadrovima, što nam pokušavaju imputirati. Treba jasno reći da Komadina i Ostojić nemaju nikakvih dodirnih točaka s našim djelovanjem.
Po kojem ste kriteriju birali ljude?
Tražili smo one koji po našem mišljenju mogu napraviti nešto pozitivno za državu. Znam da će mi reći da često stavljam stranku na posljednje mjesto, ali ako stranku gradite radi nje same, vidite po HDZ-u kako to za državu i društvo završi. Takvo bezobzirno korištenje državnih resursa u njihovoj režiji je degutantno. Građani su talac njihove partije. Poštenije bi bilo da svi dajemo mjesečno 100 kuna za HDZ jer će oni za sebe svejedno uzeti koliko žele. Tako bismo barem znali koliko nam uzimaju. Stranci treba biti cilj izgradnja boljeg društva. Mrzim kad ljudi govore da treba sačuvati stranku. To je potpuno krivo i pogubno, treba donijeti odluke koje su dobre za društvo, a kako će se to odraziti na stranku, to je nebitno.
Jeste li zadovoljni sastankom?
Jesmo, iako smo odmah bili svjesni da trebamo taj pozitivan val što prije pustiti i što prije sazvati novi sastanak. U planu nam je sljedeće druženje do kraja mjeseca, planiramo proširiti krug ljudi i jasnije definirati teme.
Razgovarali ste i o Davoru Bernardiću?
Jesmo, bilo bi neiskreno da nismo jer bi neke stvari ostale neizrečene.
Jeste li se usuglasili i zauzeli stav?
Nismo se ni htjeli usuglašavati po pitanju statusa predsjednika, iako smo imali relativno slične stavove. Načelno je zaključeno da sustav u kojem sudjeluje klub zastupnika i predsjedništvo na čelu s Bernardićem ne fukcionira, a Bernardićevo nesnalaženje izolirano producira probleme. Najveća mana Bernardiću je što mu je primarni interes održati svoj položaj, a nije shvatio da se položaj održava dobrim rezultatima i da sve drugo vodi u propast. Danas mu je to sigurno jasnije, nakon neuspjelih rezultata trgovine s Hajdašem. Smatram da svatko u politici mora priželjkivati svoj odlazak, jer raditi tako težak posao ne može biti užitak, osim ako nemate dugoročno osobnu korist. Politiku je ispravno doživljavati kao privremenu dužnost, politički karijeristi su svrha sami sebi.
Što onda radite u politici?
Nisam to planirao, niti sam iz obitelji koja je bila politički aktivna. Otac mi je bio nogometaš i to mu je, hvala Bogu, dalo da može biti potpuno neovisan. Odgajan sam u građanskom duhu, iako je i crkveni odgoj bio svakodnevica. Pristupnicu SDP-u potpisao sam davno, iskaznicu sam čekao godinu i pol, a pred izbore 2013. tadašnji predsjednik SDP-a Ploče nazvao me i pitao hoću li im se pridružiti. Pristao sam pomoći, ali nisam htio na listu. HDZ nas je deklasirao. Nakon toga sam odlučio kandidirati se za predsjednika, što je bilo malo čudno jer nisam baš bio aktivan niti sam znao kako stranka funkcionira. Ali, eto, izabrali su me.
Politika vam se ipak svidjela kada ste se odlučili kandidirati za gradonačelnika?
Nisam planirao kandidaturu do pred same izbore. HDZ je iznimno jak u Pločama i imao je vlast koja je mislila da će uvijek vladati. Nije bilo izgrađenih, prepoznatljivih lica, pa se moje ime kao lidera opozicije u Pločama nametnulo kao jedino moguće rješenje. Sjećam se kad sam šefu Klinike obznanio da ću se kandidirati, rekao je da sam lud, ali da je HDZ, srećom, iznimno jak pa neću pobijediti. Ali, čim je počela kampanja osjetio sam da ćemo pobijediti. Puno se stvari poklopilo, ali smo doista bili bolji od njih.
Što ako se u SDP-u ne nađe netko tko može zamijeniti Bernardića pa vam kažu da to budete vi?
Moj životni plan i ciljevi su potpuno drukčiji. Nije to bježanje od odgovornosti, žrtvovao sam se u životu sto puta za neke stvari i zbog principa znao sam ići težim putem, ali trenutačno još nisam egzistencijalno neovisan sa svojim poslom. Moram prvo izgraditi sebe da bih mogao mijenjati kompleksnije sustave.
Mišel Jakšić, gradonačelnik Koprivnice, u jednom intervjuu ponudio se za novog predsjednika. Je li to vaša inicijativa?
Taj intervju je, kaže on, bio malo “prebrušen”. Kolege gradonačelnici su ga kritizirali. Sadržaj teksta nije toliko narušavajući, ali morao je biti oprezniji. Pozitivna stvar te kritike i rasprave o njegovu nastupu je evidentni fokus kolega na bitne i krupnije stvari radi kojih smo se i okupili. On je rekao da je to tako ispalo, da on nema nikakvih ambicija niti se nudi da bude kandidat za predsjednika, već želi isto što i mi. Stavili smo to ad acta i nema potrebe ponovno o tome razgovarati.
Čitam kalkulacije da bi klub zastupnika SDP-a volio vidjeti Ranka Ostojića na Bernardićevu mjestu. Mislite li da bi to bilo dobro?
Ranko je iskusan i sposoban esdepeovac, ima iza sebe i unutarstranačke rezultate, ali i međustranačkih poraza i otvorenih fronta. Uporan je, ponekad i tvrdoglav u pristupu, ali spada među one koji primarno žele snažniju stranku. Ja to ne podržavam, jer otkako sam izabran za gradonačelnika, za sebe i državnu razinu sam esdepeovac, ali za građane Ploča nisam esdepeovac, već gradonačelnik svih građana Ploča. Stranci je potreban i Ranko i svaki dobronamjeran i sposoban pojedinac. Deficit Ranka i drugih ljudi koji su prethodno vodili bitke jest to što teško mogu biti biti faktori ujedinjenja, a nama treba ujedinjenje. Naša država treba ujedinjenje, ne samo stranka. Nije to floskula. Evo, Dalibor Milan, hadezeovac, gradonačelnik Metkovića, nije tipičan konvencionalni hadezeovac, pozitivan dojam mi je ostavio i Josip Bilaver, i to su ljudi s kojima bi se mogle donositi bitne odluke za hrvatsko društvo. Ministar Ćorić također, pokazao se kao izniman lokalpatriot i ljudi u Pločama su mu zahvalni.
Je li moguća velika koalicija?
To u SDP-u ne može proći jer smo mi od svih drugih političkih organizacija svjesniji što je HDZ. Kada prepričavamo kako funkcioniraju lokalne organizacije i što smo zatekli kada smo ih preuzeli od HDZ, dođe vam da povraćate kada vidite kako to izgleda. Razlika između nas i njih je kao između neba i zemlje, iako ne treba biti farizej, i u SDP-u ima pojedinaca s lošim habitusima življenja i političkim aspiracijama. SDP, za razliku od HDZa, ima dovoljnu kritičnu masu zdravog ljudskog potencijala. Ne mogu reći, na primjer, da Dado Milan nije zdravo tkivo unutar HDZ-a, ali on je iznimka. Inače, općenito govoreći, treba težiti koalicijama s ispravnim pojedincima i sustavima. Onog trenutka kad javni interes bude i interes partija, donijet će se bitne odluke za Hrvatsku.
Je li moguća suradnja sa Živim zidom?
Mislim da oni više neće politički rasti, dapače. Njihov destruktivni politički sadržaj popunjen uočavanjem i verbaliziranjem pogrešaka je pohvalan, pogotovo kada u Saboru i SDP šuti jer je u nekim stvarima pogreškama nečinjenja povezan s HDZ-om, ali oni nikakve konstruktivne stvari ne mogu producirati i, što je najbitnije, ništa ne bi mogli provesti jer im za promjene na razini države treba bar 5000 prostorno raspoređenih ljudi.
A s Mostom?
Jednom sam izjavio da su Most i SDP domoljubne stranke, a i dalje mislim da ljudi u Mostu imaju domoljubnih motiva, ali i da su heterogena skupina. Ako se Most vrati na svoje početne postavke u kojima je promjena u društvu i kvaliteta života u Hrvatskoj bila prva stvar, a zanemari retrospektivne analize koje potiču podjele, svakako da. Bilo je nekih jako dobrih stvari kod Bože Petrova dok je bio gradonačelnik, ali naknadno je izgubio sav politički kapital. Isključivo svojom odlukom otrčao je HDZ-u, i to onome koji je za klasu bio gori od ovoga danas. Time je državu vratio godinama unatrag. Primjerice Ante Pranić, koji je blizak Mostu, fantastično zna što mu je fokus i što je bitno. Ne priča o jamama, ustašama, partizanima, Crkvi, nego o gospodarskoj zoni, tunelu Ravča, poljoprivrednoj strategiji i sl. Na tim temama uvijek možemo surađivati s Mostom.
Mislite li da je moguće da Bernardić ode sam?
Poznajem ga godinama i dobri smo si, ali iznimno rijetko komuniciramo. Ne mogu vjerovati da je on, s toliko političkog iskustva, došao do toga da za neke stvari bude politički kratkovidan. Imamo istraživanje javnog mnijenja odnosno empirijsku podlogu koja mu govori da je brend SDP-a značajniji od predsjednika. A Račan i Zoran imali su veću podršku nego stranka. Što će on, kad će i na koji način pokušati nešto mijenjati, hoće li shvatiti koje stvari treba početi raditi, ne znam. Evo što se dogodilo u Zaprešiću, svi bruje, a SDP šuti.
Što mislite vi, treba li ministar Kujundžić dati ostavku?
Iako mrežu timova na terenu nije on formirao, ne može se reći da nije za nju odgovoran jer je u dvije godine mogao puno toga promijeniti i unaprijediti. Promjene u zdravstvenom sustavu za ministra Kujundžića jednostavno ne postoje. Ne postoji adekvatno vrednovanje nečijeg rada, funkcioniranje HZZO-a je katastrofalno... Kujundžić snosi odgovornost jer je zdravstveni sustav potpuno izvan reformi. Pravo je pitanje kakvu zdravstvenu uslugu žele građani. Jer danas kao da imate sve, a nemate ništa. Klasično je to laganje ljudima koji plaćaju zdravstveno osiguranje. S ukupnim iznosom novca i njegovom katastrofalnom raspodjelom nemoguće je ljudima dati ono što ste im obećali. Nažalost, to otvara prostor korupciji u zdravstvu. Što se tiče zaprešićkog slučaja, odgovornost ima gradonačelnik jer je mogao poboljšati kvalitetu zdravstvene skrbi. On ima najveću političku odgovornost za smrt tog mladića jer je gotovo simultano povećao naknade svojim savjetnicima, a odbio povećati izdvajanja za dodatni medicinski tim. Danas HDZ i Plenković mogu pokazati svoju političku vjerodostojnost upravo na tom primjeru. Novcem građana plaćana je politička trgovina, a umanjena sigurnost i kvaliteta života. Mora prisiliti gradonačelnika da bira između odlaska i prestanka podrške HDZ-a izvršnoj vlasti Zaprešića.
I vi ste kao član Glavnog odbora glasovali za suspenziju Hajdaša Dončića, Grbina i ostalih?
Nekim se odlukama za koje sam glasovao i koje su dugoročno pragmatične ne ponosim. No to se moralo napraviti jer bi nastao kolaps. Oni su motivirani krivim ciljevima, uporno su nanosili štetu svima. Nažalost, predsjednik je prije trebao to sam staviti pod kontrolu.
Što ih motivira?
Nikako se ne mogu adaptirati na to da predsjednik stranke nije njihov prijatelj i njihova interesna skupina. Možda oni i nisu bili klasični intimusi sa Zoranom Milanovićem, čak mislim da su imali i dozu zavisti jer je on bio 10 kopalja iznad njih, kvalitativno što se tiče politike, sadržaja, mogućnosti upravljanja. S druge strane, znali su da ovise o njemu i on se time iznimno dobro služio. Može se danas reći bilo što, ali on je njih sve prestigao kilometrima. Šteta što je postao žrtva svoga karaktera.
Bojite li se vi sankcija u stranci?
Od prvog dana ništa nismo tajili. Ne želimo zatvarati grupu, otvoreni smo za svakoga, nikoga ne smjenjujemo, nikoga ne pozicioniramo. Želimo da naša razmišljanja o stranci, kao mehanizmu za unapređenje društva, budu jedini put u SDP-u. Svjesni smo kada vidimo kako drugi rade, odnosno ne rade, da nas sutra ne može mimoići odgovornost na bilo kojoj razini stranačkog upravljanja. Možda nitko od nas neće biti sutra u prvome ešalonu, a možda ćemo biti svi, nevažno, ali neka odgovornost će nam sigurno pasti u ruke.
Je li se među vama netko nametnuo kao lider?
Nije, još se nije nametnuo nitko kao najistaknutija osoba.
Hoćete li to biti vi?
Pokušavam premostiti podjele, pokušavam spajati, a ne razdvajati i kada sam već tu teško mi je biti sebičan i reći ja neću. Ali ambicija za funkcije nemam. Motiv mog angažmana je rad za javno dobro, ljudi to znaju jer ne postoji nijedan pokazatelj da mi je nešto drugo cilj.
I je li krenulo bolje Pločama nakon što ste vi došli na vlast?
Građani imaju pozitivne komentare.
Može li Bajaga u Pločama održati koncert?
Naravno da može, ako ga ljudi Ploča žele. Trudimo se da budemo kulturološki raznovrsni.
A Thompson?
Thomson je već bio u Pločama. Ima divnih domoljubnih i ljubavnih pjesama. Ali, nažalost, ima i motiva koji su neprihvatljivi. Svima je jasno kakvu poruku šalje tim pjesmama i nevjerojatno je kad predsjednica kaže da ne vidi u tome ništa sporno. Ako netko pjeva “opet će se gusta magla spustiti” onda ona ili ne poznaje povijest ili jednostavno laže. Pitanje Bajaga ili Thompson je zamka. Ja ne želim produbljivati podjele i ne želim ih poticati. Imam svoje mišljenje, ali mislim da imamo puno većih problema od toga. Hrvati su pokazali da imaju manjak sposobnosti da teme koje su bitne poslože kao prioritete.
Radite li i dalje bez plaće kao gradonačelnik?
Da, odbio sam primati naknadu za rad kao gradonačelnik. Za rad u bolnici nemam baš dovoljna primanja s obzirom na život koji vodim. Dapače, još me debelo sufinanciraju roditelji.
To je bila moja žrtva, a kako volim Che Guevaru, parafrazirat ću ga. On je rekao da i vlast mora biti revolucionarna da bi to tražila od naroda. Ako od građana tražite pošten pristup pa čak i žrtvu, onda morate pružiti i takav primjer.
Kad ćete doktorirati i završiti specijalizaciju?
Nadam se do kraja godine. Doktorat je bitan želite li sudjelovati u radu znanstvene zajednice. Specijalizacija traje pet godina, a ja sam pauzirao nakon izbora pa se to malo oduljilo.
Kad završim, bit ću specijalist ortopedije i traumatologije. Najveća mi je želja ostvariti se u poslu i struci.
VIDEO Pogledajte u kakvom su stanju zagrebački mostovi
sorošovo glasilo VL.....točno tako😂😂😂