Boris Burić Gena iz Trogira šije najbolja odijela na svijetu! Čuli su za to i u britanskom BBC-ju čija je ekipa, predvođena popularnim voditeljem Michaelom Portillom, posjetila Modni atelier Gena Moda Croatica u Trogiru i snimila epizodu za BBC Travel Documentary koja još nije prikazana. Genina jedinstvena odijela, koja odišu jednostavnošću, stilom, ležernošću, dostojanstvom i elegancijom, podjednako su osvojila prvog čovjeka Formule 1 Bernieja Ecclestonea, vlasnika austrijske modne linije Waltera Wolfa, jednog od najslavnijih tenora svijeta Placida Dominga, šampiona Formule 1 Sebastijana Vettela, bivšeg talijanskog predsjednika Francesca Cossigu, naše sportske zvijezde Gorana Ivaniševića, Dinu Rađu, velikog hrvatskog arhitekta Nikolu Bašića, ali i velik broj ljudi koji su bili spremni odricati se i štedjeti kako bi se u Geninu odijelu oženili, krstili dijete ili primili diplomu.
Posjetili smo Borisa Burića Genu, Mozarta krojačkoga zanata, kako bismo otkrili tajnu muškog odijela koje koje nije samo trogirsko, dalmatinsko ni hrvatsko, već je sve to skupa, ali isto tako i svjetsko. – Spojio sam nespojivo. Gledaš odijelo i ne znaš gledaš li 150 godina unazad ili 150 godina unaprijed. Moje odijelo je drugačije od svih ostalih zato što ima dušu. Čime to postižem? Ničim! Totalnom jednostavnošću! Jednim skladom, elegancijom, harmonijom. Ja ga tako radim već 53 godine, otkako sam prvo odijelo sašio – govori temperamentno neumorni meštar.
Osvojio je, i odijelima i šarmom, BBC-jevu ekipu. Javio mu se snimatelj Dave. "Bio je pravi užitak provesti vrijeme u susretu i snimanju s vama u kolovozu. Puno vam hvala što ste podijelili svoje vještine i svoje priče s nama, to je sigurno bilo jedno od najupečatljivijih snimanja od mnogih prekrasnih snimanja u kojima sam sudjelovao tijekom godina.
Vaša energija i strast su nešto prekrasno i posebno, a vaše krojačke vještine jedinstvene i nevjerojatne. Košulja koju ste ljubazno napravili za mene jedna je od najljepših stvari koje imam. Bit će vam drago čuti da sam je nosio na vjenčanju svoje prijateljice prošli tjedan i dobio mnogo komplimenata!" napisao je meštru Geni, kojemu se javila i još jedna članica ekipe, Jesicca. "Osjećam se jako sretnom što sam pozvana u vaš svijet i što sam vidjela vašu prekrasnu odjeću", poručila je.
Boris Burić Gena krojačkim zanatom počeo se baviti dok je bio gotovo dječak.
– Bilo mi je 16 godina, ukrao sam materi lancun i sebi sašio odijelo. To je bilo 1971. godine, sašio sam ga sam jer krojač nije znao što ja hoću, a meni je bilo važno kako ću se obući jer već sam počeo gledati cure. Brzo sam ja djelovao, rezultat je došao odmah iza odijela i sa 17 godina već sam dobio dijete i oženio se pa sam morao početi raditi i zarađivati za obitelj. Sjećam se dobro prve mušterije. Prihvatio sam raditi odijelo, a nisam to znao. Htio sam od srca, ali bila mi je muka, međutim, velikim trudom i s puno ljubavi sašio sam to odijelo. Zadnja mušterija bila mi je u petak. Jedan naš čovjek, živi u Njemačkoj, običan radnik. Toliko mi je puta rekao kako je sretan što je kupio to odijelo i zagrlio me na kraju. Dao mi je 1600 eura, a u Njemačkoj je mogao kupiti Bossovo ili bilo koje drugo odijelo. Mojim odijelom ne pokazuješ ni džep ni diplomu! Mojim odijelom pokazuješ što ti je ispod kože – vatreno govori meštar Gena, čije je muško odijelo krajem prošle godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske uvrstilo na popis nematerijalne hrvatske kulturne baštine. Čestitamo mu na priznanju, na što nam je ispričao zanimljivu priču, tipičnu za hrvatske prilike.
– Prije više od 17 godina šio sam odijelo kiparu Šimi Vidulinu. I dok je isprobavao veštit, u salon ulazi jedna gospođa, pogledam, kad ono Vesna Girardi Jurkić, ona mu je bila prijateljica. Čim je ušla, zastala je, pogledala lijevo-desno i rekla: "Ovo treba biti zaštićeno kao kulturno dobro." Ja sam to što je ona rekla prenio prvo ženi i dici doma pa Gradu Trogiru, pa muzeju, ali nitko me nije čuo. I sad, nakon 17 godina meni stiže poruka na mobitel, obavještavaju me da je Ministarstvo kulture izdalo rješenje da mi odijelo ulazi u nematerijalnu kulturnu baštinu. Istog tog jutra dobio sam i fotografiju crteža malene Karmele Pastuović, potpisala se i napisala da ide u 1.b razred, sedam godina ima dijete, nacrtala je mapu Trogira i označila: babin dvor, kulu Kamerlengo, Radovanov portal, Petra Berislavića, klapu Trogir, Vinka Cocu i Genino odijelo. E, to je priznanje! A ovi drugi su čekali 17 godina da mi daju taj papir koji mi otvara mnoga vrata i olakšava mi posao. Čekali su da napunim 69 godina života! – govori šjor Gena koji i dalje radi, ali ne više punom parom, po cijele dane, bez vikenda i praznika, kao što je desetljećima radio.
– Radim 53 godine, ali realno imam više od 80 godina radnog staža, više od 30 godina ja sam radio 14-15 sati na dan. Od jutra do mraka. To nije priča, to je moj život! – kaže nam Gena.
Uvjerili smo se da i danas nije puno drugačije. Kada smo ušli u njegov krojački salon nakon što smo prošli kraj špalira elegantnih muških lutaka odjevenih u Genina odijela, zatekli smo meštra kako uzima mjeru jednom mlađem čovjeku, uz budno oko Zvirka, crne pudlice, vjernog pratitelja koji prati svaki gazdin pokret.
– Ja još uvijek sudjelujem od početka do kraja u svemu. Imam dvije radnice, jedna je pred mirovinom, a meni nema penzije i nije mi krivo! – kaže Gena. Energije i volje za rad imat će dok je živ.
Nedavno je bio u Nadinu gdje se održavala vinarska manifestacija.
– Vitezovima vinarstva koji promoviraju naša hrvatska vina sašio sam odijela. Gledam čovika, lanena košulja, elegantno odijelo koje sam mu sašio, ponosno držanje... Nije to vitez, to je dupli vitez! Meni je gušt kada vidim da je to što sam napravio dobro. Onda sjednem, zapalim cigaretu, gledam i guštam – uživa Gena u svom radu.
Njegovo muško odijelo, inspirirano tradicijom mediteranskog građanskog odijela, nemoguće je kopirati, tvrdi, jer ga je doveo do savršenstva. Bilo kakva promjena ruši cijeli koncept.
– Osnovnu konstrukciju, koja ne može biti jednostavnija, strogo poštujem. Dodajem joj samo po mali detaljčić. Tražio sam manu toga odijela, godinama, ali nisam je mogao naći jer je nema. Ne podliježe modi ni trendu, dominanta je čista linija, sklad i sitni detalj koji ne moraš vidjeti, ali ćutiš ga – govori meštar čija odijela nose multimilijarderi, brodovlasnici, pripadnici svjetskog jet-seta.
– Meni je draže šiti za našeg čovjeka sa sela nego za multimilijardera kojemu je moje odijelo jedan ručak. Za ovog našeg mi je i odgovornost veća kada znam da on dvije godine ide na škver i štedi da bi kupio moje odijelo. Ja ću mu cijelog sebe dati jer ne mogu imati dvije cijene, jednu za njega, drugu za bogataše. To mi nekako nije u redu. Jer rad je isti. On nije došao po brend, on je došao po dušu i dušu će i dobiti – govori Gena i iznosi nam jedan od nedavnih primjera.
– Šio sam veštit jednom mladom čovjeku sa sela, iz trogirske zagore. Vidio sam da je preskroman, a moja odijela nisu preskromna što se tiče cijene. Kažem mu pristojno, da ga ne uvrijedim, da bi on lijepo izgledao i u Varteksovu odijelu, koje je tri puta jeftinije, a on je malo zastao pa mi je rekao: "Meštre, ja sam sebi obeća, ako se budem ženio, da će to bit u vašem odijelu!" i onda je on štrecnuo mene. Nikome ne dajem popust, ali njemu sam morao dati. Pitao sam ga ima li maslinova ulja, kaže on: "Imam!" pa smo dio kompenzirali – kaže Boris Burić Gena i odmah iznosi jedan suprotan, ali povezan slučaj.
– Dobio sam poziv s jedne jahte na kojoj je bio multimilijarder da bi on htio moje odijelo. Jahta se zvala Forever One, velika, bijela, vezana uz trogirsku rivu. Došao je i, čim je ušao, ja mu kažem na engleskom: "Vi imate jahtu Forever One, ja imam odijela Forever One." On me pogledao, nasmijao se. Izabere on odijelo, ja mu uzmem mjeru. Odmah ga je platio i dogovorimo se da ću mu ga ja sašiti i za pet dana i poslati u Dubrovnik. Tako je i bilo. Međutim, zove me na telefon gospođa koja je i dogovarala da mu šijem odijelo i kaže mi: "Ja sam u ovoj obitelji jako dugo i smrtni je grijeh pričati o njihovim privatnim stvarima, ali želim vam nešto ispričati." Ispričala mi je kako su ga, kada je trebalo doći odijelo, svi zezali na jahti, kao ono baš ćemo vidjeti koje je on to odijelo kupio u Hrvatskoj, u Trogiru, a bio je i u Francuskoj i Italiji. I kada je došlo odijelo, kada su ga vidjeli, svi su zanijemjeli, ostali bez teksta. "Nikada ranije nisam čula njegovu ženu da je izustila da je fascinirana, a to je ponovila dva puta", rekla mi je, što mi je bilo vrlo drago. Taj multimilijarder naručio je potpuno isti model kao i ovaj momak sa sela – govori Boris Burić Gena i prisjeća se i drugih dogodovština.
– Bila mi je žena koja živi u Luksemburgu, podrijetlom je iz Kaštela. Željela je odvesti sina, dječak je autističan, papi na blagoslov u mojem odijelu. Ja sam mu posvetio punu pažnju, ispričao mu priču o odijelu, sašio mu ga i bio je vrlo zadovoljan. Od tada svake godine dolaze, njemu treba košulja, điletin, svake godine on nešto traži. Njegova mi majka kaže: "Dolazi on zbog vas" – prepričava zgode koje rado pamti Gena.
Nikada neće zaboraviti ni Nikolu Bašića, tvorca čuvenih zadarskih morskih orgulja i instalacije Pozdrav suncu, koji je u Genin salon došao sa suprugom.
– Nisam ga poznavao. Došao je čovjek visok dva metra, ispunio je cijelu prostoriju. Čim je sjeo, uslijedio je monolog, hvalospjevi o mojim odijelima, ali na kraju rečenica: "Ja sam čovjek od zemlje i kamena, a problem vaših odijela je što su preelegantna i presvečana. Ne vidim se u tom odijelu, nisam ga došao kupiti, već vidjeti." Čovik od zemlje i kamena, za srce me ugriza! Dobro. Pitao sam ga što je po struci i on mi kaže da je profesor arhitekture. Shvatio sam da s njim nema velike priče. I kažem mu da imam četiri vrste odijela. Kada vidiš ovo odijelo, ti znaš da ga nosi čovik kojemu je u duši tradicija, a ono djeluje tako da ga možeš staviti kraj najmodernijeg odijela Jamesa Bonda i nećeš biti manje elegantan od njega. Ima sve elemente smokinga. Onda sam skinuo jedan detalj, dominantnu rubnu vrpcu, premjestio kolet (kragnu), modernizirao sam starinsko odijelo, a zadržao sam lamare. Sada smo dobili odijelo za romantičara. Onda sam rubnu vrpcu koja inače ima 8 milimetara napravio od 8 centimetara i dobio jedinstvenu izvedbu smokinga. Nitko se nije sjetio napraviti ovakav tip smokinga. A odijelo ti treba u raznim prigodama, nećeš se dva puta ženiti, a ne dirigiraju svi filharmonijom pa sam ga zato do kraja pojednostavnio. Skinuo sam lamare, botune, saten sam stavio na điletin, a rez sam ostavio i šav gurnuo 4 cm unutra. I sve je na svom mistu. Objasnio sam mu da svako odijelo ima 10 modela u sebi, da može 10 puta drugačije izgledati. Zanimalo ga je pa sam mu pokazao. "Profesore, ovo je najsvečanija varijanta, iznad ovoga ne može biti svečanije. Poslije vjenčanja kularina se skida i sada je svečano, ali ne presvečano. Onda skinemo điletin i dobivamo treći model", i tako mu ja pričam, a on dođe do zadnjeg modela i kaže: "Esencija! To ja želim." A ja mu kažem da je to isto odijelo, a on mi kaže: "Dobro, možete mi uzeti mjeru" – prisjeća se Gena.
Međutim, ovo nije kraj zgode s Nikolom Bašićem jer je tražio da mu kragna bude od 12 milimetara, daleko uža od standarda.
– Ja mu kažem da to onda nije kolet, nego rubna vrpca, a on kima glavom i ponavlja: "12 milimetara." Kao ono, učenik nije razumio. Ja mu kažem, dobro, ali napravit ću još dvije varijante, a on mi kaže da mu ne trebaju varijante. A dobro, njegovi su novci. I dođe on na probu, opet sa ženom. Meni je zvonilo "čovik od zemlje i kamena", još i arhitekt i ja sam napravio taj kolarin od 12 milimetara, ali pripremio sam još dva šira. Kada je probao odijelo, nenapadno sam ih prislonio jedan s jedne, drugi s druge strane. I žena mu po prvi put progovara: "Stvarno je malo 12 milimetara." On je počeo vrtjeti očima, a ja sam uteka ća dok oni to ne riješe i dogovore se. Kad sam se vratio, on mi kaže: "Moja supruga je glavni kritičar svih mojih projekata. Koliki je normalan kolet?" Ja mu kažem od 25 do 30 milimetara, a on meni odvrati: "Može 13 milimetara!" Ja sam se šokirao! Tada sam već znao tko je on. Pitao sam ga: "Profesore, jeste li vi onaj Zadranin koji je napravio Morske orgulje?" On mi kaže da je. Onda sam mu rekao: "Gospodine profesore, vi ste vrlo težak i zajeban čovik. Jasno mi je i zašto. Vi u glavi nemate milimetre, vi imate mikrone. Ja vama s velikim guštom šijem, jer ja svima govorim da sam napravio najlipši veštit na svitu i, ako ja s vama položim, nastavljam svoju priču, a ako ne – gotovo je. Napravit ću vam kolet od 15 milimetara!" Sad sam ja njega šokirao, nije me ispravljao s milimetrima, nego je samo pitao kad će biti gotovo i zajedno sa ženom otišao – govori Gena.
I tako mu je, kao što je i rekao, sašio kragnu od 15 milimetara, suprotno Bašićevoj želji, i sa strepnjom čekao probu.
– Ako mu se ne svidi, ja se mogu samo predati i pitati ga koliko sam mu dužan za put. U glavi mi je stalno odzvanjalo ono njegovo "čovik od zemlje i kamena", a znao sam da sam u prekršaju jer nisam poslušao njegovih 13 milimetara. Došao je i krenuli smo s probom. Svima ostalima prvo probam najsvečaniju varijantu, ali s prof. Bašićem krenuo sam od najjednostavnije: košulja, jaketa, hlače, srebrni pojas i srebrna maramica. Došao sam do njega, skinuo srebrni pas i maramicu i stavio pas od grezog platna i bijelu maramicu. Izvukao sam košulju van. Rekao sam mu: "Ovo je za mene čovik od zemlje i kamena!" Došao je pred zrcalo i vidim ja smiješak na licima. Na ženinu, ali i na njegovu. Prvi dojam je samo jedan. "Hvala Bogu, prošao sam", kažem ja sebi. A kolet je 15 milimetara. Probao je on cijelo odijelo, dio po dio, i zadnja je kularina, odnosno marama, a već mi je rekao da je to njemu previše. A i to je dio odijela i žuljala bi me ako mu je ne uručim. Pitam ga ja ima li on unuku, kaže da ima. "Ako Bog da zdravlja pa dida bude živ kad se bude udavala, onda ćete se obući ovako", kažem ja njemu i stavim mu i tu kularinu – smije se šjor Gena pričajući kako je pridobio i Nikolu Bašića koji mu je, nakon što je preuzeo odijelo, poklonio knjigu, monografiju o Morskim orguljama na kojoj je napisao kratku, ali zanimljivu posvetu: "Poštovanom gospodinu Geni koji u odijela ušiva glazbu."
Veću pohvalu od čovjeka koji je glazbu stvorio od kamena nije mogao dobiti.
U modnom atelijeru nalazi se i knjiga dojmova u kojoj Genina odijela hvale na stotine zadovoljnih mušterija.
Nižu se superlativi i epiteti, a jedan od dojmljivijih komentara napisao je Matija Šeša iz Luksemburga u prosincu 2021. "Kroz Vaš neumoljiv rad Vi ste svijetu ispričali priču o odijelu. Kao što etimologija izučava porijeklo riječi, tako Vaša životna priča izučava porijeklo odijela. Vaš veštit ja ne mogu riječima objasniti, samo mogu reći kako se u njemu osjećam kao vitez elegancije, ljubitelj umjetnosti i zaštitnik tradicije. Vaše odijelo doista ima dušu, koju ni etimologija ne može shvatiti koliko god se jako trudila."
Meštru Geni jako se sviđa komentar Domagoja Barišina, kojemu je odijelo šio za krizmu, napisan urednim, gotovo dječačkim rukopisom: "Iz Vaših promišljanja i djelovanja vidi se iskrena čežnja umjetnika ispunjenog svojom strašću." I legendarni glazbenik, skladatelj Jovica Škaro iznio je svoje zadovoljstvo odijelom koje mu je sašio trogirski majstor. "Picasso je majstor za boje, Beethoven za glazbu, Gena za veštite", napisao je Škaro.
Od mnogobrojnih muškaraca koji su u njegovu salonu isprobavali odijela najjači dojam na meštra Genu, upravo onakav kakav želi postići, ostavio je pokojni glumac splitskog HNK, nacionalni dramski prvak Josip Genda.
– Kada je Genda obukao odijelo, mogao je otići pravo u London na prijem kod princa, sada kralja Charlesa. Nema šanse da ga princ koji na sebi ima dva kilograma dijamanata neće odmjeriti od glave do pete. Kada ga pogledate, vidite čovika ponosnog, stasitog, elegantnog – pokazuje nam fotografiju Gena.
Njegovi "manekeni" su poznate osobe koje diljem svijeta nose njegova odijela, među kojima mu je najveći obožavatelj i promotor Bernie Ecclestone, vlasnik Formule 1. On u ormaru ima cijelu kolekciju Geninih odijela, a u jednom od njih bio je na vjenčanju kćeri Petre.
– Kada predajete pred oltarom kćer, to je događaj u životu važniji od vlastitog vjenčanja, a onome tko je šivao odijelo koje obučete veće priznanje ne možete dati. Ja uopće nisam znao da je on za taj veliki događaj u njegovoj obitelji izabrao moje odijelo. On ima sva najbolja i najskuplja odijela koja se mogu imati. Nije ga naručio specijalno, ja sam mu ranije šio jedno 5-6 odijela, dolazio je ovdje u salon i s našom Slavicom i s Fabianom, drugom ženom. Kada je jednom bio tu, u salonu, rekao je da bi došao sa Sebastianom Vettelom, Nijemcem, prvakom formule 1, koji želi vidjeti odijela. Vettel je moje odijelo zapazio u Londonu, na Bernieju, svidjelo mu se i htio ga je i on imati. Dođu njih dvojica zajedno u salon, ja Vettelu uzmem mjeru i oni odu. Nakon nekog vremena Bernie me je nazvao telefonom, pitao kad će biti gotovo Vettelovo odijelo i tada mi je rekao da će mi poslati neke slike. I ja poštom dobijem pošiljku iz Velike Britanije. Bernie Ecclestone mi je poslao obiteljske fotografije s vjenčanja svoje kćeri Petre na kojima je on obučen u moje odijelo. Naježio sam se kad sam ih vidio! Jedan Englez, iz zemlje koja je kolijevka svjetske kulture odijevanja, njihov smoking se nosi u cijelom svijetu i na njega su vrlo ponosni, izabrao je baš moje odijelo koje sam sašio u ovom salonu u Trogiru, da u njemu preda kćer budućem mužu. Vjenčanje je bilo u Rimu, Bocelli im je pjevao. To su slike iz njegova obiteljskog albuma, nije ih bilo u novinama, a vise kod mene na zidu – pokazuje Gena fotografije.
Iako je šivao bogatašima, multimilijarderima uzimao mjeru, sjedio i pušio s njima, u životu se nije obogatio. Mogao je, nije htio, ali zbog toga ne žali.
– Sve što sam zaradio ulagao sam da imam bolju makinju, bolje nožice, da kupim bolji materijal... Nisam ulagao u kuće, stanove, brodove, a nisam htio ni zaposliti gomilu ljudi i pokrenuti veliki biznis. Ja se na bavim biznisom, nego poštenim radom, a činjenica je, tko se bavi poštenim radom, krepat će, a nikad neće doći do pinez. Ali nikad mi ništa nije falilo u životu i zato svaki dan poljubim svoje nožice jer su mi one život i jer njima šijem odijelo koje ima dušu. Rolls-Royce je auto s dušom jer mu završni štih daje čovjek koji ručno, kistom povlači crtu po njemu. Ja radim s ljubavlju i zato nisam nebogat čovjek, nego prebogat čovjek! Napraviti odijelo s dušom je Božji dar, umijeće i neću ga se odreći zbog pinezi. Božji dar ne dolazi sam od sebe, ne pada s neba, već se dobiva vjerom, žrtvom i ljubavi – govori Boris Burić, meštar koji šije Rolls-Royce među odijelima.
