„U redu, čujemo se… Lijepo je što postojiš!“, „Hvala ti puno i pozdrav, lijepo je što postojiš!“, „Zbogom i lijepo je što postojiš!“…
Tako je završavao gotovo svaki razgovor prof. dr. Tomislava Ivančića sa svakim koga je susreo ili je s njime razgovarao, bez obzira je li ga upoznao tek trenutak prije ili ga je poznavao godinama.
Taj „lijepo je što postojiš“ nije bio samo izraz njegova velikog poštovanja prema sugovorniku, poznaniku ili prijatelju, nego je to okosnica njegove životne filozofije i duhovnosti, stup njegova čovjekoljublja, koje je umatao u tih nekoliko riječi dajući sugovorniku do znanja da ga je Bog stvorio jedinstvenog, baš takvog kakav jest, bez potrebe da bude imalo drukčiji, da se mijenja ili prilagođava, srami samoga sebe i svojih nedostataka, da skriva svoje mane i ističe vrline.
Naime, Tomislav Ivančić (79), koji je jučer preminuo u svojoj kanoničkoj kuriji na zagrebačkom Kaptolu, a u čijoj se biografiji nižu i profesure i doktorati, katedre i rektorati, pa osnivanje zajednica Molitva i riječ (MIR) i studija hagioterapije, bio je liječnik duše, koji je umijećem znanom samo onim velikanima duha mogao proniknuti do svačije čežnje i potrebe, rane i boli, koje su vapile za Bogom.
Jednostavnost koju je koristio kako bi ga svatko čuo na pravi način nije koristila samo njegovoj osobnoj nerazmetljivosti, nego prije svega potrebi da Krista, onoga živoga, prispodobi svakome u njegovu životu, kako bi mu postao praktični oslonac i za dobra i za loša vremena.
„Kod kriza i konflikata osnovno je pravilo: iskoči iz koncentriranosti i fiksiranosti na zlo, na konflikt, na problem. Ako se koncentriraš na svoju bolest, počneš o njoj razmišljati, bit ćeš još bolesniji i depresivniji“, zapisao je jednom i dodao da je osnovno pravilo: koncentrirati se na izlazak iz zla, iskočiti iz depresije i samosažaljenja, ne prepustiti se samoći, osami, boli i bolesti, stvarati u sebi vizije zdravlja, mira, uspjeha, radosti, osmišljenog života.
Koji moćan recept! „Kad te uhvati depresija i samosažaljenje, samom sebi ispričaj neki vic“, znao bi reći i dodati da se u dobru valja potpuno koncentrirati na ono što se radi, a u zlu koncentrirati na izlazak iz zla u koje si upao. „Drugim riječima, uvijek se koncentriraj na dobro i ne dopusti da te zlo zahvati“.
Na takav se način i sam nosio s teškom bolešću nekoliko posljednjih godina, ne gubeći ni duha ni nade, a ne želeći čak ni uzimati lijekove protiv bolova npr. pod zadnje dane, sigurno zato što je tako bio skroz blizu svome Učitelju, sljubljen s njegovim ranama, mukom, u zajedništvu istoga križa, a čije je ime i nauk pronosio sve ove godine pišući na desetke i desetke knjiga, držeći na tisuće seminara i duhovnih obnova, studije hagioterapije ili pak redovite radijske emisije.
Cijeli život bio mu je prožet dobrom i njegovom obilnom sjetvom u brojnim ljudskim životima. Mnogi će te plodove žeti i nakon njegova jučerašnjeg odlaska. I zato ga se zahvalnošću može pozdraviti samo njemu tipičnim pozdravom: „Profesore, lijepo je što ste postojali!“
>> Preminuo mons. dr. Tomislav Ivančić
>> 'Branitelji oboljeli od PTSP-a mogu se izliječiti hagioterapijom'
Pocivaj u miru .