Slobodno tržište podrazumijeva funkcioniranje bez ekonomske intervencije i regulacije države, osim u onim slučajevima kada se regulira u svrhu sprječavanja nezakonitih radnji. Drugi poticaj za reguliranje slobodnog tržišta proizlazi iz potrebe da se najjačim i najvećim gospodarskim subjektima, koji bi u potpuno nereguliranom sustavu ostvarili najveću korist, ograniči tržišna snaga kojom bi mogli nadjačati samu državu ili onemogućiti daljnju pojavu konkurencije, što bi naposljetku uzrokovalo urušavanje samog sustava tržišnog natjecanja.
Propisi i pravila tržišnog natjecanja (pravo tržišnog natjecanja) EU služe očuvanju sustava tržišnog natjecanja unutar EU, a proizišli su iz dva članka Ugovora o funkcioniranju Europske unije; člankom 101. zabranjuju se sporazumi između dvoje ili više gospodarskih subjekata koji bi ograničili tržišno natjecanje, a člankom 102. zabranjuje se gospodarskim subjektima koji imaju dominantnu poziciju na tržištu zlouporaba te pozicije. Pravo tržišnog natjecanja EU proizišlo iz ta dva članka odnosi se na zaštitu od sklapanja zabranjenih sporazuma gospodarskih subjekata (sprječavanje stvaranja kartela i njihovog djelovanja), sprječavanje zlouporabe vladajućeg položaja (monopola) gospodarskih subjekata na tržištu i kontrolu koncentracije gospodarskih subjekata (spajanje i preuzimanje) te na državne potpore.
Kartel je grupa istorodnih gospodarskih subjekata koji su inače konkurenti na tržištu, a koji se nezakonito udružuju kako bi dogovorili cijene, ograničili proizvodnju ili podijelili tržište ili potrošače između sebe s ciljem uklanjanja međusobne konkurencije i stvaranjem uvjeta za monopol na tržištu. Umjesto da se ti gospodarski subjekti natječu između sebe, članovi kartela oslanjaju se na unaprijed dogovoreno međusobno ponašanje na tržištu te time umanjuju svoju motivaciju kako bi na tržištu ponudili nove i bolje proizvode i usluge po konkurentnoj cijeni, potrošači plaćaju više, a kvaliteta je manja. Europska komisija predviđa visoke novčane kazne za gospodarske subjekte za koje se dokaže da su članovi kartela. Budući da su karteli tajna udruženja, a njihovo je postojanje teško dokazivo, EK se, osim svojim standardnim istražnim procedurama, koristi instrumentom poznatim pod nazivom leniency policy (politika imuniteta); prvi gospodarski subjekt koji je član kartela te koji izruči dokaze o postojanju kartela EK, ne mora platiti novčanu kaznu. U periodu između 2007. - 2012. izrečeno je kazni za kartele u vrijednosti od oko 8,7 milijardi €.
EK i države članice EU također imaju niz procedura pomoću kojih nadziru i odobravaju spajanje i preuzimanje gospodarskih subjekata. Nisu sva takva spajanja i preuzimanja loša za tržišnu ekonomiju, ali ima ih i koja jesu, a to su ona koja za cilj imaju ili bi mogli imati stvaranje monopola na tržištu. Pravilo je da ukoliko godišnja dobit gospodarskog subjekta koja bi nastala spajanjem premašuje specifične pragove globalne i EU trgovine, spajanje se mora prijaviti EK koja će potom proučiti okolnosti i posljedice tog spajanja i bezuvjetno ili uvjetno ga odobriti ili ne odobriti. Ispod tih pragova, spajanje se mora prijaviti nacionalnoj instituciji države članice zadužene za tržišno natjecanje koja potom proučava okolnosti te koja čini isto što i EK. EK je u periodu od 1990. – siječnja 2013. zaprimila 5159 zahtjeva za spajanje ili udruživanje od kojih je većinu odobrila.
Članak 109. Ugovora o funkcioniranju Europske unije definira što podrazumijeva pojam državna potpora te istu zabranjuje. Državna potpora definirana je kao bilo koja mjera pomoću koje institucije države pojedinom gospodarskom subjektu daju nelojalnu prednost u odnosu na druge gospodarske subjekte na tržištu. Područje državnih potpora također se nadzire i odobrava na razini EU i to od strane EK. Potpora koja se dodjeljuje fizičkoj osobi ili potpora koja predstavlja općenitu mjeru kojom se potpora daje svim gospodarskim subjektima bez razlike, ne predstavlja državnu potporu zabranjenu člankom 109. Tako Ugovor u određenim slučajevima, kao što je to bila europska dužnička kriza nastala 2009. godine, ostavlja prostora za neophodnu državnu intervenciju kako bi se osiguralo normalno funkcioniranje gospodarstva EU. Države članice EU i Europska komisija dogovorile su se 2011. godine o paketu mjera za osnaživanje bankovnog sektora, a za spašavanje i restrukturiranje europskih banaka u periodu 2009.-2011. dodijeljeno je državnih potpora u vrijednosti od 1.6 bilijuna €.
Tržišno natjecanje osnova je na kojoj počiva tržišno gospodarstvo, kako u većini država na svijetu, tako i u Europskoj uniji i u njenim državama članicama. Ono potiče gospodarsku učinkovitost pružajući potrošačima veći izbor i kvalitetu proizvoda i usluga po različitoj tržišnoj cijeni omogućavajući im biranje proizvoda ili usluga po principu best value for money (najbolja vrijednost za novac).
