U državi u kojoj je, prema posljednjem popisu stanovništva, živjelo 90 posto Hrvata i među njima 86 posto deklariranih katolika, nema previše mjesta za čuđenje što hrvatski državljani tek u 6,1 posto slučajeva za supružnike biraju – strance. Ali isto tako ne treba se čuditi ni s političkog ni sa sociološkog stajališta što je među sklopljenim brakovima naših i stranih državljana najviše onih s državljankama BiH i Srbije. Od rata je prošlo više od dva desetljeća i, iako je područje bivše države još opterećeno političkim naslijeđem, život ide dalje. I ljubavi. I brakovi.
Uostalom, kao što je razumljivo da će mnogi katolici radije izabrati za bračne partnere one koji s njima dijele iste temeljne i vjerske vrijednosti, jednako je razumljivo da je nizu hrvatskih građana nacionalnost nebitna i ne zanima ih jesu li im partneri ateisti, vjernici ili agnostici i u kojoj su zemlji rođeni. Čovjeka čovjekom ne čini njegova nacionalnost, porijeklo, vjera ili nevjerovanje nego djela i ponašanje zbog kojih jest ili nije dobar čovjek. Ni hrvatske državljane državljanima ne čini njihova nacionalnost nego lojalnost i patriotizam prema ovoj državi i težnja da je sutra učine boljim mjestom za život nego što je danas, poštujući uvjerenja i vrijednosti njezinih građana. Nisu Hrvati ksenofobičan narod zato što sklapaju mali broj brakova sa strancima u zemlji u kojoj je stranaca malo.
Dobro znamo još iz prijašnjih generacija, koje su se raselile po Europi, Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi, da je među njima znatan broj miješanih brakova, kao što ih je danas među mladima koji su se iselili u EU. A to što će hrvatski muškarci koji se žene strankinjama prije odabrati državljanke BiH i Srbije koje bolje poznaju nego Francuskinje ili Šveđanke, pokazuje samo da su tradicionalisti koji u još uvijek patrijarhalnom društvu ženu prije svega vide kao majku i suprugu, kojoj je obitelj na prvom mjestu i koja, primjerice, neće od njih očekivati da se u jednakoj mjeri uhvate “ženskih poslova” kao što bi to od njih očekivale Šveđanke.
Život teče....nevezano za političko nasljeđe i za trenutnu političku situaciju....mješovitih brakova je bilo i bit će...osobito onih između Hrvata, Srba, Bosanaca koji žive u blizini i međusobno im se prožimaju kulture stotinama godina koliko god se to nekima ne dopada....danas kad mnogo mladih ljudi odlazi u bijeli svijet bit će zetova i snaha odasvud....Ljude zaista ne čini niti nacionalnost, niti porijeklo niti vjera, čini ih ono što čine sebi i drugima! Ovo nabrojano im daje neku završnu notu, specifičnu razliku među jednakovrijednima, ali ih ne definira kao ljude!