Najveći stadion na svijetu, Maracana, dominacija brazilskog nogometa i trijumf Urugvaja koji je rasplakao zemlju domaćina, neka su od glavnih obilježja četvrtog Svjetskog nogometnog prvenstva koje se od 25. lipnja do 16. srpnja 1950. godine igralo u Brazilu, donosi sportski tjednik Max!
Točno 64 godine poslije najbolje svjetske reprezentacije ponovno će se naći na istom mjestu, u zemlji sambe, Copacabane i nogometa.
U ljeto iduće godine u Brazil će otputovati trideset i dvije reprezentacije među kojima je i Hrvatska u čijim je redovima u ključnoj utakmici za odlazak na svjetsku smotru nastupio samo jedan igrač koji trenutačno igra u Dinamu ili Hajduku - Joe Šimunić.
Usporedbe radi, u reprezentaciji bivše države koja je igrala u Brazilu prije šezdeset i četiri godine svi igrači igrali su u samo četiri kluba od kojih su dva bili Dinamo i Hajduk.
Zanimljivo je i da je prvenstvo u Brazilu 1950. bilo prvo prvenstvo svijeta na kojem je nastupila reprezentacija Engleske. I nije se baš sjajno provela. Iako su u svom premijernom nastupu svladali Čile sa 2:0, izumitelji nogometne igre doživjeli su debakl protiv potpunih autsajdera, Sjedinjenih Američkih Država.
Amerikanci su predvođeni škotskim trenerom Billom Jeffreyem pobijedili Englesku s 1:0, a britanski mediji koji nisu mogli vjerovati da je Engleska izgubila od SAD-a u svojim su novinama objavili kako je Engleska pobijedila 10:0 jer su mislili da se radi o tiskarskoj pogrešci na pridošlim telegramima s rezultatima.
Nisu im dali da igraju bosi
Na prvenstvu 1950. godine nastupilo je trinaest reprezentacija, znači devetnaest manje nego što će ih nastupiti na istom mjestu iduće godine, a sustav natjecanja bio je u najmanju ruku neobičan.
Reprezentacije su bile podijeljene u dvije grupe po četiri ekipe, zatim je tu bila jedna grupa s tri momčadi, i na kraju “grupa” u kojoj su bile samo dvije reprezentacije - Urugvaj i Bolivija! Tako je, na primjer, Urugvaj u finalnu fazu natjecanja ušao sa samo jednom odigranom utakmicom u kojoj je deklasirao Boliviju 8:0.
U zabilješkama s tog Svjetskog prvenstva ostalo je upisano i kako je pravo nastupa izborila i reprezentacija Indije, no oni su odustali, i to zato što im organizator natjecanja nije dopustio da igraju bosi!
Nakon razigravanja po skupinama u finalni krug plasirali su se Brazil, Urugvaj, Švedska i Španjolska. Sve je bilo spremno da domaćin pred 200 tisuća gledatelja na novosagrađenoj Maracani prvi put u povijesti postane prvak svijeta. Inače, usporedbe radi, na predstojećem Svjetskom prvenstvu utakmice će se igrati na dvanaest stadiona u jednako toliko gradova, dok se prije šest desetljeća igralo na dvostruko manje stadiona, šest. Završni dio natjecanja počeo je obećavajuće za domaćina Brazil koji je s visokih 7:1 pobijedio Švedsku i tom pobjedom u četiri utakmice postigao nevjerojatnih petnaest pogodaka. Urugvaj je sa Španjolcima odigrao neodlučeno, a domaćin nakon toga do nogu potukao istu tu Španjolsku rezultatom 6:1. I izgledalo je, s obzirom na to da je prvak bio onaj koji ima najviše bodova nakon susreta po sistemu svatko sa svakim, da će posljednja utakmica protiv Urugvaja biti pitanje formalnosti za Brazil.
Došlo 199.854 gledatelja
No, zapravo je sve bilo otvoreno jer ne treba zaboraviti da se za pobjedu dobivalo dva boda, a ne tri kao danas.
Tog 16. srpnja 1950. godine na Maracani su se natiskala 199.854 gledatelja od kojih je devedeset posto navijalo za Brazil i očekivalo osvajanje naslova prvaka. Domaćini su u posljednju utakmicu ušli s maksimalna četiri boda, dok ih je Urugvaj imao tri.
Događaji na terenu izgledali su kao scenarij koji je pisao neki brazilski navijač. U 47. minuti domaćin je poveo pogotkom Friace i sve je mirisalo na slavlje u Riju. A onda se sve promijenilo, prvo je u 66. minuti izjednačio Juan Schiaffino, da bi se trinaest minuta poslije dogodilo nezamislivo. Alcides Ghiggia pogodio je za 2:1, a Maracana je iz stanja euforije pala u stanje totalne agonije. Rezultat se do kraja utakmice nije mijenjao, a Urugvaj je potpuno neočekivano drugi put podigao pehar prvaka svijeta.
Kada već govorimo o peharu svjetskih prvaka, zanimljiva je anegdota kako ga je tijekom Drugog svjetskog rata ispod kreveta čuvao potpredsjednik Fife, Talijan Ottorino Barassi. S obzirom na to da je prvenstvo u Brazilu bilo prvo nakon rata, pehar je obnovljen i ponovno dodijeljen prvaku svijeta.
Od reprezentacija koje su sudjelovale na prvenstvu 1950. iduće godine u Brazilu neće biti Švedske, Bolivije, Paragvaja i Jugoslavije, a Brazil možda dočeka priliku da vrati Urugvaju za “finale žalosti”.
