Bez digitalizacije, kako građevinskog sektora, tako i čitavog društva, obnova ovakvih razmjera kakva se očekuje u potresom razrušenom i oštećenom Zagrebu je nezamisliva, rečeno je na panelu "Građevinski sektor – izazovi i potencijali u implementaciji novih rješenja", a koji se održao u sklopu konferencije "Budućnost građevinskog sektora" u organizaciji Poslovnog dnevnika u ponedjeljak u Zagrebu.
Bojan Petković, Country Manager softverske tvrtke PlanRadar SEE naglašava da digitalizacija u građevini nije pitanje da li nam treba ili ne nego je to nešto što je nužno.
"Vidjeli smo već u primarnim pregledima posljedica potresa u Zagrebu da se radi o ogromnoj količini podataka koji moraju biti u nekoj centralnoj bazi u koju se prikupljaju i onda dalje obrađuju. Nužne su platforme koje će sadržavati sve podatke, a onda će se odrediti tko i pod kojim uvjetima može u njih ulaziti i mijenjati stvari – investitori, komore, regulatori, financijske institucije itd.,", kaže Petković.
Dodaje da brze obnove i transparentnosti nema bez digitalizacije jer se birokratizacijom gubi vrijeme, novac i smisao.
"Do prije koji mjesec je bilo dosta otpora općoj digitalizaciji iz raznih razloga, a vidjeli smo da kad je došla situacija s koronom da se u samo nekoliko dana bez većih problema digitaliziralo sve i nikom više nije bio problem gotovo ništa održati online", kaže Petković. Darko Koretić, inženjer iz Ingre, ističe da je hrvatska građevinska operativa danas relativno skromna, iz poznatih razloga nedostatka investicija zadnjih 10-ak godina, te da je pitanje da li može obaviti posao kako se to sada predviđa.
"Ako uzmemo da 10 najvećih hrvatskih tvrtki ima ukupni godišnji prihod od pet milijardi kuna, a sada se govori da bi ova obnova koštala 40 milijardi kuna, to znači da bi kroz osam godina bilo ovim tvrtkama plasirano poslova za pet milijardi kuna godišnje. To nije realno jer te tvrtke imaju i drugih projekata koje rade i moraju odraditi", upozorava Koretić.
S druge strane, upozorava, mora se naći model da ogromna javna sredstva koja će biti uložena u obnovu ne završe većinski na računima stranih tvrtki koje će vjerojatno morati doći u Hrvatsku raditi na obnovi. Radna snaga u građevinskom sektoru je u prethodno razdoblju bila veliki problem jer je dobar dio građevinara otišao na bolje plaćene poslove u zemljama EU. Koretić ne očekuje da će se sada nešto bitno promijeniti situacija jer će se ti radnici, iako su možda zbog korone privremeno oni došli u Hrvatsku, s njezinim prestankom će se opet vratiti u EU.
"Hrvatske tvrtke su osuđene na uvoz radne snage i bojim se da će još dugo vremena to biti činjenica", kaže Koretić. Pozdravlja nove tehnologije i digitalizaciju koji olakšavaju poslovni proces, no upozorava da se većina radova u građevini još dugo neće moći izvoditi online nego će se morati ručno ili strojno odraditi na samom gradilištu.
"Obnova građevina u Zagrebu neće iziskivati toliko puno građevinskog materijala koliko klasičnog starog manualnog rada", zaključuje inženjer Ingre.
Blanka Matas, predsjednica Hrvatske udruge proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUPFAS) ističe da bi se trebao povećati broj "ozbiljnih" građevinskih igrača na nekoliko desetaka jer bi se tada lakše i brže mogli pokrenuti obnovu i čitavi građevinski sustav.
"Hrvatski materijali i proizvođači materijala su kvalitetni ti to im je glavna referenca te su oni konkurentni, kako u samoj Hrvatskoj, tako i na inozemnom tržištu. Naravno, u slučaju veće potrebe za materijalom, u sinergiji s državnom i lokalnom sredinom, izvjesna su dodatna ulaganja u tvornice i tehnologiju, a isto tako i u nova zapošljavanja", kaže Matas.
Dodaje da se materijali mijenjaju i da oni koji će se sada ugrađivati u obnovi sigurno neće biti oni od prije 100 godina. "Proizvođači materijala prate tehnologiju s brojnim stručnjacima i laboratorijima kojima se stvaraju novi materijali koji zadovoljavaju potrebe građevina na koje se ugrađuju", pojašnjava predsjednica HUPFAS-a.
