Grad Buzet ovog je vikenda slavio svoj dan. Uzvanici su grad spominjali kao jedan od rijetkih preostalih industrijskih gradova u Istri s obzirom na to da u njemu postoji nekoliko uspješnih tvornica, pa i ona vezana uz autoindustriju. Mještani Buzeta i njegovi gosti ovih su dana uživali i u Subotini, jedinstvenoj pučkoj zabavi koja prema povijesnim izvorima slavi pučki sajam, baštinu i tradiciju Buzeta, koja potječe još od 15. stoljeća.
Svake godine u rujnu, za blagdan Male Gospe ulice i trgovi stare gradske jezgre Buzeta pretvaraju se u sklopu manifestacije Subotina u pozornicu prošlih vremena: sudionici su kostimirani u izvornu narodnu nošnju, pučku i gradsku odjeću karakterističnu za prijelaz iz 19. u 20. stoljeće, čuje se tradicionalna glazba, gradom se šire neodoljivi mirisi kulinarskih delicija, a predstavljaju se i stari obrti pa svoje umijeće pokazuju stolari, bačvari, postolari, krojači, češljari, izrađivači košara, tkalci, uljari i apotekari te svi ostali majstori starih zanata koji su svoju vještinu sačuvali do danas.
Inicijativa Turističke zajednice
Ove je godine slavlje uz Dan grada i Subotinu još veće jer se slavi i četvrt stoljeća od proglašenja Buzeta gradom tartufa na inicijativu buzetske Turističke zajednice. Naime, Buzet je jedini hrvatski grad tartufa te je već 25 godina nadaleko prepoznatljiv po svojoj megafritaji koja se svake godine priprema prve rujanske subote, u sklopu obilježavanja tradicijske pučke fešte Subotine i gradskog praznika, i to od onoliko jaja koliko ima godina u kojoj se slavi te od desetak kilograma bijelih tartufa. Ovog su vikenda, dakle, stanovnici Buzeta i njihovi gosti uživali u pripremi i kušanju fritaje od čak 2024 jaja s bijelim tartufom spravljenoj u tavi promjera 2,5 metara. Ova je istarska fritaja već godinama razlog dolaska u taj dio Istre prvog vikenda u rujnu jer je riječ o jedinstvenom kulinarskom događaju u svjetskim razmjerima – priprema se s istarskim bijelim tartufom, najskupljom i najcjenjenijom podzemnom gljivom na svijetu, čija sezona započinje početkom rujna.
>>> FOTO Spomenik tartufarima u Buzetu
– Tartufi su dio tradicije Buzeta i upravo zbog njih Istra je, pa tako i Hrvatska, na pjatima diljem svijeta: od Miamija u SAD-u do Hong Konga na Dalekom istoku. Tartufi su svakako i razlog što se Istra, odnosno Buzet, nisu i jače raselili po svijetu u kriznim godinama tijekom stoljeća – kazao je Damir Kajin, gradonačelnik Buzeta, koji je ove godine povodom obilježavanja četvrt stoljeća od proglašenja gradom tartufa dodijelio zahvalnice Grada članovima Vijeća Turističke zajednice.
– Prošlo je 25 godina od proglašenja grada tartufa i izrade prve fritaje s tartufima. Vrijeme prolazi, tartufi ostaju. Tartufi koji skreću pozornost na ovaj grad sigurno će, budemo li razumni, ako ih sačuvamo, i dalje pričati jednu lijepu priču o Buzetu, koja je počela negdje oko 1920. godine. Tartufe su, naravno, jeli i Rimljani, poznavali su ih i Venecijanci, ali naši su ih mještani postali svjesni kao vrijedne delicije početkom 20. stoljeća. Vjerojatno se dio naših predaka koji se planirao iseliti trbuhom za kruhom odlučio ostati u Istri i baviti, tko je kako znao, skupljanjem i prodajom ove delicije.
VEZANI ČLANCI:
Tek kada smo dobili svoju Hrvatsku i kada su se počele otvarati privatne tvrtke, u Istri je nastalo pet-šest manufaktura koje se bave ovom delicijom: od Zigantea, Karlića, nadalje. Prema iskazanim podacima, riječ je o 20 milijuna eura prihoda od tartufa. No tu brojku slobodno možemo pomnožiti s dva i reći da se od bavljenja tartufima, kroz restorane, razne trgovine, izvoz, preradu, radi o poslu vrijednom oko 40 milijuna eura – kazao je Damir Kajin.
Ideja postojala i prije
Ove je godine Buzet dobio i skulpturu posvećenu tartufaru i njegovu breku, odnosno psu. Skulptura je postavljena na kružnom toku ispod naselja Verona, na početku ceste koja vodi dolinom Mirne u zonu tartufa.
Skulpturu tartufara Buzetu je darovao Damir Pavlić, direktor tvrtke Arturus grupa, investitor i zastupnik Spara. Gradonačelnik Buzeta Damir Kajin kazao je kako ideja postoji već dulje vrijeme jer upravo su se tartufari toliko davali da bi ostali na ovim prostorima, učinivši ih, među ostalim, prepoznatljivim i po tom tartufu. Visoka 185 centimetara i teška oko 600 kilograma, skulptura je izrađena od betona i patinirana kako bi se dobio poseban efekt. Autorski je rad 70-godišnjega samoukog kipara Petra Kolarića iz Ždale kraj Koprivnice.
>>> FOTO Ovo su površinom najveće Hrvatske županije: Znate li u kojoj od njih živi najmanje ljudi?
