Tmuran zimski dan u Zagrebu bio je idealna prilika za posjet izložbi čileanske umjetnice sa zagrebačkom adresom, Consuelo Palma. Već na samom ulasku u prostorije čileanskog veleposlanstva na Tuškancu 14 očarat će vas upečatljivi radovi jarkih boja koji vas tjeraju da razmislite o umjetnosti i što ona predstavlja.
Oduvijek s olovkom u ruci
Iako će svi ljubitelji hispanske kulture odmah uočiti njezin utjecaj u Consuelinim radovima, umjetnica kaže da je to shvatila tek kada su joj ljudi kazali da u njezinim radovima vide Fridu Kahlo. Rođena Čileanka ne skriva koliko je oduševljena Hrvatskom, koja joj je postala drugi dom. U Dubrovnik je stigla 2007. sa suprugom i troje djece. Njezin suprug Camilo Soza godinama je bio direktor u Adriatic Luxury Hotels, a nakon preseljenja u Zagreb posvetila se svojoj karijeri.
– Prvo sam živjela u Dubrovniku, a potom, kada su djeca porasla, preselili smo se u Zagreb. Uz slikanje, bavila sam se i grafičkim dizajnom. Zagreb i Dubrovnik veoma su različiti, divni gradovi. Što se tiče mog posla, Zagreb je puno bolja opcija, no kada imate malu djecu, kao što smo ih mi imali kad smo se tek doselili, Dubrovnik je savršen. Sve je jako blizu, predivno more, divni ljudi... živite u malom kvartu gdje vam je sve nadohvat ruke i svi se poznaju. Djeca mogu stalno biti vani i svi se osjećaju sigurno, no Zagreb pruža puno više mogućnosti – govori Consuelo. Iako je Zagreb njezin dom, uvijek se s obitelji rado vrati u Dubrovnik, a simpatična je priča kako im je Hrvatska postala novi dom.
– Neko vrijeme živjeli smo u Sjedinjenim Američkim Državama, budući da je moj suprug ondje završio MBA studij. Potom smo se vratili u Čile i tada smo se dogovorili da ćemo napraviti plan kako bismo došli u Europu. Tada je suprugu stigla ponuda za posao u Dubrovniku. Kada su nam rekli gdje bismo trebali ići, uzela sam laptop, napisala ime mjesta i odmah mi se svidjelo. Bila je to luda odluka, ali tada smo rekli ''sada ili nikada''. Spakirali smo stvari i rekli da idemo na godinu-dvije, a vidite sada, nekoliko godina pretvorilo se u više od desetljeća – prisjeća se pa otkriva što joj je bio najveći šok kada je došla u Hrvatsku.
– Ne bih rekla da je to bio kulturološki šok, no malo mi je u početku bilo čudno preseljenje iz grada od osam milijuna stanovnika u malenu sredinu. Na prvu sam pomislila da će to možda biti problem, no brzo sam na to zaboravila. Kada smo stigli u Dubrovnik, bio je prosinac, grad je bio prazan, no upravo tada smo upoznali sve njegove bisere – otkriva Consuelo. Umjetnost ju je oduvijek zanimala, kako kaže, još u školskim klupama uvijek je imala olovku u ruci i crtala po rubovima bilježnice.
– Na početku su mi mnogi govorili da se od umjetnosti ne može napraviti dobra karijera, pa sam zato odabrala studij dizajna. Znala sam da je umjetnost za mene. Kada sam stigla u Hrvatsku, prvo sam se uglavnom bavila grafičkim dizajnom, no kada smo se preselili u Zagreb, za mene je to bila prekretnica i trenutak kada sam odlučila krenuti gotovo isključivo u drugom smjeru. Djeca su me također ohrabrila – govori Palma te otkriva koji su joj umjetnici inspiracija.
– Nekoliko je umjetnika čija me djela inspiriraju. To su svakako Mersad Berber i Zlatko Keser, čije sam izložbe imala priliku vidjeti u Klovićevim dvorima. Tu su još i Rodolfo Opazo, Roberto Matta, C. J. Hendry i Refik Anadol. No uz brojne umjetnike, želja mi je da moji radovi probude maštu ljudi, prošire horizonte i način razmišljanja. Igram se s različitim tehnikama, bojama i kompozicijom – kaže Consuelo. Izložba "Serija 6/4" objedinjuje šest različitih serija kroz četiri godine stvaranja te na neki način prikazuje presjek njezina stvaralaštva.
– Velika inspiracija su mi upravo Zagreb i Dubrovnik i arhitektura tih gradova. Arhitektura je također moja velika ljubav i kada bih trebala krenuti od početka, nekako bih ukomponirala umjetnost i arhitekturu – govori umjetnica. Osim slika, na izložbi su predstavljene i skulpture te upečatljiva srca koja su unazad nekoliko godina postala veoma popularan simbol koji donosi bezbroj značenja i emocija.
– Skulpture su zapravo inspirirane poviješću. Naime, riječ je o tzv. apachetama, koje su inspirirane skulpturama koje su Inke i drugi narodi izrađivali na svojim putovanjima, kao što je oltar za Pachamamu – objašnjava umjetnica te otkriva kako je nastala ideja da svoju zbirku obogati i srcima.
– Srca sam počela raditi kako bih izrazila svoje emocije i raspoloženja. Željela sam učiniti nešto razigranije, imala sam potrebu napraviti promjenu. Srca su univerzalni simbol, ne samo ljubavi. Iza svakog srca je neka druga priča koja ima dublje značenje. Ja ih gledam kao alegoriju. Da, riječ je o srcu, no neće ih svi shvatiti na isti način. Jedan je muškarac, kada sam izlagala na sajmu Zagreb Art, gledao u jednu od mojih slika. Prišla sam mu i pitala ga što on vidi. Rekao je da njemu slika predstavlja veliku žrtvu, izgleda kao da srce gubi krv. S druge strane, meni ta slika predstavlja žensku moć, odlučnost, a krv prikazuje energiju. To je ljepota umjetnosti, kada razgovarate s ljudima svatko ima svoje tumačenje, a kada različiti ljudi povežu drukčije priče uz moje radove, tada znam da sam uspjela – govori Consuelo koja atelijer ima u kući u Gračanima, s pogledom na vrt, a kako kaže, odabrala je najljepšu prostoriju koja joj daje dodatnu inspiraciju i motivaciju za rad. Tamo ima svoj mir. Consuelo preko društvenih mreža, Instagrama i Facebooka, rado organizira i privatne posjete svojem atelijeru. Javljaju joj se ljubitelji umjetnosti, a s nekim posjetiteljima uspostavila je i prijateljski odnos. Idealan prostor da pokaže svoje radove široj javnosti pronašla je u čileanskom veleposlanstvu na zagrebačkom Tuškancu.
– Zahvalna sam Veleposlanstvu Republike Čile u Zagrebu, pogotovo ambasadoru Christianu Streeteru i konzulici Mariji José Cifuentes González, što su mi dali priliku da izlažem. Svi mogu razgledati izložbu do kraja siječnja – govori Consuelo pa otkriva jesu li njezina djeca – Consuelo, Clemente i Camile baš poput nje umjetničke duše.
– Moja djeca također imaju tu umjetničku notu. Najmlađi sin je još u školi i ne zna što će dalje, a starija kći i sin studiraju biznis, no važno im je da budu kreativni, da budu u blizini umjetnosti i dizajna. Jako su kreativni i to mi je jako drago. Moj suprug je pak ekonomist, sportski tip, jako organiziran i sve balansira – kaže Consuelo.
Više izložbi u Europi
Iako joj nedostaju obitelj, prijatelji i njezina domovina, Consuelo kaže kako je jako sretna u Hrvatskoj, baš kao i njezina obitelj.
– Jako volim Čile, no kada se selite s obitelji lakše se prilagodite novoj sredini, ljudi su ono što čini razliku. Moji pak često dolaze u posjet i jako im se sviđa Hrvatska, a Hrvati su jako gostoljubivi i topli ljudi i svi se osjećamo tu kao kod kuće. Moja su djeca jako sretna ovdje, odlično govore hrvatski i uvijek kažem da su pravi Hrvati. Što se moga hrvatskog tiče, mogu se snaći u trgovini, ali u nekim duljim razgovorima poput ovog našeg baš i ne – govori kroz smijeh. Za kraj, Consuelo nam je otkrila kakvi su joj planovi za budućnost, ali i jednu veliku želju za koju se nada će joj se uskoro ostvariti.
– Željela bih više izlagati i drugdje u Europi, a voljela bih održati izložbu i u svom rodnom Čileu. Problem je što je Čile daleko pa je to komplicirano realizirati, no nadam se da ćemo i to uspjeti. Iduće godine imam u planu izložbu u Dubrovniku, a potom i ''Art Fair'' u Europi. Svake godine si nastojim zadati novi cilj, pa se veselim vidjeti što će donijeti iduća godina – zaključila je.
Ovo je "prava" imigracija kojoj bi se trebalo veseliti! Da su oni zadovoljni s Hrvatskom i nama, a mi imamo izvor više umjetničkog djelovanja. Inače, faktor osobne sigurnosti je toliko zanemaren kod nas da je to čudo jedno... Pri čemu ne mislim na ono standardno nego policija i sudstvo bi trebali i dalje držati vrlo visoke standarde - jer to je onda ogromna turistička prednost RH. Ovako, sve se svelo na neke "zasade" protekle epohe gdje se moglo mirno spavati na klupi u parku po noći - pa se to nekako ustalilo. Hrv. počasni konzul u Ekvadoru nedavno izjavio da oni kad se presele u Hrvatsku prvih godinu-dvije se i dalje stalno osvrću iza sebe, da ne bi bili napadnuti.