Nema savršenog zločina, nije to puka fraza kojom se vole koristiti autori udžbenika za buduće kriminaliste želeći im usmjeriti pozornost na to da svaki zločin ima ime i prezime i da mora i može biti otkriven. Upravo se tim geslom vodi 150 djelatnika Centra za kriminalistička vještačenja “Ivan Vučetić”, koji je već 55 godina u samom vrhu svjetske forenzike.
Koje tajne skriva hrvatski CSI, tko su ljudi koji unutar debelih zidova kompleksa Ravnateljstva policije na Črnomercu, pod čijim je okriljem taj centar, rade na rasvjetljavanju zločina, nalikuje li njihov posao na onaj koji gledamo u američkim kriminalističkim serijama, odlučili smo provjeriti te se zaputili u obilazak pet odsjeka toga centra, koji je ime dobio po utemeljitelju daktiloskopije, metode identifikacije s pomoću otiska prsta.
"Ovdje pohranjujemo sve tragove pronađene na mjestu počinjenja kaznenog djela", otvorio je pred nama Željko Sekulić, voditelj radne grupe za daktiloskopiju, bogatu arhivu tragova koji su se počeli pohranjivati početkom devedesetih godina i koji su popisani abecednim redom te razvrstani u plastične vrećice.
Ako su označeni crvenim slovom, to znači da je počinitelj otkriven, a ako trag nosi crno slovo, “vlasnika” toga sadržaja tek treba naći. Možda se čini jednostavnim utvrditi identitet s pomoću otisaka papilarnih linija jer se zna da su kod svake osobe oni različiti, no u praksi to i nije baš tako.
"Kada otiske ubacimo u bazu podataka, računalo najprije izbaci petnaest otisaka koji bi se mogli poklapati s ovima osobe čiji identitet tek treba otkriti. Potom slijedi precizno promatranje i proučavanje kako bi se sa stopostotnom sigurnošću moglo reći da pripadaju određenoj osobi", kazao je Željko Sekulić.
Otkriti tko je ubio 25-godišnju trudnu blagajnicu 2003. godine u središtu Preloga, dodao je, bio je jedan od težih njegovih zadataka jer su na mjestu zločina ostali tek djelomični ubojičini otisci.
Zbirka “trave”
Krenuli smo dalje. Kroz dobro opremljene laboratorije, sa suvremenim i sofisticiranim uređajima, provela nas je vještakinja Megi Kujundžić, geofizičarka koja već 15 godina radi u Centru za kriminalistička vještačenja “Ivan Vučetić”.
- Je li to ono što mislimo da jest... – otelo nam se pitanje čim smo ugledali plastične vreće pune sumnjivih maslinastozelenih sasušenih biljaka u staklenom “ormaru” u laboratoriju.
– Da, trava – smijući se odgovorila je Megi. Objasnila nam je da se u tome cijanoakrilatnom ormaru upravo s pomoću kemijskih reakcija “skidaju” otisci prstiju sa zaplijenjenih vreća s marihuanom. – Sve što mi je potrebno za očevid složeno je u kovčezima. Uvijek sam spremna za pokret pa radno vrijeme, zapravo, i nemam – kazala je Megi Kujundžić, dodavši da su ona i njena šefica Jasna Matković, voditeljica Odsjeka za daktiloskopiju i identifikaciju, već postale specijalistice za Liku. Naime, kad god su njih dvije dežurne, nešto se dogodi u tome kraju.
Centar za kriminalistička vještačenja “Ivan Vučetić” ima i pucaonu, a lani je nabavio i ruski sustav Condor za pretraživanje baze podataka sa zrnima i čahurama koje su ispaljene iz različitih vrsta vatrenog oružja. A Odsjek za balističko-mehanoskopska i prometno-tehnička vještačenja može se pohvaliti i bogatom muzejskom zbirkom oružja koje je prikupljeno na mjestima zločina.
kriminalistička vještakinja Magi Kujundžić pokazuje ormar s drogom
– Ovaj je pištolj bio vlasništvo Zlatka Bagarića. Vrijedi oko deset tisuća eura, ima pozlatu, a drška od orahova drveta je izrezbarena. Bagarić ga je dobio za proslave stogodišnjice tvornice “Walther” – pokazao nam je skupocjeni primjerak oružja šef balističara Vedran Nuić. U zbirci se nalazi još jedan Bagarićev pištolj, nešto neugledniji i jeftiniji, ali i snajper vrijedan oko četiri tisuće eura, kojim je u Dubravi ubijen mafijaš Mladen Šiškić, desna ruka Vjeke Sliške.
– Ostave sve na samom mjestu. Bitno im je da obave posao te pobjegnu – objasnio je V. Nuić kako je policija pribavila tu zanimljivu zbirku oružja. Svoje mjesto ondje su pronašli i ostaci projektila kojima je JNA 1991. raketirala Banske dvore i TV toranj na Sljemenu. Tu su i ostaci rakete kojom je 1992. pokraj Novog Marofa pogođen helikopter Misije EU.
Ubojite spravice
No, ima u zbirci i “spravica” nalik na kemijsku olovku.
– To ubija. “Idealno” je za likvidacije u gužvama. Pleše se u disku, prisloni se uz nekoga i opali. Bum! Nitko ništa nije vidio, a čovjek je mrtav – objasnio nam je balističar Zdenko Mindum princip po kojem rade te pucaljke.
U zbirci ih je oko stotinjak, ali nisu jedino vatreno oružje koje može zavarati svojim izgledom. Balističari su skupili i pozamašan broj privjesaka, no ne onih za ključeve – ovi u sebi, naime, kriju eksploziv te usmrćuju za sekundu.
Samo je balistički laboratorij stajao 8,3 milijuna kuna
Prošle je godine u nabavu nove opreme za balistički laboratorij MUP utrošio 8,3 milijuna kuna. Najviše novca izdvojeno je za kupnju britanskoga računalnog sutava IBIS za identifikaciju čahura i žigosanje oružja proizvedenog u Hrvatskoj te ruskog sustava Condor u koji se pohranjuju svi podaci o zrnima i čahurama koje su prikupljene na mjestu zločina. Za našeg posjeta Centru balistička forenzičarka Marina Galoić bila je zatrpana poslom jer je sređivala Condorovu bazu podataka. U računalo je, naime, unosila podatke o zrnima i čahurama kojima raspolaže Odjel za balistiku. A kada Condorova baza bude potpuna, znatno će se olakšati te ubrzati postupak identifikacije oružja kojim je počinjen zločin. Tako će se, primjerice, lakše ući u trag ubojicama ili onima koji vole tijekom izlaska, u klubovima ili na ulici, iz nepoznata razloga ispaliti koji hitac. – Posao balističkog forenzičara nije nimalo lak. Treba dobro pogledati prikupljene dokaze te utvrditi o kojem je oružju riječ. O njihovu poslu ovise ljudski životi – kazao je načelnik Odjela za balistiku Vedran Nuić.
U centar dolaze i uzorci sve zaplijenjene droge
U Odsjeku za biološko-toksikološka vještačenja djeluju radne grupe za biologiju i serologiju, a obavljaju vještačenja tragova urina, krvi, sperme, znoja..., ali i analize pesticida, droga te svega što može utjecati na ljudsko zdravlje. – Vještačimo svu zaplijenjenu drogu. K nama stižu prah, tablete, razne tekućine. Najčešće utvrđujemo kvalitetu i čistoću neke droge, a usporedne analize rijetko obavljamo – kazala je vještakinja za toksikologiju Maja Jelena Petek. A da bi se utvrdilo je li neka osoba konzumirala neki stimulans, ne treba previše filozofije. Uzorak krvi ili urina stavi se u staklenu bočicu, a bočica u GC-MS, plinski kromatograf spektometrije mase, koji obavlja analizu. Na računalu se ispisuje krivulja koja se pak uspoređuje s onima koje upućuju na, primjerice, prisutnost alkohola ili droge u organizmu.
