Osjećam je da postoji velik interes ljudi da vide, ako ćemo mojim rječnikom, da osjete film – govori redatelj Dalibor Matanić uoči niza hrvatskih premijera filma "Zvizdan" i početka distribucije u kinima sljedećeg vikenda. Dobitnik nagrade žirija za najbolji film u Cannesu i hrvatski kandidat za Oscara te nagradu Europske filmske akademije doista se ovako dobrom reputacijom uzdigao iznad samoga pojma filma, a Matanić vjeruje da je svojom porukom u trima pričama o nacionalnoj toleranciji smještenima u tri desetljeća "Zvizdan" dobio i jaku društvenu auru.
– Izdignuo se u nešto što je dugoočekivana katarza i pročišćavanje negativnih osjećaja te se to osjeti u zraku. Kao i kad smo snimali film, apsolutno sam miran i veselim se izmjeni energije s publikom. Mislim da je ljudima dosta mržnje i nesreća, prozivanja i podjela, vjerujem kako osjećaju da je ovo filmski način kako se bori za neki novi nivo, neki novi put kojim ovi krajevi jedino mogu poći ako ne žele zauvijek ostati tužna periferija. Siguran sam da svi ti osjećaji nisu nimalo nezanimljiv element kad ulazimo u kinodistribuciju.
:: Imate li pripremljeno neko trezveno objašnjenje ne bude li gledanost kao što očekujete? Bojim se da naši redatelji uvijek moraju računati na tu mogućnost; uostalom, već se dovoljno puta pokazalo da festivalski uspjesi i gledanost u kinima ne idu nužno ruku pod ruku, iako "Zvizdan" nije tipičan festivalski film koji bi zanimao samo tzv. art krugove.
U današnje doba nitko, pa ni Hollywood, ne može znati kakva će biti gledanost. Iskreno, ne znam je li to to, 10, 20, 50 ili 100 tisuća ljudi, nemam ni objašnjenja ni očekivanja i tako je bilo od prvog dana rada na filmu. Ono što je sigurno jest to da u "Zvizdanu" nema ni grama kalkulacije, to je film koji je rađen direktno iz srca i to ljudi svugdje u svijetu osjete, a siguran sam da će tako biti i s našim ljudima. Kad radite film iz srca, onda ga i baba iz najizoliranijeg sela može na svoj način razumjeti, a to jest "Zvizdan" – komunikacija na svim razinama i borba za univerzalno dobro koje prepoznaju ljudi gdje god da živjeli.
:: Koji je bio inicijalni element priče?
U mojem vlastitom okruženju bilo je poželjno da djevojka ne bude srpske nacionalnosti. Vidjeti drage i dobre ljude koliko su inficirani poviješću, upravo je to u meni stvorilo apsolutni bijes i namjeru da umjetnošću zaustavim tu prokletu povijest koja se predugo igra s ljudima na ovim prostorima. Nasreću, odgajan sam i odrastao tako da ne vidim tko je koji ili čiji i da me samo zanima kvaliteta osobe. Tu možemo naći zanimljivu poveznicu: kad je religija u onoj svojoj pravoj čistoći, onda su ona i umjetnost koja počinje na najvišim ljudskim principima vrlo bliske. Zašto to govorim? Za Isusa Krista ne postoje ni Srbi ni Hrvati, već samo dobri i loši ljudi, tako je i u umjetnosti koja teži najvišim kodovima humanizma. Kad se sjetimo tih primarnih načela, onda možemo vidjeti koliko je povijest zatrovala ljude i njihove sudbine, s jedne strane koliko se krivo iščitavaju osnovni religijski principi, a s druge koliko se malo stremi i bori za najviše humane kodove. I da odmah zašutkamo one slijepe i zaražene, ovo nije borba ni za kakvo bratstvo i jedinstvo, ja sam prvi protiv tog pojma. Ovo je borba za jedan novi životni nivo za ove krajeve gdje tolerancija i ljubav postaju esencijalni pojmovi. Samo tako Hrvatska može postati jedna mala, dosadna, mirna zemlja u kojoj je svakom čovjeku ugodno živjeti.
:: Iz nekih drugih vaših intervjua i izjava stječem dojam da se ne osjećate baš najomiljenijim redateljem kod nas...
Naprotiv, mislim da sam jedan od najomiljenijih redatelja kod nas. To osjetim svaki put kad izađem na ulicu, prilaze mi tzv. obični ljudi i žele komunicirati. Moram spomenuti svoje roditelje Tomu i Anu koji su me odgojili da volim ljude i da nikad nipošto ne radim razliku među njima i mislim da se to osjeti. Tako je bilo i sa "Zvizdanom", najnormalniji ljudi vesele se uspjehu jer me dobro znaju i osjećaju da je sve rađeno iz srca.
:: Ipak, na lijepe je vijesti o "Zvizdanu" bilo je puno povika i od ljudi koji ga uopće nisu vidjeli.
Ove povike koje spominjete upućuju oni nesretni ljudi koji su upravo tema filma, to su mrtve duše koje su zaglibile u balkanskoj močvari i najradije bi da su svi s njima u mulju. Ali sad je gotovo, postignut je uspjeh koji postavlja njihovu močvaru točno gdje joj je mjesto. Mada ja vjerujem u ono dobro u ljudima, ma koliko paučine da se navuklo oko tog pojma u njima. Vjerujem da će, kad pogledaju film, neki i shvatiti koliko je glupo trošiti život na negativnu energiju. Postoji trenutak kad se svatko sam mora izdignuti i mislim da je Hrvatska upravo na redu za taj test.
:: Danas smo svjedoci unutarnjih društvenih podjela više nego ikada prije u dvadeset pet godina. Jesi li pesimist ili optimist u pogledu života u Hrvatskoj?
Mislim da "Zvizdan" pokazuje koliki sam u stvari optimist. Nikad se nisam prepuštao letargiji mase koja često zna zavladati ovim krajevima. Svaki idiot koji radi na podjelama ove male zemlje ne shvaća kakvu joj štetu radi. Ova zemlja mora ići naprijed, a ne hraniti se poviješću. Pogledajte kako bijedna i usamljena postaje Mađarska. Naši političari često ne shvaćaju da instant-bodovi koje dobivaju na prokazivanjima, podjelama i prijetnjama dugoročno unazađuju zemlju. Ali o kakvoj politici mi govorimo uopće? Ona je tu da služi narodu, a ne da stvara zasebnu kastu. Baš me zanima bi li, da je u Saboru plaća zastupnika prosječna hrvatska plaća, itko uopće tamo više sjedio... Jedino čemu Hrvatska mora stremiti jest kvaliteta života svih građana, sve ostalo apsolutne su gluposti.
:: Je li adrenalin od Cannesa malo popustio ili je opet krenula nova doza od kandidature za Oscara i europskog Oscara?
Naš je agent prodao film u toliko zemalja da već lagano osjećamo zavist nekih puno razvijenijih europskih sredina. Jako je puno posla svakodnevno oko filma, ali istodobno ja na to gledam kao na najveće veselje. Hrvatska se sa "Zvizdanom" digla na poseban nivo i to svaki dan čujemo, zato i radimo punim tempom. Mene osobno najviše veseli susret s ljudima, nakon hrvatskog otvaranja slijedi niz talijanskih premijera, nakon toga posvuda po Europi. Ta su iskustva s publikom neprocjenjiva. Paralelno se događa nevjerojatna hrpa međunarodnih festivala, a paralelno s tim, naravno, cijela priprema za Oscare.
:: Kakvu ćete strategiju, odnosno vaš distributer, napraviti da film primijete glasači?
Dobro je da za "Zvizdan" svi već znaju u svijetu, javlja mi se puno Amerikanaca jer se tamo stvorio svojevrsni "hype" oko filma. Naravno da za sve to treba abnormalna količina novca koju mi nemamo, ali od početka nikad nismo nastupali inferiorno, već se borimo na svoje načine. Znaju za nas, to je dobar početak da im pokažemo da ljubav pobjeđuje.
:: Kako tumačite ovako dobre rezultate koje hrvatski film postiže u posljednje vrijeme? Je li odvajanje filma od države (Ministarstva kulture) bila najbolja odluka koju je od osamostaljenja itko donio u hrvatskoj kulturi?
HAVC je najljepša stvar koja se dogodila organizaciji hrvatske kulture. To je obrazac prema kojem bi se mogle posložiti i neke više instance. Cijela regija, pa i šire, sa zavišću gleda složnost i uspjeh koji luči taj pomno pripreman sistem. Ako čujete neku osobu da kaže riječ protiv HAVC-a, znajte da je ili jako frustrirana ili jako nesretna osoba zato što se stvari više ne mogu dogovarati preko podobnosti ili veze. Takve su vam inicijative kao da netko odluči krampom razrovati hrvatske autoceste...
:: Žalili ste se da vas ne žele za predavača na Akademiji dramskih umjetnosti. Zašto mislite da je tako i po čemu bi se vaš princip podučavanja razlikovao?
Bila mi je želja da nijedan student ne doživi ono što sam ja doživio, a to je da na prvom predavanju na Akademiji čujem rečenicu: "Zaboravite da ćete ikad snimati filmove". Dosta sam već predavao na nekim drugim fakultetima i "workshopovima" i jedini cilj bio mi je ohrabriti mlade ljude da rade.
Sramotan je način određivanja kriterija prema kojima primaju predavače na tom fakultetu i vjerujem da bih sve okrenuo naglavačke svojim ekstremno radnim pristupom. Moja namjera je da to postane jedno radišno, veselo mjesto gdje se studenti ne osjećaju napuštenima. Netko je dobro primijetio da sam očito prekvalificiran za to.
:: Stvara li vam uspjeh "Zvizdana" opterećenje za sljedeći projekt i imate li ga već u planu?
Nema nikakvog opterećenja. Sve radim prema srcu koje mi kaže da ovaj svijet može biti bolji. "Zvizdan" je početak Trilogije Sunca u kojoj konfrontiram najviše i najniže. Nadam se da kroz dvije-tri godine izlazi "Zora". Bit će dosta zahtjevna za izvedbu, ali ono što je lijepo je da nakon "Zvizdana" stranci hoće ući u projekt bez razmišljanja.
:: Stižete li biti dobar otac i muž od silnih obveza oko filma?
Najbitnije pitanje. Toliko je obveza, ali ne želim da one postanu primat. Lijepo je (i jako zdravo) kad u životu ubijete ego i privid. Postoje samo dva elementa koja su mi u životu bitna. Njihova imena su Helena i Lola.
>> Dalibor Matanić postao otac: Na svijet stigla Lola!
>> 'Zvizdan' Dalibora Matanića hrvatski je predstavnik za Oscara
Tvoj film zasigurno necu pogledati