Dayton je od BiH napravio 'državu čudovište’ i ja sam se morao nositi s tim. Dayton je BiH dao mir, ali u tom je procesu pretvorena u čudovište. Ovo nije kritika Daytona.

Ne mislim da se mir mogao dogovoriti među zaraćenim stranama bez kompromisa u pregovorima. Većina bi se radije odlučila za prljavi mir, a ne za nastavak rata. Kako bilo, sada sam se morao nositi s tim čudovištem stvorenim u Daytonu. Dva entiteta, Federacija u kojoj zajednički žive Bošnjaci i Hrvati i Republika Srpska gdje su dominantni Srbi, a svaki entitet opet ima karakteristike države.

Procijenio sam da je jedan od mojih prvih zadataka uvjeriti Srbe u RS da nemaju državu, nego da su samo dio BiH i da nemaju budućnosti u Europi ili bilo gdje drugdje dok to ne priznaju”, piše Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi “Mačevi i plugovi – Donoseći mir u 21. stoljeće”, koja je izašla iz tiska prije nekoliko dana.

“U ožujku 2001. britanski premijer Tony Blair pozvao me u svoj ured kako bi mi ponudio mjesto visokog predstavnika u BiH. Nakon tog razgovora pristao sam ići u BiH, na mjesto koje mi je i prije bilo ponuđeno. Kao i ostale stvari, BiH je u moj život došla posve slučajno.

Načinio sam mnogo pogrešaka u ovom poslu, naučio mnogo lekcija i stekao mnogo prijatelja”, piše Ashdown opisujući svoj mandat u BiH. Objašnjava kako je bio iznenađen kaosom u međunarodnoj zajednici kad je došao u BiH, a upravo takvom međunarodnom zajednicom on je trebao koordinirati.

Podijeljena i zbunjena
“Moj problem bio je međunarodna zajednica, uvidio sam kako je podijeljena i zbunjena. Ako sam želio uspjeti u svojim planovima, morao sam je ujediniti”, piše Ashdown. S timom od četvero ljudi, svojih tadašnjih suradnika, Ashdown je radio na velikom planu aktivnosti u BiH. U tom planu, kako objašnjava usredotočili su se na izgradnju države, a cijeli proces nazvan je “bosnizacija”.

“Moj najveći neprijatelj je bilo vrijeme, kojeg BiH nije imala za gubljenje. Odmah sam se morao baciti na posao”, piše Ashdown. S timom je posebno radio i na izgradnji medijske strategije koja se oslanjala na najjače medije u BiH, a ne na one, kako je istaknuo, koje je međunarodna zajednica pazila. U ulomcima iz privatnog dnevnika opisuje detalje koji su ga posebno dirnuli u BiH.

“Ponedjeljak je, 31. ožujka 2003. Danas  je veliki dan. Nebo azurnoplave boje najavljuje toplo vrijeme. Iz Sarajeva letimo u Srebrenicu pridružiti se skupini od 20.000 ljudi koji su došli na pokop svojih najmilijih. Na rubu sam suza, dirnut ne ostacima tijela ubijenih koja su bila poredana ispred nas nego dostojanstvom živih”, piše u svom dnevniku Ashdown prenoseći atmosferu tog dana u Srebrenici.

Posebno opisuje govor Sulejmana Tihića kao pun gorčine i politike koja se nije uklapala u atmosferu punu dostojanstva te nije naišao na dobar prijam. Ashdown je svojom knjigom pokušao pokazati da mu je posebno bilo važno približiti se običnim ljudima.

Knjigu tako posvećuje Ahmetu Sitkiću kao i milijunima poput njega koji su, kako ističe, platili cijenu “naših pogrešaka”. Ahmet Sitkić je povratnik u Višegrad. Kod njega je Ashdown sa suprugom Jane proveo cijeli dan – 21. lipnja 2006. – koji će ostati zapamćen u njegovu životu. Poglavlje knjige posvećuje ozbiljnim političkim i ekonomskim problemima u BiH, a posebice suzbijanju kriminala i korupcije.

Tajni plan
“Guverner centralne banke BiH i ja napravili smo tajni plan uvođenja eura u BiH do kraja 2002. Sve je moralo biti urađeno u maksimalnoj tajnosti”, piše Ashdown predočavajući plan uvođenja eura u BiH koji je srušen. “Peter Nicholl i ja tajno smo 26. lipnja i otputovali u Frankfurt kako bismo se susreli s guvernerom Europske centralne banke Wimom Duisenbergerom i od njega dobili podršku za uvođenje eura u BiH.

Na iznenađenje, to se nije dogodilo”, piše Ashdown. “Naš plan podržali su Solana, Paten kao i Blair, no protiv je bio Berlin i Pariz. Znao sam da je problem u tome što se Njemačka suočavala s izborima, a kancelar Schru00F6der nije želio probleme.

U tome je imao i podršku Francuske. Bio sam spreman otići i u Berlin i u Pariz, ali rečeno mi je kako neće promijeniti svoj stav. Vratio sam se u Sarajevo utučen i razočaran”, piše Ashdown. Kao poseban prioritet u svom mandatu Ashdown je spomenuo i Mostar te planove na ujedinjenju podijeljenog grada.

“Rano 19. studenoga 2002. Carla del Ponte posjetila je Sarajevo i donijeli smo odluku da se gradi mini Haag, zatvor u Sarajevu, koji će koštati 25 milijuna dolara”, piše Ashodwn. Zanimljiv je osvrt u knjizi o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Ashdown piše kako je razočaran podrškom pojedinaca ratnim zločincima, a Mladića naziva “neromantičnim hajdukom” koji je imao podršku u kriminalnoj mreži.

3

ljubavni status

Koga ljubi Zrinka Ljutić? Skijaška zvijezda svoju sreću ne skriva

jeste li znali?

Zloba im viri iz očiju: Ovo su najpokvareniji horoskopski znakovi

12

jedan od najznačajnijih voditelja

Gdje je danas Oliver Mlakar? Živi na selu, a radi i u 90. godini

100% reciklabilna

Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?

Vrijeme je za promjene

Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena

Poznati trgovački lanac priznao veliku grešku: Proizvode su naplaćivali skuplje, imate pravo na povrat novca