– Djeca u Hrvatskoj pokazuju razumijevanje za odrasle, a odrasli pokazuju određene razine razumijevanja za djecu. Važno je stoga poticati međusobnu komunikaciju – kazala je jučer na konferenciji za medije pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević u povodu Međunarodnog dana prava djeteta i 15. obljetnice postojanja instituta pravobraniteljice za djecu.
Neki nemaju toplog obroka
Tom su prilikom predstavljeni i rezultati istraživanja “Participacija djece u sustavu odgoja i obrazovanja“, koje su od rujna 2017. do lipnja 2018. proveli znanstvenici s Edukacijsko-rehabilitacijskog i Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom dr. sc. Ivane Jeđud Borić. A u istraživanju je sudjelovalo 2720 učenika i 461 nastavnik ili stručni suradnik iz 41 škole (21 osnovna i 20 srednjih).
– I odrasli i djeca zadovoljni su svojim školama, a nezadovoljni preopterećenošću nastavnim sadržajima i obvezama. Učenicima to stvara stres, a nastavnicima osjećaj da su svedeni na administratore. Usto, djeca često navode da u školi nemaju zadovoljene neke osnovne uvjete, poput toplog obroka, ali i tople vode i toaletnog papira, a upozoravaju i na to da se neki nastavnici ponašaju grubo ili vrijeđaju.
Iako i djeca i odrasli smatraju da je pravo djece na sudjelovanje u školi iznimno važno, djeca ipak nemaju dojam da njihovo mišljenje može dovesti do promjena u školi ili utjecati na ishod nekih odluka. Rijetko ih se uključuje u raspravu o relevantnim temama jer odrasli često misle da za to nisu kompetentna pa je djeci to demotivirajuće. Učenici uglavnom najviše žele sudjelovati u školskim i razrednim projektima, a najmanje žele predstavljati svoj razred u vijeću učenika.
Naime, djeca znaju za vijeća učenika, ali ne i što ta vijeća rade te kojim se pitanjima i problemima učenika bave. I djeca i odrasli ta vijeća doživljavaju više formalnim tijelima koja nemaju utjecaja na odluke koje se donose u školi, a trebala bi zastupati mišljenja i interese djece – navela je Ivana Jeđud Borić dodajući i to da su djeca izrazila veliku potrebu da ih nastavnici sve doživljavaju i vole jednako jer su primijetila da nastavnici češće u obzir uzimaju mišljenja odlikaša, poslušnih i tzv. miljenika. Djeca žele više uvažavanja, ravnopravnosti i pravednosti u odnosu s odraslima.
Pravedno ocjenjivanje
Djecu bi na veće sudjelovanje u školi najviše potaknuli bolji odnosi s odraslima, i to pravednost u pristupu i ocjenjivanju, otvorenost odraslih, dobro raspoloženje i ljubaznost. Važno im je da se osjećaju sigurno i da ih ne bude strah iznijeti svoje mišljenje. Podrška odraslih, kao poticaj na participaciju, važnija im je od podrške vršnjaka.
– Djeca su nam rekla da vole i žele biti uključena, da žele biti pitana za mišljenje i odluke, ali i da ne vjeruju da će to nešto promijeniti. To je snažna poruka nama odraslima – zaključila je Jeđud Borić.
Osnovni uvjet topli obrok!? Za 3-4 sata u školi? Ja sam svaki dan imao 6 ili 7 sati računajući i subotu. Ako sam išao popodne, onda bih ručao kod kuće, a večerao oko 9 naveče kad se vratim iz škole. Ako sam išao ujutro, na šnitu kruha namazao bih svinjske masti i malo posuo šećerom. Ručao bih oko 3 popodne po dolasku iz škole. Pitajte starije nastavnike i profesore koliko su znala djeca prije 30 ili 40 godina a koliko znaju danas.