Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.
Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?
Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.
Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?
Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!
Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.
Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.
Tvrdite da Facebook koristite za osobne stavove, a oltar za službene i da pazite da to što govorite bude doista u skladu s istinama vjere. No, je li službeno ili privatno bilo pismo premijeru Plenkoviću u kojem ga kritizirate jer su se odrekli Hasanbegovića i Esih, a doveli HNS?
Moje je pismo bilo javno, ali nije bilo službeno. Ja sam u njemu izrazio svoj osobni stav u odnosu na novu koaliciju vladajućih iz koje su izbačeni pripadnici Mosta, a uvedeni manjinci (na čelu sa SDSS-om) i HNS. Upravo se ovih dana vidi da su moje bojazni bile opravdane: SDSS traži da se pogazi žrtva branitelja iz Domovinskog rata (spomen-ploča HOS-a u Jasenovcu), a HNS vraća bivše Povjerenstvo za obrazovnu reformu koja je za nas vjernike suspektna jer niječe naše katoličke vrijednosti. To je veoma opasno područje u koje nije dopušteno zahvaćati na način eksperimenata, a što najavljeni povratak Jokićeva koncepta nudi. Naše je obrazovanje potrebno utemeljiti na vrijednostima naše nacionalne tradicije, što se ovime dovodi u pitanje. Upravo zato treba preispitati ovakvu vladajuću koaliciju u kojoj partneri ucjenjuju glavnu stranku, a ona, jer je slaba, pravi njima nedopustive ustupke, što je protiv volje naroda. Novi članovi Vlade nemaju većinsku potporu birača Hrvatske, nego su dovedeni u Vladu običnom političkom trgovinom, a odlučuju o veoma važnim, dapače bitnim pitanjima našega hrvatskog društva.
Mnogi kažu da Hrvatska danas ima puno većih problema od pozdrava iz Drugoga svjetskog rata.
Mislim da su svi problemi važni i da ih ne treba uspoređivati i govoriti: ovi su važniji, a ovi manje važni. Ako se, naime, jedni, pa bili oni na prvi pogled manje važni, dobro riješe, moći će se ispravno rješavati i drugi problemi. A Crkva nikad nije šutjela, dapače uvijek je bila uz svoj narod, osobito uz malog i obespravljenog čovjeka.
Koliko se Crkva može, ili mora, miješati u politiku?
Sam taj pojam „miješati se“ nije ispravan. Ako je politika djelatnost onih koji su odgovorni za opće dobro zajednice, onda su to ne samo profesionalni političari, nego i svi članovi te zajednice. A i profesionalnim političarima legitimitet u demokratskom sustavu daju svi građani – jer demokracija znači vladavina naroda. Ako je međutim i Crkva – premda je ona osobita zajednica – dio te cjelokupne ljudske zajednice, i njezini su članovi oni koji svojim glasovanjem daju legitimitet profesionalnim političarima. Međutim, kada političari ne rade za dobro zajednice i ne poštuju neka prava bilo Crkve bilo čitave zajednice, tada smiju pojedinci izravno, jer je to pravo zajamčeno Ustavom, koristiti svoje pravo misli i govora da time utječu na političare. Postoji čak i izravna demokracija u obliku referenduma. Pa zar ljudi Crkve ne mogu sudjelovati u tome? Crkva je po definiciji zajednica svih koji su kršteni, dakle to nisu samo biskupi i svećenici, nego svi vjernici. Prema tome, ako vjernici sudjeluju u političkom životu bilo kao dio naroda bilo kao profesionalni političari, oni ne rade ništa protiv zakona. No, ovo „miješanje“ izmislili su oni koji ne trpe suprotno mišljenje, a Crkva je slobodna jer se ne poistovjećuje ni s jednom strankom pa može govoriti istinu i ono što je doista za opće dobro. Oni pak kojima to smeta željeli bi ušutkati one koji im ne podilaze, pa stoga i Crkvu, no to nije moguće.
Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?
Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.
Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?
Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina.
Je li bilo primjereno baš na dan proboja iz logora Jasenovac, koji se kao događaj sigurno dogodio, 22. travnja 2015. u sjedištu Biskupije organizirati promociju knjige “Trostruki logor Jasenovac”?
Da, primjereno je – ako se govori istina. Ja osobno nisam znao da je to bio baš dan proboja jasenovačkih logoraša, a ne znam to ni danas. Ali mislim da je veoma važno konačno o tome razgovarati na temelju dokaza i dokumenata, a Društvo upravo to čini. Oni već godinama proučavaju arhivsku građu i, moram priznati, i ja sam bio iznenađen rezultatima njihovih istraživanja. Nama su svima prali mozak lažima o Jasenovcu i zato teško prihvaćamo kada netko na temelju dokumenata i arhivske građe kaže nešto drugo. Pa i kada ne vjerujemo u takve nove spoznaje o toj stvarnosti, mislim da nas činjenica da se neprestano manipuliralo brojem i žrtvama logora u Jasenovcu mora suočiti s pitanjem: zašto se službeno ne istraži taj logor i konačno zatvori te mitove i laži koje se neprestano o tome govore? Pa zar ne bi i hrvatskoj državi trebalo biti stalo da se ta istina konačno rasvijetli? Držim, dapače, da bi naša država trebala sve učiniti, pa čak angažirati i međunarodni tim eksperata i najnoviju tehnologiju da se taj misterij istraži i dođe do istine.
Kakvi su odnosi sa srpskom i bošnjačkom zajednicom u Hrvatskoj i Sisku? Nije tajna da je dio bošnjačkih predstavnika u Sisku, ali i u Zagrebu, nezadovoljan vašim odnosom s haaškim osuđenikom Darijem Kordićem. Edin Safić, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u Sisku, na ovim je lokalnim izborima čak bio na listi SDP-ove koalicije koju je predvodila Kristina Ikić Baniček...
Ne znam tko je bio na kojoj listi, a nije to ni moje da provjeravam jer ja nisam stranački čovjek. Mene zanimaju vrijednosti i borim se za njih, a ne interesi ove ili one stranke ili partije. Što se tiče Darija Kordića, ja sam gospodinu muftiji Hasanoviću na jednoj kavi sve objasnio i on nije imao više riječi osude kao prije. Naime, ja gospodina Kordića nisam poznavao ni za vrijeme rata, nisam ga upoznao ni u Haagu, nego kao zatvorenika u Grazu. I kad sam s još dva svećenika došao prvi put k njemu i kad smo se upoznali, vidio sam u njemu izvanredno duhovnoga pobožnog čovjeka. To je bilo zadivljujuće kako je on bio snažna ličnost, kako je sve prihvaćao kao volju Božju i kako je tvrdio da je boravak u zatvoru za njega velika Božja milost jer je tu susreo Boga. Kad sam to govorio muftiji, upitao sam ga zar ne bi i njemu bilo drago kada bi kao vjerski poglavar u zatvoru upoznao nekoga svojeg vjernika koji bi tu postao veći i bolji vjernik? Nije imao odgovora. Iz dobrote tog čovjeka ja sam zaključio da je on nevina žrtva tog suda, a kasnije sam se i uvjerio da doista nije počinio ono za što je osuđen. Dapače, i jedan visoki islamski dužnosnik priznao mi je da je Dario žrtva za zločine koje su drugi počinili. Što se pak tiče odnosa prema SPC-u, istina je da od Domovinskog rata naši odnosi nisu bili lošiji, a to je zbog njihova osporavanja svetosti bl. Alojzija Stepinca. No, vjerujte mi, to će se popraviti kada papa proglasi Stepinca svetim jer i oni se moraju suočiti s istinom i s činjenicom da su godinama živjeli u mitovima koji nisu utemeljeni na istini.
Gradonačelnicu Siska Kristinu Ikić Baniček žestoko kritizirate, a ona je, unatoč svoj toj vašoj kritici, ponovno pobijedila u Sisku, gradu u kojem su katolici također u velikoj većini?
Nije ona bila toliko dobra koliko su loši bili njezini protivnici. Naime, u Sisku su se prije izbora javno sukobljavala dva krila HDZ-a i to je posljedica toga. To nema veze sa mnom. Ja sam i dalje spreman kritizirati očita kršenja zakonitosti i dobre prakse, zatiranje naših vjerskih sloboda, odsutnost pravednosti i slično. U mojoj kritici nije riječ o strankama, nego o ljudima i vrijednostima koje zastupaju, odnosno koje ja kao katolički biskup promičem i imam obvezu štititi i braniti.
Zalažete se za ispravljanje nepravde prema mještanima Zrina, koje su partizani, one koji nisu ubili, raselili, a imovinu im oduzeli. Ti ljudi i danas ne mogu doći do svoje imovine?
Da i to je nečuveno, ali i to je pitanje povezano s onim pitanjem o lustraciji. Naime, dok su još uvijek živi oni koji su zapovjedili da se Zrin spali, da se stanovništvo pobije i raseli, a njihova imovina konfiscira, to nije moguće lako riješiti. A nisu samo direktni počinitelji tog zločina zainteresirani da se to ne riješi, tu su i njihovi potomci koji su imali i imaju velikih koristi od tog zločina i te pljačke. Zato to tako sporo ide naprijed. Toga moramo biti svjesni.
Provodi li država dovoljne mjere da bi zaustavila iseljavanje i demografsko propadanje?
Dakako da je državna politika tu presudna, ali i svi mi možemo i moramo činiti što možemo. Vidite, kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije, da se ulaže u našu proizvodnju, u ono što bi pridonijelo da mladi ostanu u Hrvatskoj i ne napuštaju je. To je doista veliki grijeh svih vladajućih garnitura poslije Domovinskog rata do danas, naime što su zatvoreni da – nasuprot Židova koji izgrađuju svoju domovinu Izrael pa bili oni gdje god po svijetu – i naši ljudi sudjeluju u promjeni investicijske klime u našoj zemlji. Tada bismo mogli očekivati i veći povratak našeg iseljeništva u domovinu, što bi oporavilo i naše teško demografsko stanje. A onda, što je također potrebno, i što će se morati kad-tad promijeniti jest da oni sudjeluju i u upravljanju našom Hrvatskom, a ne što im je to onemogućeno smiješnim sudjelovanjem od tri zastupnika iz dijaspore, uključujući i BiH. I zato je potrebna izmjena izbornog zakona koji je skrojen po mjeri upravo onih koji nisu željeli i ne žele lustraciju. Tome će morati doći kraj.
Sjecate li se kako su na takozvanom hrvatskom radiju polemizirali o broju glasaca drugovi arsenije bauk,onaj zelic iz gonga te predstavnik udruge u ime naroda .....drug arsenije je priznao da imamo 3,5 miljuna glasaca a drug zekic da imamo 3,85 miljuna...i vidi cuda prevarantski bracanin na koncu pristaje na brojku od 3,85 miljuna, kao da je udbas zelic ministar uprave a ne on....pogadjala se smrdljiva crvena bratija kao da su na sastanku ckskh za utvrđivanje miljun zrtava ustaskog jasenovca...