Treba li Dražena Siriščevića uopće predstavljati? Ne treba. Čak ni onima koji nemaju puno veze s glazbom. Stoga, krenimo odmah s pitanjima i odgovorima.
:: Aida je prošlog ljeta bila vaša prva operna režija, a Madama Butterfly pretprošlog tjedna – druga. Koja vam je od tih dviju tragičnih heroina draža?
Meni su sve sopranistice drage premda su mi ponekad draže altistice... Ali, eto, Butterfly sada daje malu prednost. Ljubav je još friška, tek smo se zaručili 26. ožujka u Splitu. Aida je bila pustolovina prošloga ljeta. Zaboraviti sigurno, ipak, neću nijednu.
:: Kada vas opera ponese, jeste li zbog koje od njih dviju pustili suzu?
Opera bez suza, bez osjećaja u kojima vam cijelim tijelom prolaze trnci, takva opera ne postoji. Često sam plakao na predstavama, ne tajim.
:: Obje te opere režirali ste u Splitu. Ima li na vidiku istovjetnih ponuda iz zagrebačkog HNK?
Zahvaljujem maestru Tončiju Biliću što mi je prvi dao priliku s Aidom na Peristilu. Često sam sanjao operne režije i već sam mislio da su svi ti moji snovi otišli u nepovrat. Zahvaljujući Tončiju, dogodilo se i otvorilo. Maestro Lipanović bio je moja druga sreća. Koja će i kada biti treća, ne znam, ali se nadam.
:: Režirajući Aidu i Madamu Butterfly, dobro ste se "zagrijali". Što bi vam sada predstavljao idući režijski izazov, treća ženska operna heroina, recimo Carmen, ili možda neki junak poput Rigoletta ili Don Giovannija?
Opet sanjam i sada sanjam Rigoletta. Režiju Madame Butterfly posvetio sam mami, koja je za mene bila i ostala nenadmašna Cio-cio-san. Nenadmašni Rigoletto bio je Vladimir Ruždjak i njemu bih posvetio tu režiju bude li se ikada ostvarila.
:: Kada slušate grandiozna operna finala, one čuvene arije, što se u vama događa?
Sretan sam čovjek.
:: Je li koncertna dvorana Vatroslav Lisinski – hram kulture?
Uvijek kada me to pitaju sjetim se poznatog sarajevskog ratnog grafita. Netko je bio napisao na zidu jedne zgrade: "Ovo je Srbija!" Netko drugi pametniji jasno mu je odgovorio: "Ne, budalo, to je pošta!" Lisinski je, dakle, koncertna dvorana i kongresni centar, tako barem piše u dokumentima. Prostor otvoren za najrazličitije sadržaje.
:: Neki se zgražaju i optužuju vas da ste Lisinski oskvrnuli dovođenjem Nives Celzijus. Priznajte li to kao grijeh?
Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen. Sigurno sam griješio u poslovanju, ali s nastupom Nives u Lisinskom još sigurnije znam da pogriješio nisam.
:: Što je to tako impresivno kod Nives Celzijus da je "pokorila" i Lisinski?
Lisinski još nitko nije "pokorio". Dvorana je u svojoj povijesti primala, otvarala se različitim političkim strankama, akademicima i intelektualcima na simpozijima, udruženjima brojnih zanatlija, amaterskim družinama, estradnim zvijezdama, vrhunskim klasičarima... Svi su bili u Lisinskom, darovali mu dio svog života i otišli. Dvorana je ostala, kao prva, prava i najveća zvijezda, brend koji će uvijek ostati nepokoren.
:: Je li cijela ta buka oko njena koncerta zapravo bila dobra reklama njoj, a antireklama Lisinskom, ili i Lisinskom sad takvi izvođači mogu poslužiti za reklamu?
Dobro je da se govori i piše, pa makar i loše. Ne znam koji je to PR ili marketinški stručnjak izjavio, ali taj dobro zbori.
:: Zamislite da se ništa ne govori ili ne piše, da se Lisinski prešućuje ili ignorira u medijima!?
Na žalost, to naši mediji ponekad i čine kada u Lisinskom sviraju klasičari.
:: Je li vas se netko vama drag i poštovan "odrekao" zbog Nives?
Nitko razuman!
:: Neki kažu, ako je u Lisinski mogla Nives Celzijus, uskoro će moći i, recimo, Jelena Karleuša. A što vi kažete na to?
Ne poznajem repertoar gospođe Jelene Karleuše tako da još ništa ne mogu reći. Mislite li vi da bih ga trebao upoznati, potrudit ću se.
:: Nekad se dobro držati blaženog neznanja. No, kada se bilo gdje počnu spuštati kriteriji, zna se reći da se to čini jer je vrag odnio šalu. Je li stanje u Lisinskom toliko loše da se spas traži i u tome da se vrata otvaraju svakome tko može napuniti dvoranu?
Lisinski nikad, Bogu hvala, nije imao jedan i samo jedan kriterij kojim bi se vodio. Bio bi zatvorena kula od bjelokosti, možda zatvor, a ne dvorana otvorena za publiku različitih ukusa, spremna prihvatiti i ponuditi različite doživljaje. Po kojem su to jednom kriteriju u povijesti dvorane u nju mogli ući: političari, znanstvenici, estradnjaci, klasičari..., da se ne ponavljam. Jasno je da je kriterija moralo biti više. Naravno, pozornica Lisinskog nikada nije bila otvorena baš svakome. Samo onima koji su uspješni u poslu koji rade. Kriterij za uspješnost, stvaraju, primjerice, mediji i razne strukovne nagrade. Recimo, Nives Celzijus je prema utvrđenim književnim kriterijima osvojila nagradu Kiklop. Tko je u tome slučaju odgovoran za spuštanje kriterija?
:: Biste li i grupi Let 3 dozvolili da u Lisinskom izvede performans "Angela Merkel sere" koji slijedi u Laubi?
Cijeli je Zagreb oblijepljen tim porukama! Ne znam jesu li one političke, umjetničke ili naprosto fiziološke. Sjetio sam se Pietra Manzonija koji je šezdesetih godina prošloga stoljeća u konzerve pakirao fekalije izloživši ih u galerijama kao "Artist´s Shit". Mislim da je to dovoljno na tu temu, ne treba nam u dvorani i "shit" koji sada predstavlja Let 3.
:: Istovremeno, evo već 23. godinu s neizmjerno puno žara radite televizijsku emisiju Opera box. Nju stvarate za, kako vi to kažete, ljubitelje opere i one koji će to tek postati. A Nives Celzijus u Lisinski dovodite za ljubitelje...?
Opera je za mene umjetnost svih umijeća. Nešto najviše što je čovjek u umjetnosti mogao stvoriti. U sebi sublimira sve umjetničke vještine, kao nijedna druga umjetnička vrsta. Ali nisam ja veliki inkvizitor, još manje sam mali koji će progoniti i osuđivati sve druge koji slušaju ili vole nešto drugo.
:: Afera sa zagrebačkim gradonačelnikom pretvorila se trakavicu nedostojnu našeg grada. Je li i vas, kao građanina Zagreba, zbog svega toga sram?
Kada bismo se crvenjeli na sve što se događa u našem političkom životu, izgledali bismo kao Indijanci. Ne treba se crvenjeti, nego mijenjati ono što ne vrijedi. Zato postoji demokracija.
:: Svojevremeno se i vas spominjalo kao mogućeg kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Imate li tu političku ambiciju?
Ako se vi ne bavite politikom, ona se bavi vama. Još ćemo vidjeti u toj igri – tko će koga.
:: Vješti ste i iznimno inventivni u smišljanju slogana, i za svoju emisiju i za Lisinski. Pa poigrajte se malo i recite nam kakav bi bio vaš eventualni gradonačelnički slogan za Zagreb?
Na tragu moje operne zaljubljenosti, slogan bi mogao biti: Operirat ću Zagreb! Pa nek' svatko misli što želi – je li Zagreb možda pacijent kojem treba pomoći ili mu samo treba više dobre glazbe.
:: Uređujete i vodite televizijsku emisiju, ravnatelj ste Lisinskog, režirate opere... Gdje vam je kraj?
Nadam se da je taj kraj jako, jako daleko.
:: Čini se da imate više poleta i energije od mnogih drugih ljudi. Uvijek djelujete kao "punjač" jer se u vašem nasmijanom prisustvu svatko napuni nekom pozitivnom zaigranom energijom. Ima li dana ili barem trenutaka kada ste i vi potpuno prazni?
Trenuci praznine samo su moji. Ne opterećujem druge njima, rješavam ih u sebi.
:: Dadoše vam dobro ime, u vama zaista ima neke – draži. Ili biste se vi možda radije zvali nekako drugačije?
Bond, James Bond.
>> Nives Celzijus pjevat će u katedrali. I bit će bolja od 200 godina dugih repriza
>> Nives Celzijus: Na pozornici sam fatalna, ali kod kuće sam prava mama
>> Pogledajte tko je od poznatih uživao u slavljeničkom koncertu Nives Celzijus!
