Malo je tko čuo za Drugi Thomasov plićak ili druge plićake i atole koji se protežu duž južne strane Južnog kineskog mora, iako je riječ o vjerojatno najopasnijem mjestu na svijetu. Drugi Thomasov plićak dobio je ime po britanskom pomorcu iz 18. stoljeća Thomasu Gilbertu, dug je stotinjak nautičkih milja, a za vrijeme plime potpuno nestaje ispod površine Južnog kineskog mora. Ključni sukob za nadzor nad tim područjem već se nekoliko desetljeća vodi između Kine, koja polaže pravo na većinu Južnog kineskog mora, i Filipina, u čijoj se ekonomskoj zoni nalazi i Drugi Thomasov plićak, kao dio također spornog otočja Spratly, koje se sastoji od nešto više od 750 grebena, otočića, atola, pješčanih otočića i 12 prirodnih otoka u Južnom kineskom moru između Filipina, Kine, Malezije, Bruneja i Vijetnama.
Incidenti u kojima sudjeluju kineski i filipinski brodovi obalne straže lako mogu prerasti u izravni sukob Kine i Sjedinjenih Država, s obzirom na to da SAD i Filipini od 1951. imaju ugovor o uzajamnoj obrani. A izravni sukob Amerike i Kine, naravno, imao bi nesagledive posljedice ne samo za istočnu Aziju i Pacifik, nego i za cijeli svijet. Zbog toga diplomati i vojni dužnosnici diljem svijeta već godinama pozorno prate sukobe i incidente na tom području, u kojima sudjeluju patrolni brodovi i brodovi obalnih straža Kine i Filipina.
Prekjučer su Filipini optužili Peking za opasno ispaljivanje signalnih raketa u blizini filipinskog patrolnog zrakoplova koji je patrolirao u Južnom kineskom moru, a nekoliko dana ranije kineska obalna straža optužila je filipinsku stranu da se filipinski brod unatoč upozorenjima "namjerno sudario" s kineskim brodom pokušavajući ući u vode Drugog Thomasova plićaka i obližnjeg plićaka Sabina, objavivši pritom snimku sudara dvaju brodova.
VEZANI ČLANCI:
Još ranije Filipinci su objavili snimku koja je prikazivala kako su Kinezi upali na filipinski čamac uništavajući njegovu opremu noževima i sjekirama, što je bio prvi slučaj korištenja hladnog oružja i jasan znak eskalacije sukoba u Južnom kineskom moru, s obzirom na to da je kineska obalna straža filipinske brodove prije toga "napadala" isključivo vodenim topovima i megafonima, upozoravajući ih da se nalaze u kineskim vodama. Ova promjena u ponašanju kineske strane vjerojatno je povezana s činjenicom da je nekoliko dana prije toga stupio na snagu novi kineski zakon, koji kinesku obalnu stražu ovlašćuje da zaplijeni strane brodove koji "ilegalno" uđu u "kineske teritorijalne vode" i privede članove njihovih posada do 60 dana.
Iako se činilo da je Peking tada odlučio eskalirati sukob i izvršiti dodatni pritisak na filipinsku stranu, ali i testirati odlučnost filipinskih saveznika, ponajprije Sjedinjenih Država, Kina i Filipini su nakon toga u srpnju postigli "privremeni sporazum" o upravljanju situacijom u spornom području, koji je upućivao na zaključak da su obje strane zainteresirane za smirivanje situacije. Posljednji incident, kada su se sudarili kineski i filipinski patrolni brod, sugerira da to ipak neće biti tako jednostavno.
Epicentar kinesko-filipinskog sukoba u Drugom Thomasovu plićaku je ondje nasukana zahrđala filipinska olupina broda "Sierra Madre". Nakon što su Kinezi 1994. zauzeli nedaleki greben Mischief, na kojem su najprije izgradili nešto za što su tvrdili da je sklonište za ribare – što se u sklopu sveobuhvatne kineske militarizacije otočja Spratly prije desetak godina pretvorilo u veliku vojnu bazu – Filipinci su 1999. odgovorili nasukavanjem starog američkog broda iz Drugog svjetskog rata na Drugom Thomasovu plićaku, želeći tako očuvati svoju prisutnost na tom području.
S visoko istaknutom filipinskom zastavom, kako bi jasno dali do znanja dokle seže filipinski suverenitet, i s malobrojnom filipinskom vojnom posadom, brod zapravo funkcionira kao isturena filipinska vojna baza. Međutim, problem je što "Sierra Madre" ubrzano propada, a Filipinci se suočavaju sa sve većim problemima u njezinu održavanju. Naime, Kinezi, koji te vode smatraju kineskima, nametnuli su blokadu tog područja, onemogućavajući dopremu namirnica filipinskoj posadi na olupini. Kinezi tako pokušavaju natjerati Filipince na napuštanje broda, što bi za Filipince predstavljalo težak poraz.
Sukob se, naravno, ne vodi zbog jedne brodske olupine. Južno kinesko more važno je zbog činjenice da tim područjem prolazi glavni plovni put između Pacifika i Indijskog oceana, što Južnom kineskom moru daje golemu trgovinsku i vojnu važnost. Tim morem prolaze glavne svjetske pomorske rute i 40 posto svjetske trgovine, a na njegovu dnu leže i goleme rezerve nafte i plina, kao i bogat riblji fond. Kina kao sila u usponu želi dominaciju nad tim rutama, resursima i bogatstvima.
Zbog toga je sukob oko olupine "Sierra Madre" samo jedan detalj u širem sukobu oko nadzora nad Južnim kineskim morem, koji traje desetljećima. Kina se pritom rukovodi strategijom koju su u Pekingu osmislili još u vrijeme vlasti Kuomintanga, prije proglašenja komunističke Kine 1949., a komunisti su je samo preuzeli i usavršili. Riječ je o strategiji nazvanoj Linija s 11 crtica, kojom je Kina pretendirala na gotovo 90 posto područja Južnog kineskog mora, koje je kineska vojska okupirala nakon japanskog povlačenja. Linija s 11 crtica u međuvremenu se pretvorila u Liniju s devet crtica, nakon što je Kina svojedobno tadašnjem Sjevernom Vijetnamu ustupila Tonkinski zaljev.
Iako Južno kinesko more pored kineskih oplakuje i obale Vijetnama, Tajvana, Indonezije, Malezije, Filipina i Bruneja, što svim tim zemljama daje za pravo da polažu pravo na dio tog mora, Peking oko 90 posto Južnog kineskog mora smatra teritorijem Kine, iako to ne opravdava ni pogled na geografsku kartu, ali ni međunarodno pravo. Kada su Filipini sredinom prošlog desetljeća pokrenuli tužbu protiv Kine pred Stalnim arbitražnim sudom u Haagu, tvrdeći da je kinesko svojatanje cijelog područja Južnog kineskog mora nezakonito i da dovodi u pitanje pravo Filipina da proglasi isključivu gospodarsku zonu, Kina je i prije nego što je Stalni arbitražni sud donio odluku poručila da neće priznati odluku arbitraže "koja vrijeđa njezin suverenitet".
Kada je Stalni arbitražni sud presudio u korist Filipina, zaključivši da nigdje ne postoje dokazi da je Kina u prošlosti kontrolirala sporno područje i da je kinesko svojatanje cijelog područja Južnog kineskog mora nezakonito te da dovodi u pitanje pravo Filipina da proglasi isključivu gospodarsku zonu, iz Pekinga su poručili da se kineski narod i kineska vlada odlučno protive presudi i da je neće priznati ni prihvatiti. Zasad ne postoji mehanizam koji jednu suverenu državu može prisiliti na prihvaćanje i provedbu takve presude.
Premda Konvencija o pravu mora (UNCLOS) određuje da teritorijalno more ne smije prelaziti 12 milja od obale, a isključivi gospodarski pojas maksimalno 200 milja, Peking to ne poštuje tvrdeći da Kina ima povijesna prava na područja udaljena stotinama milja o kineskih obala, pozivajući se na povijesne zapise iz vremena dinastije Xia, stare više tisuća godina. Kina je tako prisvojila sve sporne arhipelage, otočja Spratly i Paracel, na koje pravo polaže još nekoliko država, među njima i Vijetnam, Filipini i Tajvan, kao i otočje Diaoyu, koje Japan smatra svojim i naziva ga Senkaku. Kina je u međuvremenu sporne otoke militarizirala i na njima izgradila piste za vojne zrakoplove, uz instaliranje protuzračnih i protubrodskih raketnih sustava, iako je kineski predsjednik Xi Jinping uvjeravao da Kina to neće učiniti. Militarizacija spornih otoka u više je navrata dovela do incidenata i sukoba Kine sa susjednim zemljama.
Osim kontrole nad prometnim rutama i eksploatacije resursa koji leže ispod površine Južnog kineskog mora, Kina kontrolom nad tim strateškim područjem želi udaljiti američku vojnu prisutnost od svojih granica i svog teritorija. Dok Sjedinjene Države ne priznaju kineske teritorijalne zahtjeve u Južnom kineskom moru i to područje smatraju međunarodnim vodama, na kojima američke snage stalno provode "rutinske operacije", što uključuje i nadzor slobodne plovidbe, Kina američku vojnu prisutnost na tom području smatra ugrožavanjem svog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
VEZANI ČLANCI:
Kina na to odgovara sve agresivnijim vojnim aktivnostima, ne samo na tom području i u neposrednom kineskom susjedstvu nego i na cijelom području od Atlantika do Pacifika, što opravdava reakcijom na ono što u Pekingu nazivaju sustavnim američkim pokušajima okruživanja, obuzdavanja i potiskivanja Kine. Zbog toga su i incidenti na tom području sve češći. Većina analitičara smatra da bi SAD trebao osnažiti svoju vojnu i političku prisutnost na tom području i još čvršće stati uz Filipine te tako, prije nego što bude prekasno, spriječiti Kinu da preuzme kontrolu nad tim područjem.
Međutim, postoje i drukčija razmišljanja. Profesor Lyle Goldstein, direktor think tanka Asia Engagement and Defense Priorities, smatra da SAD ne bi trebao riskirati oružani sukob s nuklearnom silom Kinom zbog Drugog Thomasova plićaka, ne slažući se s onima koji tvrde da je ovdje riječ o kineskoj "ekspanziji" i "agresiji". Iako priznaje da je Kina militarizirala sporne otoke i grebene u Južnom kineskom moru, profesor Goldstein u komentaru u Asian Timesu naglašava kako Kinezi pritom izbjegavaju upotrebu sile i ne ometaju međunarodnu trgovinu tim ključnim pomorskim putovima, premda Kina nedvojbeno želi osigurati prava na ribolov i eksploataciju resursa na tom području, dovodeći u vezu kineske agresivne poteze prema Filipinima s američkom vojnom prisutnošću na filipinskom teritoriju.
Goldstein Južno kinesko more naziva "kineskim Karibima". Kao što SAD ne podnosi nikakvu vanjsku intervenciju drugih sila na Karibima, kao što je propisano u Monroeovoj doktrini, tako bi i SAD, predlaže Goldstein, trebao Kinezima priznati pravo nad područjem koje je važno za kinesku nacionalnu sigurnost. Štoviše, napominje Goldstein, Peking je u zaštiti svojih interesa "znatno manje agresivan nego što je bio Ujak Sam u svojoj razularenoj adolescenciji", aludirajući na brojne američke vojne intervencije, blokade i prevrate u zemljama zapadne hemisfere, svaki put kad su bili ugroženi američki interesi.
>>> FOTO Ruski predsjednik Putin posjetio je Čečeniju
Kina bez Zapada je kao Srbija bez Hrvatske