U vašem cijenjenom listu od 8. srpnja Denis Kuljiš objavio je provokativni članak “Tko vlada kazalištem?” u kojemu je cijeli moj život stavio pred sud samoga sebe umišljajući si da je on javnost koju treba uvjeriti kako je moje višedesetljetno djelovanje u kulturi najobičnija bezvezarija. U veš-mašini svoga tračeraja Kuljiš je udrobio sve i svašta što ne trpi čak ni najlošija papazjanija. Ovim odgovorom želim demantirati najočitije netočnosti i tendenciozne dezinformacije.
Danas u Glibodolu živi točno osam puta manje ljudi no što to navodi pisac ovih velebnih redaka, ali to njemu nije ni važno. Njemu je zbog tolike mržnje kojom vrvi ovaj tekst i selo nešto krivo.
Uspjeh s kazalištem
Točno je da sam u Zagreb došao mlad, a nisam se, “namjestio kao mlađi rukovodilački kadar”, preciznije, došao sam u Zagreb 1967., gdje sam se, do 1976., uz studij bavio privatnim poslom. Nikako mi nisu bili povjereni zagrebački klubovi, a ni gradska scena.
Nisam predsjednik Nadzornog vijeća HNK u Zagrebu, nego sam predsjednik Kazališnog vijeća Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Tu nikakvu razliku u ovoj zemlji ne vidi jedino “Večernji list”. Također, nisam član Nadzornog odbora Galerije Klovićevi dvori, a danas nisam ni član Upravnog vijeća Galerije Klovićevi dvori. Ne kadroviram u „Komediji”. Ne držim „Gavellu” i, po ne znam koji put, ponavljam da sam član Gradskog poglavarstva Grada Zagreba za obrazovanje, kulturu i šport postao 2005., a Darko Stazić postao je direktor DK “Gavella” 2004.
Voditi neko kazalište 30 godina, s tim kazalištem osvojiti sve moguće umjetničke nagrade u Hrvatskoj, napraviti od toga kazališta najposjećenije kazalište u zemlji; sudjelovati u kazališnim produkcijama koje su obišle cijeli svijet pobijedivši na mnogim festivalima u Americi, Europi i Australiji; sudjelovati u produkciji predstava na Brijunima — i ne razumjeti se u kazalište ni u umjetnost i biti “narodni čovo”, “vječni komitetlija i operativac ulične hunte”. Usput ponovno podsjećam: nikada nisam bio ni sekretar ni predsjednik osnovne organizacije Saveza komunista. Što bi u Vašim prilikama značio “ulični operativac hunte”, to ćete mi pojasniti na sudu. Možda je to nešto lijepo.
O znanju mojih jezika moglo se uvjeriti u sedam natječaja na kojima sam se prijavljivao za ravnatelja Satiričkog kazališta „Kerempuh”. Što se dalje jezika tiče, moram priznati da sam ponosniji na neke krave s kojima sam se družio nego na neke ljude koji su u stanju širiti ovakvu mržnju. Nadam se da njihova djeca čitaju njihove tekstove.
Posebno se divim uredniku koji je pustio tekst da se Satiričko kazalište “Jazavac” pretvorilo u “Kerempuh” da se izbjegne odiozni akronim SKJ, a dobro je znano da se upravo sa stranica „Večernjaka” proglasilo jednu malu životinju četnikom, a mene u istom tom društvu bizantijskim driblerom sugerirajući brz izgon svih jazavaca iz grada, a evo i danas, nakon punih 20 godina opet me tjera, ali ne više kao “jazavca”, nego kao „ličko govedo”. Blago zemlji i njezinu pravosuđu, blago novinarima i Novinarskom društvu gdje je ovo moguće! Kuljiš nas velikim koracima vodi u Europu. Mislim da su oni za koje on misli da radi ponosni na ovu vrstu pismenosti.
Još jednom napominjem da nisam Predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, nego Kazališnog vijeća, i nisam pokazao nikakvu „veliku brigu za lingvističke kvalifikacije” g. Velimira Viskovića, nego su članovi Kazališnog vijeća jednoglasno donijeli odluku da Visković nije dostavio kompletnu natječajnu dokumentaciju te da u natječaju stoji da se nekompletnu dokumentaciju neće uvažavati. Sve je to obavljeno uz prisutnost pravne službe Ministarstva kulture RH. Napominjem da je dva člana Kazališnog vijeća imenovala Ministrica kulture RH i da je odluka jednoglasno donesena, a Kuljiš izričito sugerira da sam ja eliminirao Viskovića. Što se tiče znanja ili neznanja mojih jezika, to sam već odgovorio, ali i tu smo s „goveda” prešli na „ličke vukove” pa bi Kuljiš mogao paziti, kad već vrijeđa mene koji nisam zaštićena životinja, da zna da su vukovi zaštićene životinje. Što se tiče diplome Krešimira Dolenčića, ponovno ponavljam da je to bila 2004. kada Gradskim uredom za kulturu, obrazovanje i šport upravlja HNS, a da sam ja samo ravnatelj Satiričkog kazališta „Kerempuh”, ali i to će se sve formalno pravno moći dokazati.
Već sam naveo da nisam bio voditelj zagrebačkih klubova, da nisam od tadašnje Partije doveden ni na jednu svoju funkciju. Sugeriranje da su noćni lokali meni omogućili da raspolažem gotovim novcem znanstvena je fantastika. Divno je da o gotovom novcu govori Kuljiš budući da je i sam bio po nekim sudovima čiji predmet nije bila pisana riječ, a o mom će se gotovom novcu on izjasniti na sudu. U nastavku zahvaljujem Kuljišu što mi je „oduzeo” diplomu Upravnog studija Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, diplomu menadžera u kulturi i diplomu projektnog menadžmenta. S napomenom da na Vernu nisam ni fizički bio, pa se bar pisac teksta zajedno sa svim aspirantima na pokoju režiju, pokoji tekst pa i samo mjesto intendanta mogu ozbiljnije raspitati što sam ja to diplomirao i gdje pa se ispričavam Emilu Tedeschiju i Ivani Šoljan što su kolateralne žrtve mržnje Kuljiša prema Dušku Ljuštini.
U nastavku ponovno se sugerira – “akademik lupežarije pučkog zabavišta” – pa se čudim kako se to „Večernji list” prihvatio pokroviteljstva nad jednim od najuglednijih hrvatskih kazališnih festivala, čiji je organizator i nositelj to “pučko zabavište u Ilici”.
Iza mene nema repova
Predugo bi trajalo i previše prostora zauzimala elaboracija i novca i stanova koji se sugeriraju iz ovog teksta. Jer, ispada da je jedino i novce i stanove u ovoj zemlji dijelio Duško Ljuština. Ako je tome tako, iza “mojih stanova i novaca” nema nikakvih repova, a kamoli naznaka hobotnice.
Nadalje, stoti put, nisam nagovorio niti nagovarao Milana Bandića niti da se kandidira za hrvatskog predsjednika niti da iziđe iz stranke jer ljudi koji poznaju Milana Bandića znaju da ga se na takvo što ne može nagovoriti.
O budalaštinama koje se navode o fondovima u predizbornoj kampanji gdje se po ne znam koji put u ovom tekstu aludira na lopovluk, jedino sud može reći svoj pravorijek.
Moram, na žalost, priznati da vam je izbor informacija vrlo slabašan, i ni do kakvog zahlađenja odnosa nije došlo. Ono što je posebno zanimljivo za Vašeg kolumnista, za Vaše novine, Novinarsko društvo u ovoj zemlji, a i mnoge ugledne novinare budući da nisam pročitao da je itko reagirao. Mogu shvatiti da je netko “govedo” pa makar to bio i ja, ali ne mogu shvatiti da se s tim “govedom” obračunava “goveđim jezikom” i da nitko u zemlji ne reagira.
Vaš je list, koliko se sjećam ja i mnogi drugi, objavio moje pismo iz siječnja 2010. da svojevoljno prestajem biti članom SDP-a, a danas čitam da sam izbačen iz stranke. Pa to se da lako provjeriti ako se netko bavi novinarskim poslom.
Također je sramotno da Kuljiš ne zna da je kazališni festival na Brijunima osnovan tek nakon dolaska Ivice Račana na vlast, s kojim smo i Rade i ja bili dobri prijatelji. Ljuština tamo nije postao šef računovodstva, što glavni urednik vašeg lista dobro zna, pa pretpostavljam da ovaj tekst u novinama, za koji odgovara, nije ni pročitao i da Ljuština u tom projektu nije predstavnik “gradske blagajne” i da na njemu braća Stazić ne drže nikakav šank.
Divno je gledati kako je ovaj ugledni list pustio tu količinu novinarskog diletantizma, kao npr.: “Duško Ljuština je instalirao Zvonka Makovića u gradsku administraciju”.
E sad, ako živimo u zemlji u kojoj je moguće da pojedinac instalira čovjeka kojeg narod treba izabrati, onda su “veliki oblaci od tulovih greda nad ovom zemljom” – što bi Krleža rekao. Prof. Zvonka Makovića izabrali su građani grada Zagreba na Nezavisnoj listi Josipa Kregara i kao izabrani zastupnik u Skupštini grada Zagreba postao predsjednikom Odbora za kulturu.
I na kraju, kako je još neizvjesno što će se dogoditi s izborom intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, podsjećam radi informiranosti javnosti, i to ne znam koji put, da intendanta HNK u Zagrebu bira Vlada, a ne Duško Ljuština. Intendanta HNK u Zagrebu predlaže Vladi ministrica kulture i gradonačelnik grada Zagreba, a ne Duško Ljuština.
Također još jednom napominjem da su sve odluke Kazališnog vijeća, kada je u pitanju natječajna dokumentacija — jednoglasne, ali bilo bi dobro da i ostalim članovima Vijeća opišete gradove, sela, domaće i divlje životinje i sve ono što je perjanica Vašeg lista iznijela u ovom, Vašem listu, a i u nekim drugim listovima, od Ugrešićke, Drakulićke, Jadran filma, pa sve do mojeg nesretnog Glibodola
Čovječe, stvarno si spao nisko kad se obračunavcaš sa Kuljišem. Tko zdrava uma više uzima za ozbiljno pisanje toga tipa!?