Nesvakidašnji se dvojac provezao Zagrebom ovog vikenda. Nije neobično da u gradu imamo oldtimere, nedavno i relijaše, maraton, sada je metropolom prošao i jedan biciklistički dvojac. Ali ne da bi se utrkivao nego na jednoj drugačijoj, prilično posebnoj misiji. Riječ je putovanju „Marko Polo na pedalama“ iza kojega stoje kulturna udruga Ponti per la Pace i biciklistički klub Pedale Veneziano. Dva biciklista Alberto Fiorin koji je, osim što je ljubitelj bicikala, i novinar i pisac i Dino Facchinetti, inače elektromehaničar, krenuli su iz Venecije 25. travnja s namjerom da biciklom stignu do Pekinga. Biciklom Putem svile! Za dvojicu članova Società Ciclistica Pedale Veneziano 1913 riječ je o putu dugom 12.000 kilometara kojega namjeravaju prijeći za 100 dana. Osmislili su zahtjevno putovanje kako bi obilježili 700 godina od smrti Marka Pola, obljetnice koja se obilježava upravo ove godine. Osim sportskog karaktera, projekt želi potaknuti i kulturni dijalog među raznim narodima, ali i ukazati na važnost održive mobilnosti, čiji je bicikl najbolji simbol. Na svom putu, biciklisti će proći kroz Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku, Tursku, Gruziju, Azerbajdžan, Turkmenistan, Uzbekistan, Kazahstan, te će ga završiti u Pekingu. Zašto su se odlučili na takav pothvat, pitali smo dvojicu biciklističkih gostiju iz Italije.
- Cilj koji nas je potaknuo da organiziramo ovu ekspediciju svakako je hommage liku Marka Pola na 700. obljetnicu njegove smrti, sjećanje na njegov izniman lik, jer on je bio ambasador civilizacije, neizostavni most između dviju kultura, zapadne i istočne, daleke i nekoliko onih u kojima je nalazio točke povezivanja i integracije. Odabrali smo naše omiljeno prijevozno sredstvo, bicikl, s kojim smo već prošli pola Europe i pola svijeta, a koji se najviše približava onom sporom kojega je prije sedam stotina godina koristio i sam Marko Polo, kazali su nam.
Očito je dug put na koji su krenuli krajnje nesiguran, gdje se možemo nadati da će svi prepoznati vrijednost ove avanture.
- Nažalost, u ovom trenutku, posljednjih godina, ravnoteža u svijetu se mijenja, mnogo je nemira i preokreta, neke granice je znatno teže prijeći. Suočit ćemo se s dvanaest različitih nacija duž ovih 12.000 kilometara: Italija, Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Turska, Gruzija, Azerbajdžan (trajekt na Kaspijskom moru u Bakuu), Turkmenistan, Uzbekistan, Kazahstan, Kina do Pekinga. Neke od ovih država malo su manje otvorene za putnike (prije svega mislimo na Azerbajdžan i Turkmenistan), ali smo uvjereni da će nam, zahvaljujući čistoj energiji naših mišića, trudu i znoju te poniznosti suočavanja s tako krhkim vozilom na tako dugom i kompliciranom putovanju, ljudi koje ćemo sretati pomoći i razumjeti naš trud i našu znatiželju, kažu Alberto i Dino koji Hrvatsku već dosta dobro poznaju.
- Bili smo već nekoliko puta u Hrvatskoj, pa i biciklom, prekrasnoj i fascinantnoj zemlji koju smo prešli posebno tijekom putovanja koje nas je odvelo od Venecije do Dubrovnika 2013. godine, povodom 100. obljetnice našeg sportskog kluba Pedale Veneziano, koji je tom prigodom proslavio ovaj značajni rođendan. Bilo nam je lijepo, uglavnom smo se divili obali, ali u ovom slučaju pobliže ćemo upoznati krajeve u unutrašnjosti, poput Slavonije na primjer, govore a mi smo bili malo provokativni pa pitali znaju li da u Hrvatskoj ljudi misle da je Marko Polo zapravo rođen na Korčuli.
- Gledajte, moram reći da su znanstvenici odlučno opovrgli ovu verziju, povijesno neistinitu koju je sredinom 19. stoljeća kreirao jedan svećenk, don Šime Ljubić sa Hvara koji se tada zvao Lesina. Bio je to slučaj izmišljene tradicije, kao što je dosad lucidno pokazala upravo hrvatska antropologinja Olga Orlić. U svakom slučaju, dokazano je da je obitelj Polo živjela u Veneciji od 11. stoljeća, tako da mi je žao, ali oko toga više nema sumnje. Sada je i ono što se smatralo rodnom kućom Marka Pola u Korčuli pretvoreno u multifunkcionalni centar koji rekonstruira to povijesno razdoblje, ne daju se pokolebati oko čovjeka koji je doista svjetska vrijednost.
- Pa, Marko Polo je svakako bio znatiželjan mladić, ambasador različitih kultura koji je opisivao navike i običaje poznatih populacija bez ikakve osude i predrasuda, postao je Kinez među Kinezima, toliko da je njegovo djelo „Milijun“ kinesku kulturu učinilo poznatom ne samo u Europi, već i samim Kinezima. Toliko da je sada poznat i cijenjen u tim krajevima, možda čak i više nego u Italiji, s obzirom na to da u njegovoj Veneciji više nema ničega što bi otvoreno govorilo o njemu: nema više njegovih kuća, uništio ih je požar, nema njegove grobnice, crkva San Lorenzo gdje su počivale njegove kosti bila je značajno oštećena tijekom Napoleonovog razdoblja, nema muzeja koji mu je posvećen, pa čak ni spomenika. Dok u Kini, Mongoliji, Koreji ima mnogo njegovih kipova i spomenika. Ovom našom ekspedicijom želimo mu se na neki način odužiti s ciljem da svojim objavama na društvenim mrežama, slikama, videima pa čak i ponekim člancima u novinama ispričamo što je Put svile danas, u trećem tisućljeću, govore.
Definirali su 82 etape koje ćemo nastojati doista dosljedno slijediti, imat će i 17 dana odmora, kulturnih posjeta i institucionalnih sastanaka obzirom da su zahvaljujući pomoći talijanskog Ministarstva vanjskih poslova uspjeli organizirati neke službene susrete u Sofiji,Istanbulu, Bakuu, Taškentu, Alma Ati i Pekingu s lokalnim vlastima gdje će na neki način biti ambasadori mirnog dijaloga i kulturne razmjene između različitih naroda, u ime održive mobilnosti čiji je bicikl simbol.
- No, ovo je zahtjevno putovanje, s obzirom da ćemo prijeći prosječno 140 kilometara dnevno, također prolaziti i kroz pustinjska područja, Turpan depresiju u Kini, neke važne neravne terene i, na kraju, s obzirom da više nismo početnici: zapravo imamo 64, odnosno 67 godina, ali na ovakvim putovanjima nije toliko važna eksplozivnost i fizička svježina, već prije svega iskustvo i mudrost. Ili se barem tako zavaravamo... Kad se vratimo, rado ćemo vam i o tome pričati..., kažu Alberto i Dino.
