Federalna vlada Sjedinjenih Država štitit će svaku pojedinu saveznu državu od invazije! To vrlo jasno piše u ustavu Sjedinjenih Država. No kada izgovorimo riječ “invazija”, kod 99,99 posto ljudi prve asocijacije su vojna invazija, veliki teroristički napadi, ali i apokaliptična invazija izvanzemaljaca na naš planet. Druge vrste opasnosti običnoj raji i ne padaju na pamet. No u američkom slučaju nekome je trebalo pasti na pamet da postoje i neke druge ugroze koje i te kako mogu narušiti nacionalnu sigurnost, i to na unutarnjem planu.
Jedan epidemiolog i jedan matematičar, koji su nedavno izračunavali kojom će se brzinom širiti ebola i gdje bi u svijetu moglo biti novo veliko žarište, dobro su obavili posao. Spomenuta dvojica još prije mjesec i pol dana predvidjela su da su Sjedinjene Države prve na popisu najugroženijih država svijeta i da bi se upravo tamo moglo vrlo brzo pojaviti veće žarište ebole. I pojavilo se! I tako je ebola postala najveća opasnost s kojom s suočava Amerika na svome teritoriju, i to nepuna dva mjeseca prije izbora na kojima bi Obamini demokrati i zbog ebole, između svega ostalog, mogli loše proći.
U razdoblju nakon Obamine pobjede na izborima 2008. godine, prva dama Sjedinjenih Država Michelle Obama pokrenula je nacionalnu kampanju kojoj je cilj bio suzbijanje pretilosti i nekvalitetne prehrane. Pretilost i popratne boleštine poput dijabetesa proglašeni su epidemijom koja ozbiljno prijeti nacionalnom zdravlju. U skladu s time, Obamina je administracija Centar za kontrolu bolesti (prvenstveno zaraznih) usmjerila u borbu protiv debljine i loših prehrambenih navika, tako da je veći dio novca odlazio upravo na to. U petogodišnjem razdoblju taj je Centar iz saveznog proračuna dobio oko tri milijarde dolara, no samo šest posto tog novca otišlo je na razvoj epidemiologije, za opremanje laboratorija i na programe za borbu i suzbijanje zaraznih bolesti. Gotovo četiri puta više novca otišlo je na poticaje lokalnim farmerima i na otvaranje farmerskih tržnica na kojima se prodaje zdrava hrana, ali i na osvjetljavanje ulica kako bi ljudi i po mraku mogli sigurno hodati, trčati ili voziti bicikl, odnosno rekreirati se. A u trenucima kada naciji ozbiljno prijeti ebola, čini se da je izbor onih kojima je nacija povjerila svoju sigurnost i sudbinu, bio potpuno pogrešan. U trenucima kada je deficit državnog proračuna narastao na nevjerojatnih 18 trilijuna dolara, trošenje na otvaranje tržnica i dodatnu rasvjetu ulica smiješno je i nepotrebno. Ukratko, onaj tko je trebao biti dalekovidan i donositi odluke koje se izravno odnose na sigurnost naroda, zaboravio je da u kriznim vremenima treba razmišljati isključivo o prioritetima. No nevolja je u tome što to nije jedina kriva procjena Baracka Obame i njegove vladajuće mašinerije. On kao da se boji teških odluka ili zapravo možda i ne posjeduje sposobnost da razluči bitno od nebitnoga.
Stoga nije čudno da je njegov bivši ministar obrane i bivši šef CIA-e Leon Panetta ovaj vikend kazao da zemlja zapravo nema snažno i dalekovidno političko vodstvo, već da se reagira isključivo na krizne situacije. Uglavnom onda kada je za sve već prekasno.
Na izborima koji će se održati prvog utorka u studenome neće se birati Obamin nasljednik, ali činjenica da SAD ima predsjednika koji se ne može na pravi način nositi s raznim krizama, sigurno će znatno utjecati na novu ravnotežu moći u Washingtonu. Kako stvari sada stoje, republikanci bi od demokrata mogli preuzeti vlast u Senatu, što bi od Obame moglo napraviti još većeg krezubicu. Trenutačno prolaznu ocjenu dobiva samo od četrdesetak posto Amerikanaca, što je rezultat lošiji od onoga koji je u svojim najgorim trenucima ostvarivao George Bush. Jedino što ga donekle spašava jest činjenica da ni republikanci nisu bogznašto. I oni već najmanje šest godina plutaju u zrakopraznom prostoru ne uspijevajući spriječiti podjelu na frakcije i pronaći snažnu maticu koja će iznjedriti odlučnog i dalekovidnog političkog vođu.
Sezona potrage za novim licem koje će zasjesti u Bijelu kuću već je počela, a već sada u velikoj je mjeri jasno da će obje stranke imati velikih problema u pronalaženju pravih kandidata, osobito u svjetlu činjenice da je Obama 2008. godine izgledao kako karizmatični političar, vizionar i vođa koji je zaista sposoban spasiti naciju.
Bilijuna, a ne trilijuna! Prijevod trillions nema isto značenje kao trilijun.