Dejan Nemčić, profesor geografije iz zagrebačke Osnovne škole Ive Andrića dobitnik je nagrade za najboljeg profesora, u cijelom svijetu. Iznimno priznanje za rad i trud nastavnika koji svoje učenike virtualnim putem vodi doslovce po svim kontinentima. Na svom Facebook profilu osvrnuo se na tragediju u Beogradu emotivnim statusom. Između ostaloga, istaknuo je kako mu je ispred svega najvažnije stavljati učenika na prvo mjesto, jer kako kaže, obrazovanje i postoji zbog učenika.
"Jednostavno ne mogu, ne mogu čitati više komentare ljudi, koji su odjednom pametni, i imaju obraza komentirati što se dogodilo u našoj susjednoj zemlji! Gdje ste ljudi do sada ????????? Skoro sam u sustavu 15 godina, do sada sam na televiziji gostovao puno puta, i često se dotaknuo ove teme!! Iskreno, nikad nikoga nije zanimalo ovo, ova tema, kako su učenici pod raznim pritiscima, da su pogubljeni, da ima je glava u kaosu, da žive dan po dan, da imaju suicidalne misli, da su psihički rastrojeni, da roditelji ne razgovaraju više sa svojom djecom i traže nemoguće stvari, stotinu puta sam spomenuo da škole trebaju pod hitno psihologe, da ih ništa ne zanima, da žive od trenutnog adrenalina, da ih je tehnologija koju toliko forsiramo uništila, da su demotivirani, da nemaju sustav životnih vrijednosti, da nemaju empatije...
Nikada me nitko dodatno nije ništa pitao po tom pitanju, uvijek je ljudima zanimljivije bilo pitati koju zemlju sam proputovao, koju nagradu sam osvojio.... Meni je sve to bilo manje važno, uvijek mi je najvažnije isticati učenika na prvo mjesto, jer sustav obrazovanja postoji radi učenika!!!
Zadnjih godina uveo sam dodatne sate nakon škole (moje slobodno vrijeme), razgovora s učenicima, postoje dani kad budem do kasno poslijepodne u školi, a nastava mi završi ujutro. Razgovaramo, doslovno ih tješim, slušam njihove priče, njihov način razmišljanja i ponekad se križam od muke. Ne mogu vjerovati što im se sve vrti u glavi, nemaju smisao života, roditelji su im najveći neprijatelji, školu mrze jer trebaju učiti nepotrebne stvari, prijatelji ih zadirkuju i rugaju zbog izgleda.... Gdje im je sigurno mjesto, gdje se osjećaju sigurno ????? NIGDJE!!! Nema toga mjesta na ovom svijetu!!!!
Kao profesor trudim se stvoriti osjećaj da imaju povjerenja u mene, da im pomognem koliko mogu, da ih razveselim, zajedničkim projektima stvorim osjećaj da vrijede, surađujemo zajedno, često i plaćemo zajedno... Tu sam mladiću, kad te svi napuste! I tako dan po dan. Imam osjećaj da ide prema bolje, a opet jedan dan da je sve gore!!! I sad nađu se svi odjednom pametni, kad se dogodi tragedija. Iskreno, imao sam osjećaj već godinama da će ono daleko u Americi postati jako blizu, i dogodilo se. Svi su odjednom svjesni problema!
VIDEO Emotivni govor učenice iz Beograda: Teško je pronaći prave riječi za ovu bol
Gdje je sustav, gdje je rekacija na vapaj mladih koji traje već godinama, gdje su svi do sada ??? Kad se ovako nešto dogodi, prvo krenem od sebe, jesam gdje pogriješio? Ne mogu si ništa uzeti za zlo, nemam osim obiteljskog života apsolutno ništa, 100 % sam posvećen učenicima i mladima da ih izvučem iz ovog blata dvoličnosti, nemorala, laži, savršenosti i perfekcionizma!!!!!!!! Dao sam to obećanje kad sam diplomirao za učitelja geografije! Tako će uvijek i biti!! Svim srcem! Kad ne bude tako, otić ću ... Zato, nemojte, molim Vas nemojte ..."
Sjedim ja u hotelu/ restoranu neki dan, u blizini dvostruki bračni par za stolom - na stolu pored njihova djeca - mlađa predškolska dob - imaju mobitele u rukama i cijelo vrijeme igraju igre - non stop. To je današnji odgoj roditelja, rezultate vidimo. Dakle pogubno je za psihu mlađem od 14 godina dati smartphone, pogubno je više od 1h dnevno igrati igre na računalu, pogubno je duže od sat-dva gledati TV. To je mladi mozak koji je kao spužva - treba im fizička aktivnost i socijalna interakcija, trebaju im životna iskustva a ne ekrani. Kada to shvatimo i poduzmemo određene stvari možda će biti bolje. Do tada nam može biti samo gore jer većina roditelja već 2-3 godišnjacima gura mobitel samo da bi ih se riješila. Kakvo roditeljstvo, takva djeca.