Europska unija nema zabranu izvoza cjepiva protiv Covida-19 izvan svojih granica, ali vrijeme je da stvori što god slično može stvoriti - tim smo riječima završili prošlotjednu kolumnu. U međuvremenu, od subote, EU ima nešto što su u Komisiji nazvali mehanizmom transparentnosti - čitaj kontrole, možda i zabrane - izvoza cjepiva. No, način na koji je to Europska komisija izvela pretvorio se u fijasko i dosad najveći skandal koji dovodi u pitanje liderstvo Ursule von der Leyen. Samu njezinu sposobnost da vodi izvršno tijelo EU u ovim turbulentnim vremenima.
Ukratko, da podsjetimo, u odluci Komisije prvotno je bilo predviđeno da se kontrola izvoza cjepiva iz EU odnosi i na Sjevernu Irsku, dio Ujedinjene Kraljevine koji je i nakon Brexita ostao vezan uz jedinstveno tržište EU upravo s ciljem da se na irskom otoku ne pojavi tvrda granica. Tijekom čitavih pregovora o Brexitu EU je inzistirala na tome da ne smije biti tvrde granice između Irske (EU) i Sjeverne Irske (UK), a sada u jednom danu Komisija zamalo izazove novu tvrdu granicu i novi sukob.
Još iste večeri, Ursula von der Leyen mijenja odluku. Šteta je ispravljena, ali ostao je dojam fušeraja. Njemački list Die Zeit sasvim je u pravu kad piše da se Ursulina Europska komisija trenutno ponaša kao “najbolja reklama za Brexit”. Sada se zaista ispostavlja da Britancima cijepljenje ide brže i bolje zbog toga što su išli sami u nabavu cjepiva. No, to ne znači da bi svim državama članicama EU danas bilo bolje da su prije 6 ili 12 mjeseci same krenule u samostalnu nabavu. Bez obzira na fušeraj i greške u koracima koje sada vidimo u zajedničkoj nabavi, treba u svakom trenu imati na umu dvije stvari. Prvo, greške treba ispravljati ne tako što će se trošiti vrijeme na gunđanje koje neće ubrzati niti donijeti ijednu novu dozu cjepiva, nego ih treba ispravljati dogovaranjem rješenja koja će ubrzati i povećati isporuke.
To što sada mjerimo je prolazno vrijeme; ovo nije ciljna ravnina. I drugo, nikad se ne smije zaboraviti da bi Europa bez zajedničke nabave cjepiva izgledala daleko gore i puno kaotičnije. Pokušajte sami zamisliti kako bi to izgledalo. Neke države, koje od 27. prosinca dobivaju doze cjepiva istovremeno i ravnopravno s puno većim i moćnijim državama od sebe, u tom drugom scenariju jednostavno ni danas ne bi vidjele ni jednu isporučenu dozu Pfizer/BioNTechovog, Moderninog ili AstraZenecinog cjepiva. Naprosto zato što bi veće i bogatije države za sebe rezervirale sve što se u ovom trenutku proizvodi.
U ovom trenutku, naime, problem nije toliko u ukupnoj količini koja je ugovorena, nego u ukupnim kapacitetima koje proizvođači cjepiva imaju i koji nisu dovoljni da zadovolje potražnju. Kako bi izgledala EU u kojoj se Talijani tuku s Nijemcima, i svi drugi pojedinačno protiv svih ostalih, za povoljnije ugovore s proizvođačima cjepiva koje u vrijeme te utrke još ni ne postoji? Kaotično i pogubno za EU, i za svaku državu pojedinačno u tom lancu. U tom kaosu drugi element bio bi okretanje država na istok: ako nema dovoljno ranih isporuka cjepiva najeminentnijih zapadnih proizvođača, države članice EU tražile bi alternativu u ruskom ili kineskom cjepivu.
Na stranu to što je rusko odobreno bez provedenog kliničkog ispitivanja i što Kinezi još nisu uvjerljivo objasnili, pa čak ni surađivali na traženju objašnjenja kako je virus skočio na ljude u Wuhanu. Na stranu sada ta pitanja, iako su to važna, prva pitanja na koja treba tražiti odgovore. I rusko i kinesko cjepivo još uvijek može biti odobreno i u EU, ako prođe redovne procedure provjere učinkovitosti i utjecaja na zdravlje. Ali zadržimo se ovdje samo na pitanju kako bi europska solidarnost izgledala ako bi, primjerice, Talijani ili Portugalci primali manje provjereno rusko ili kinesko cjepivo samo zato što su, hipotetski govoreći, Nijemci i Danci pokupovali sve prve proizvedene količine cjepiva koja su prošla svu proceduru za dobivanje odobrenja Europske agencije za lijekove? Bio bi to smrtni trenutak za EU.
Europa bi izgubila na uvjerljivosti i postala irelevantna u životu građana baš kad im je najpotrebnija, a Rusi i Kinezi uklizali bi na njezino upražnjeno mjesto. Pritom, problem s pandemijom u Europi ne bi bio riješen. Kakve bi bile granice u tako podijeljenoj Europi, opterećenoj vakcinacijskim ratovima: otvorene ili zatvorene? Teško je zamisliti da bi išta u suštini bilo bolje u tom alternativnom scenariju.
>> VIDEO Prva dama Sanja Musić Milanović sudjelovala u cijepljenju građana
Ovako, dakle, jauče kruhoborac pisane riječi kad ozlijedi jezik na europarlamentarnim brabonjcima. Usput, prvi put komentiram nešto što nisam pročitao pa molim komentatore da me upozore ako se trebam ispričati.