U tjednima kada je epidemiološka situacija u Hrvatskoj jako dobra, kada su mjere zaštite Nacionalnog stožera već dobrano popustile, kada se većina bolnica, tvrtki, trgovina, restorana, hotela i svi ostalih djelatnosti vratila u normalan način rada, sada kada smo zakoračili u to, takozvano “novo normalno” i kada je svima u fokusu očuvanje turističke sezone, radnih mjesta, uvoza, izvoza, upisa u škole, fakultete i kada je dobar dio građana već pomalo i zaboravio strepnju i bojazan od zaraze virusom, potražili smo neke od onih koji su u vrijeme koronakrize bili na svojim radnim mjestima. Dok su se liječnici i medicinsko osoblje brinuli za oboljele, radnici u tvornicama, trgovinama i na niz drugih radnih mjesta, bili su dio pogona zbog kojih život ipak nije potpuno stao.
Dr. Luka Jerković jedan je od četiri infektologa karlovačke Opće bolnice, jedan od ukupno 11 liječnika koji su u vrijeme koronakrize svakodnevno vodili brigu o pacijentima koji su se od COVID-19 liječili u karlovačkoj bolnici, ali i za ukupno 31 oboljelog od te bolesti u Karlovačkoj županiji. Bez obzira na to jesu li liječenje nastavili u Zagrebu ili kod kuće, svi su oni u jednom trenutku bili pregledani ili liječeni u timu čiji je član bio Jerković. Nakon više mjeseci rada u kriznim uvjetima te nakon još mjeseci priprema za ono što ih je čekalo, liječnici, pa i on, vratili su se “starim” radnim obvezama.
– Sada imamo i više posla s obzirom na to da smo na odjelu i u ambulanti, ali nema onakvog stresa. S oboljelima smo bili odjeveni u odijela u kojima nismo normalno vidjeli ni čuli. Imali smo posebne slušalice s pojačanim signalima. U početku smo fotografirali ono što smo pisali, slikali mobitelima koji su bili u posebnim vrećicama pa ni slika nije bila jasna. Onda smo snimali tonske zapise i slali ih kolegama koji su unosili podatke u računala, pisali nalaze. Uglavnom, bilo je izazova koje smo u hodu rješavali, mi i medicinske sestre. Osim toga, bili smo suočeni s bolešću koja je nosila i niz nepredvidivosti pa je rad u tim uvjetima, u drugom prostoru, stalno s nekim promjenama i novim podacima bio vrlo kaotičan – prisjeća se dr. Jerković.
Strah oboljelih
Kaže da je većina osoba koje su se liječile u karlovačkoj bolnici imala blage simptome bolesti, ali bilo je i težih slučajeva.
– Recimo, imali smo pacijente koji su nam dobro izgledali, govorili su nam da ih ništa ne boli i ne guši, da normalno dišu, da bismo, kada smo im snimili pluća i provjerili imaju li dovoljno kisika u plućima, ostali zatečeni; snimke su pokazale da imaju veliku upalu pluća i da nemaju dovoljno kisika u plućima. Iako tog dana bez ikakvih simptoma, već za dan-dva takvom bi se pacijentu naglo pogoršalo stanje. S tim smo se stanjima susreli prvi put. Uz to, oboljeli su bili jako uplašeni, već samim time što smo mi k njima dolazili odjeveni kao izvanzemaljci; uvijek smo išli u paru, potpuno pokriveni i u odijelima i već je sigurno sam taj prizor bio zastrašujući, a tu je i bolest za koju nitko od nas ne zna kako će točno tko reagirati. Bili su izolirani u svojim sobama, nisu smjeli ni s kime biti u kontaktu, neki čak i dva mjeseca, čak im je i hrana dolazila zapakirana pa je sve to ulijevalo dodatnu nervozu i neugodu, što je razumljivo – dodaje sugovornik.
Svaka je zahvala, kaže, poticajna i ona znači da građani prepoznaju njihov rad, da im vjeruju.
– Meni puno znači kada mi pacijent osobno dođe i zahvali. Osjećali smo da se građani brinu za nas; recimo jedna nam je pekarnica cijelo vrijeme poklanjala svježa peciva svakoga dana, a bilo je i drugih znakova pažnje od tvrtki i pojedinaca. Imali smo i veliku podršku i suradnju s kolegama iz bolnice; liječnici i medicinske sestre s drugih odjela volontirali su kod nas i pomagali nam. Jedna nam je liječnica poklonila svoj stetoskop, druga je pak s nama bila i javljala se na telefon koji je zvonio čitav dan. Među kolegama koji su nam pomagali bio je i jedan infektolog koji radi u općoj praksi, psihijatri su organizirali tim za psihološku potporu pacijentima i kolegama, a specijalizanti i citološki tehničari uzimali su brisove na COVID-19 u tzv. drive in testiranju. Hvalili su nas kolege s drugih odjela i to je zajedništvo nešto najljepše što se u ovoj krizi dogodilo. Ubrzala se i komunikacija među nama medicinskim osobljem jer smo komunicirali putem Viber grupa, ali i s pacijentima kojima smo nalaze slali e-mailom, sve se ubrzalo i pojednostavilo. To je dobra stvar za koju bih volio da ostane – dodaje dr. Luka Jerković. Osjećaj sigurnosti u to im je vrijeme ulijevala i ambulanta za febrilna stanja za djecu i odrasle, u kojoj su svi pacijenti bili pregledani i testirani na COVID-19. Kako su nam svjedočile i medicinske sestre diljem Hrvatske s kojima smo razgovarali ovih dana, zajedništvo koje se javilo među kolegama u tom vremenu i koje se osjeća i danas lijepo je i neprocjenjivo.
Isto kažu i za iskustvo koje su stekle u radu s pacijentima oboljelima od COVID-19. Većina kaže da im je to vrijeme bilo iznimno stresno. S pacijentima su bile u zaštitnim odijelima što ih je ograničavalo u radu; s dva para rukavica i staklom pred očima koje se često mutilo bilo je ponekad izazovno pacijentu izvaditi krv.
Prisjećaju se i situacija kada su morale reagirati na nagle promjene zdravstvenog stanja pacijenta, kada su, osim pacijenta, i one bile u strahu što se može dogoditi i samo zahvaljujući njihovim i liječnikovim brzim reakcijama spašeni su brojni životi. Ta iskustva, svjedoče nam medicinske sestre, neprocjenjiva su i danas na odjelima na kojima rade. One koje su dulje u zdravstvenom sustavu i koje su radile i u vrijeme rata u bolnicama kažu nam da je ova situacija bila izazovnija jer nisu “vidjele” neprijatelja; svatko je mogao biti donosilac kobne zaraze.
Povratak među ljude
Zato, kažu nam medicinske sestre, apeliraju i danas da ljudi budu oprezni, da se drže mjera socijalnog distanciranja i to će im biti najbolja zahvala. Iako danas znaju više o bolesti nego na početku krize pa smatraju da bi se lakše i bolje nosile s izazovima koje nosi mogući drugi val, ipak poručuju da bi voljele da se ne ponovi sve što su vidjele, posebno strah i patnja oboljelih, ali i njihova bojazan da se virus ne proširi na veći broj ljudi. Većina njih, svjedoče nam, i danas izbjegava neka veća okupljanja, prepune trgovine, u redovima na blagajnama obvezno drže razmak... I dok su iskustva medicinskog osoblja često dramatična i zauvijek će im ostati urezana u sjećanja, rad u koronakrizi neće zaboraviti ni ostali. Profesori, učitelji, nastavnici održavali su online nastavu sa svojim učenicima i studentima kako bi uspjeli savladati gradivo ove školske godine.
Organizacija takve vrste nastave pokazala se novinom koju su kasnije preuzele i neke druge europske zemlje, no u početku je bilo problema o čemu su nam sami svjedoče; od toga kako se ulogirati, kako komunicirati s nastavnicima, kako savladati sve informatičke prepreke, rješavati zadatke, ispitivati, ali danas sustav, u uvjetima u kojima trajefunkcionira prvenstveno zahvaljujući angažmanu profesora, učenika i njihovih roditelja. teret cijelog sustava strovalio se na njihova leđa i oni su ga doista junački prihvatili. Draganu Aščiću, vozaču PPK karlovačke mesne industrije, posao se nije puno promijenio u odnosu na vrijeme koronakrize. I dalje, kao i u jeku krize, svakodnevno doprema svježe meso i mesne prerađevine na police trgovina; tri puta tjedno vozi opskrbu za Istru, a ostale dane u Sesvete, Ivanić-Grad, Popovaču, Kutinu i druga mjesta. Na kraćim je rutama sam, na dužim u društvu kolege. S obzirom na vrstu robe koju prevozi, i sada pri istovaru u hotelima ili trgovačkim centrima koristi zaštitnu masku i rukavice, a uvijek je uz njega i dezinfekcijsko sredstvo.
– Volim svoj posao, volim biti među ljudima, razgovarati, tako da sam zadovoljan što sam radio i imao posla i u koronakrizi. Ljudima se mora dostavljati hrana i drago mi je što sam bio jedan od onih zbog kojeg je opskrba trgovačkih centara funkcionirala pa se građani nisu trebali bojati za nestašicu hrane. Svakako mi godi i zahvala koju smo svi pismenim putem dobili od vlasnika i uprave tvrtke, kao i uskrsnice i novčane nagrade koje smo dobili. To, i činjenica da nije bilo otpuštanja ni smanjivanja plaće kao u nekim tvrtkama, uistinu je poticajno i hvale vrijedno, vidi se da tvrtka cijeni rad svojih ljudi – kaže nam Dragan, kojeg smo zatekli na jednoj od njegovih ruta. Na cesti se vidi da ima nešto više prometa nego prije mjesec dana, ali, dodaje, to je ništa u odnosu na lanjski lipanj.
– Parkirališta trgovačkih centara već od travnja, a posebno od svibnja znala su biti dupkom puna, niste mogli naći mjesto čitav dan, a sada je većina parkirališta prazna. Na ulicama gradova u Istri, gdje sada već ne biste mogli proći od gužvi, ima nešto malo stranaca, ali to su, kažu nam domaćini, uglavnom susjedi; Slovenci i Talijani, koji imaju nekretnine u Hrvatskoj. Malo je gostiju iz drugih zemalja. Nadam se da će idući mjesec biti više gostiju. Primjećujem i da su ljudi s kojima se susrećemo i radimo i dalje oprezni, suzdržani, nema dugog zadržavanja; posao obavimo brzo i idemo dalje – kaže nam Dragan. Zahvaljujući svom poslu, kaže, prošao je Hrvatsku uzduž i poprijeko. Gužve na cestama nema, daleko je manje automobila, silnih turista koji su gradove obilazili na biciklima nema ovih dana i sve to, kaže, njima vozačima dobro dođe, ali s druge strane, to nije obećavajuće za turističku sezonu.
– Gledajući te prazne ulice, način na koji su se ljudi promijenili suočeni s prijetnjom bolesti za koju ni liječnici još ne znaju kako se ponaša, uistinu bi se svi trebali zapitati o tome što je u životu važno i kako se odnosimo prema prirodi, koliko joj nekim potezima sebično štetimo, a time, zapravo i sami sebi – dodaje nam sugovornik. Sretan je što posla ima, iako ne onoliko koliko ga inače ima u ovo doba godine.
Uvijek tu za njih
– Sada imam i više slobodnog vremena pa ga opet mogu provoditi kao nekada; igrajući nogomet s ekipom, a volim i s društvom izići na kavu. Obećao sam da ću nakon koronakrize odvesti djevojku Katarinu na večeru. I to se dogodilo. Doduše, ona je izvela mene – dodaje kroz smijeh Dragan Aščić. Trgovcima je u trgovačkim lancima posao bio više nego izazovan. O tome nam je pričala Marina Stanković, poslovođa u karlovačkoj trgovini Super Konzuma.
– U ovom trenutku radimo u skladu s uvjetima koji su bili prije novonastale situacije. Osim u početnoj fazi kad je vladala velika gužva u našoj, kao i u drugim Konzumovim prodavaonicama u Hrvatskoj, tijekom pandemije smo imali posla, ali ne u istom obimu kao u normalnim uvjetima. Kupci su pojačano kupovali brašno, ulje, rižu, toaletni papir, tjesteninu, grah i ostale konzervirane namirnice koje mogu dulje stajati. U novonastalim uvjetima u kojima smo se našli, što je uključivalo nošenje zaštitnih maski i rukavica, redovitu dezinfekciju, stalno upozoravanje kupaca na držanje propisanog razmaka, trebalo je, naravno, proći određenu fazu privikavanja, ali mogu reći da smo se brzo prilagodili na “novo normalno”. No, jako mi je drago da su kupci prepoznali kako smo uvijek tu za njih, uz brojne pohvale da smo hrabri što radimo u ovakvim uvjetima. Imponiralo nam je kad su građani svojedobno pljeskali svima onima koji su u vrijeme krize radili, omogućavajući koliko toliko normalnu svakodnevnicu. Još posebniji je bio osjećaj nošenja Konzumove majice na kojoj piše “Naši heroji”, jer smo zaista bili na prvoj crti te svojevrsne borbe za normalan životi to kao jedini u centru u kojem su sve ostale trgovine bile zatvorene. Zahvalni smo našim poslodavcima koji su nas nagradili stimulacijama. Iako smo radili skraćeno, plaće su nam ostale iste uz navedeni dodatak za rad u posebnim uvjetima – kazala je Marina Stanković.
Ne može to biti u vjestima. Velika vijest je da je Pinčić kupila kuću bez kredita. I tako da na svim portalima po par puta.