Za svoje sam slike uzimao crtu po crtu, boju po boju. Meni drugog podneblja ne treba, u Začretju je sve dostojno da bude slika, riječi su pokojnog slikara Ivana Lovrenčića, koje nam je u njegovu ateljeu u Žitnici prepričao njegov dugogodišnji prijatelj, prvi susjed, i sveznajuća enciklopedija o Svetom Križu Začretju, kako mu sumještani vole tepati, Antun Kučko. Naime, u Žitnici, koja je pretvorena u muzej 2000. godine, od 2003. godine nalazi se, u čast, rođenom Svetokrišćanu, slikaru Ivanu Lovrenčiću, njegov atelje. Tako osim njegovih slika, koje krase prostor čitave žitnice, posjetitelji mogu na čas ući u Lovrenčićev svijet boja i kistova. – Zanimljivo je to kako je Ivicu, koji je u Začretju rođen 1917. godine, otac poslao u Veliku Goricu da bi izučio trgovački zanat, no ubrzo je prevladala njegova ljubav prema slikanju, pa je na kraju ipak diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje kasnije i predavao – pričao nam je gospon Tonček ispred Lovrenčićevih boja. Kaže da mu je bila čast biti prvi susjed u svijetu priznatog slikara, a iz njegovih se priča vidi kako im je zajednička nemjerljiva ljubav prema rodnom mjestu kojem je Lovrenčić oporučno ostavio sva svoja djela, a Tončekove priče o Ivici i Začretju, s posebnim sjajem u oku, čine Lovrenčićev lik i djelo još uvijek živima.
Gospod Tonček poznati je susjed poznatog Ivice Lovrenčića
Tonček kaže da mu je bila čast biti prvi susjed u svijetu priznatog slikara, a iz njegovih se priča vidi kako im je zajednička nemjerljiva ljubav prema rodnom mjestu
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.