Ruža Labaš rođena je u malom slovenskom gradiću Šentilju, od kuda ju je život ubrzo odveo trbuhom za kruhom u Zagreb
nekoliko mjeseci bila u paklu nacističnog logora u Dachau, gdje je i zarobljen i njezin suprug koji je od posljedica umro
U staroj rudarskoj zgradi u Starom Golubovcu Ruža Labaš nedavno je navršila 90 godina. Rođendansku proslavu priredila joj je obitelj, što je vitalnu baku veoma obradovalo, pa je sama rezala slavljeničku tortu, a doveli su joj i tamburaše.
Iz Slovenije u Zagreb
I dok mlađi članovi obitelji svakodnevno dolaze za svojim poslom, baka u svom malom stanu prebire po uspomenama svog bogatog, ali teškog života. Svaki dana čita novine, rješava križaljke te se s nostalgijom i tugom prisjeća cijelog svog života. U svojoj ranoj mladosti kao djevojčica iz rodnog je Šentilja u Sloveniji poslana teti u Zagreb. - Majka je imala petero djece, otac nas je ostavio, trebalo je preživjeti.Bila sam dijete u velikom gradu, gdje je ubrzo pronašla je svoju prvu ljubav, a tada smo zbog ratnih događanja otišli u Njemačku. Snalažljiva Rozalija kako su je zvali u stranom svijetu brzo se prilagodila, malo po malo naučila je njemački jezik kojeg i danas dobro zna u govoru i pismu. - Tada, ali i mnogo godina kasnije pomagala sam našim ljudima da odu raditi u Njemačku, pisala sam ih službene dopise, zahtjeve za mirovinu i slično- kaže baka. Na tome su joj mnogi zahvalni i danas. No u ratno doba suprug Viktor zavšio je u logoru Dachau, 1943. u tada nacističkoj Njemačkoj, a nakon toga i Rozalija. - Preživjela sam, ali muž mi je zbog posljedica umro. Zbog narušenog zdravlja sina Željka na preporuku liječnika zbog bolje klime vratila sam se u Sloveniju.
Ljubav iz Zagorja
Tu sam i upoznala svog drugog supruga Forjana Labaša- Foreka, Zagorca koji je bio zidar u Mariboru. Dobili smo troje djece, Biserku, Višnju i Damira. Težak život ponovo me primorao na odlazak u Njemačku, gdje sam mukotrpno radila u ugostiteljstvu. Mužu su obećali posao u rudniku u Golubovcu pa samo se vratili u Zagorje, priča baka Ruža. Tu je za Ružu počeo novi bolji život. Bila je aktivistica u Crvenom križu, te u antifašističkoj organizacija žena, za što ima niz priznanja. Ostarjela je u Zagorju, a udovica je već dvadeset godina. Petero unuka i praunuka rado sluša priče iz zanimljive bakine prošlosti, o čestim putovanjima i selidbama, često bez kufera od Zagreba, Slovenije, Njemačke do Zagorja gdje proživljava svoje deveto desetljeće života, u miru, s hrvatskom i njemačkom mirovinom u društvu svojih najmlijih.
- Nemam velike mirovine, ali svakodnevno kupujem dnevne novine da vidim što se u svijetu događa. Čitam bez naočala i sretna sam što sam pokretna - kaže baka Ruža.
