Hrvatski sabor donio je novi Zakon o zaštiti na radu kojim ipak neće biti propisana apsolutna zabrana rada pod utjecajem alkohola. Sama Vlada dala je amandman na ovaj prijedlog zakona, pa umjesto 0,0 dozvoljenih promila na radnom mjestu, poslodavcu je omogućeno da u procjenama rizika, ovisno o vrsti posla, propišu koncentraciju alkohola koju mogu tolerirati kod svojih zaposlenika.
Predsjednik HSU-a Silvano Hrelja koji se najviše borio protiv apsolutne zabrane nije zadovoljan ni ovim rješenjem već inzistira na potpunom brisanju odredbe o nula promila na radnom mjestu.
– Vladin amandman je nekorektan, jer odredba u prvom dijelu sadrži potpunu zabranu alkohola, a u drugom se to ublažava nepostojećim aktom poslodavca – žalio se Hrelja te dodao da u raspravi o zakonu nije čuo dovoljno argumenata za 0,0 promila, pa ne vidi zašto Vlada na tome inzistira.
– Znam da će me proglasiti da štitim pijance što uopće nije točno, jer do 0,5 koncentracija ne utječe na psihomotorne sposobnosti čovjeka i zalažem se samo za ono što su opća enciklopedijska znanja i ništa više. Mi možemo biti veći katolici od Pape, ali nećemo. Možemo to željeti, ali nećemo uspjeti. I drugo, baš da smo država takvih trezvenjaka ja u to baš i ne vjerujem i mislim da su ovo prohibicijske odredbe koje nam ne služe na čast – poručio je Hrelja, no njegov prijedlog ipak nije prihvaćen.
S obzirom na to da je kasnije u danu predviđen domjenak u povodu Dana Hrvatskog sabora, Hrelja se obratio i predsjedniku Sabora.
– U funkciji izbjegavanja svakog mogućeg licemjerstva, molim vas da ne servirate danas pjenušac, s obzirom na to da mi nemamo procjenu rizika, a ovo je naše mjesto rada, prema tome bar da izbjegnemo kritiku javnosti – rekao je Hrelja Josipu Leki i zaradio pljesak kolega.
– Učinit ću kvalificirani oblik djela, pa ću prekršiti pravilo i odgovarat ću za to – odgovorio mu je Leko.
Kako mi je milo oko srca u ovoj zemlji logičnih ljudi i još logičnijih političara kad se predsjednik stranke umirovljenika bori za pravo radnika da im alkohol kola venama. A pogotovo se razgalim kad se isti ti zastupnici, umjesto jasnog pravila, pokušavaju izboriti za pravilo prema kojem se od poslodavca zahtijeva da posloprimce podvrgava alkotestu i da u pravilniku rada "izvoljeva" sa svojom "procjenom rizika" o tome koliko kao radnik možeš biti pripit i opet raditi svoj posao. Zašto jednostavno kad može vrlo komplicirano? A potom, na kraju te logične priče, donesu pravilu nakon kojeg predsjednik sabora mrtav-hladan kaže, prekršit ću zakon. Pa zar može luđe?