Ovo je prvo istraživanje o percepciji umjetne inteligencije u Republici Hrvatskoj, a cilj je projekta definiranje i praćenje ključnih
pokazatelja percepcije umjetne inteligencije (AI) u RH te definiranje odgovarajućih korelacija i, ako je moguće, kauzalnosti primjenom znanstvenih stručnih metoda. No, first thing first. Zašto je umjetna inteligencija uopće važna? Ovom prilikom izdvojio bih neke navode sa stranica Europskog parlamenta: “Iako su neke AI tehnologije prisutne već više od 50 godina, napredak u računalnoj snazi, dostupnost goleme količine podataka i novi algoritmi posljednjih su godina doveli do velikih otkrića u području AI-ja. AI se smatra ključnom za digitalnu transformaciju društva te je postala EU prioritet. Teško je zamisliti život bez njezine upotrebe u mnogim proizvodima i uslugama, a čekaju nas još veće promjene u radu, poslovanju, financijama, zdravstvu, sigurnosti, poljoprivredi i mnogim drugim područjima.”
Zanimljivo je da se na panelima, okruglim stolovima i općenito događanjima u vezi s AI-jem vrlo rijetko (gotovo nikada) ne objašnjava što je “umjetna inteligencija”. Najčešći argument za to jest taj da ne postoji univerzalna, odnosno globalna jedinstvena definicija AI-ja. Mislim da je važno (a što su i rezultati istraživanja potvrdili) da se uvodno razjasni što se podrazumijeva pod terminom “umjetna inteligencija”, dopuštajući, naravno, i neslaganja s tom definicijom.
Tako je pri predstavljanju rezultata istraživanja 15. rujna prezentirana aktualna definicija AI-ja iz prijedloga EU AI Akta. Sustav umjetne inteligencije “(...) znači softver koji je razvijen pomoću barem jedne tehnike ili pristupa iz Priloga I. i koji može, za zadani skup ciljeva koje odredi čovjek, generirati izlazne rezultate, kao što su sadržaj, predviđanja, preporuke ili odluke, koji utječu na okruženja s kojima su u interakciji (...)” te su tehnike i pristupi “(...) pristupi strojnog učenja, što obuhvaća nadzirano, nenadzirano i podržano učenje, s pomoću raznih metoda, uključujući duboko učenje; pristupi temeljeni na logici i pristupi temeljeni na znanju, uključujući reprezentacije znanja, induktivno (logičko) programiranje, baze znanja, module za inferenciju i dedukciju, (simboličko) zaključivanje i stručne sustave; statistički pristupi, bayesovska procjena, metode pretraživanja i optimizacije (...)”.
Ideja jest uspostaviti tehnološki neutralnu, jedinstvenu AI definiciju koja se može primijeniti na buduće AI sustave. A kakvi bi trebali biti AI sustavi? Sukladno prioritetima Europskog parlamenta, AI sustavi trebaju biti: sigurni, transparentni, sljedivi, nediskriminirajući te ekološki prihvatljivi. OK, da se vratimo istraživanju percepcije o AI-ju u RH. U istraživanju su proučena dva indeksa pismenosti: indeks digitalne i indeks AI pismenosti.
POVEZANI ČLANCI:
Indeks digitalne pismenosti otprilike slijedi Gaussovu distribuciju. Visoku razinu digitalne pismenosti ima 24,5%, nisku 27,6% te srednju 47,9% ispitanika. Očekivano, s godinama, posebice nakon 45. godine, povećava se udio niske digitalne pismenosti te razina digitalne pismenosti značajno, pozitivno, korelira u skladu s obrazovanjem. Od osam različitih digitalnih aktivnosti manje od 10% koristi sve aktivnosti “intenzivno” (svaki dan/nekoliko dana tjedno).
No, ako definiciju korištenja proširimo i na one koji “koriste nekoliko dana mjesečno/povremeno”, tada gotovo polovina ispitanika koristi svih osam aktivnosti. Trenutačna razina AI pismenosti iskazana putem AI indeksa izgleda ovako: visoku razinu ima 19,3%, nisku 26,2% te srednju 54,5% ispitanika. Kod mladih (do 29 godina) je najveći udio visoke AI pismenosti (36%) i opada svaki sljedeći razred do samo 8% kod onih starijih od 65 godina.
Zanimljivo je proučiti rezultat uvrštavanja nepostojećeg pojma “neuralne turbine” među “legitimne” AI pojmove. Naime, više sam puta u različitim kontekstima govorio o pristranostima AI-ja, od kojih su neke pristranost prekomjernog samopouzdanja i pristranost dostupnosti. Na pitanje “Koliko dobro poznajete sljedeće (AI) pojmove?” prevelik broj ispitanika odgovorio je da “dobro poznaje/površno poznaje/zna samo po nazivu” nepostojeći pojam “neuralne turbine”. Zašto? Pa, postoji AI termin “neuralne mreže”, a termin “neuralne turbine” jest dovoljno sličan. Moglo bi se reći da je rezultat posljedica kombinacije pristranosti prekomjernog samopouzdanja i pristranosti dostupnosti te smo, naravno, pozitivne odgovore “penalizirali”. Ustanovljeno je da digitalna pismenost i AI pismenost koreliraju (korelacija je značajna i iznosi 0.476).
Pogledate li rezultate u vezi s razinom korištenja AI-ja, samo 14% ispitanika koristi AI – moglo bi se postaviti pitanje: što ispitanici podrazumijevaju pod pojmom AI? Naime, poznato je da se AI nalazi svuda oko nas, primjerice u smartfonima i to u mnoštvu aplikacija (npr. filtri). Tim više je važno objašnjavati što je sve AI te gdje se i na koje načine već sada koristi svakodnevno. Treba napomenuti da razina korištenja raste na 28% (ako se uzmu u obzir i ispitanici koji su iskušali, ali ne koriste AI).
POVEZANI ČLANCI:
Zanimljivo je da je u vezi s korištenjem AI alata (Chat GPT, Midjourney i dr.) 42% ispitanika izjavilo da ih “koristi ili su koristili”. S obzirom na to da prema Strategiji digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine 9% hrvatskih tvrtki upotrebljava disruptivne tehnologije temeljene na AI-ju, po čemu je Hrvatska iznad EU prosjeka, vrlo je zanimljivo da značajno prevladava “korištenje AI alata u privatne svrhe” – 53 posto. AI alati najviše se koriste za pisanje i prevođenje teksta, a najmanje za pisanje računalnog koda.
Vrlo su zanimljivi i razlozi nekorištenja AI alata: u sličnim postocima to su odgovori “ne znam koristiti”, “ne zanima me” i “nemam potrebe”. Bilo bi važno dodatno istražiti razloge takvih odgovora, primjerice mogli bismo postaviti dodatna pitanja u vezi s motivacijom (ekstrinzičnom i intrinzičnom), edukacijom, općenito znanjem o AI-ju i dr.
U vezi s asocijacijama povezanim s AI-jem, činjenica jest da su ispitanici više naveli “negativnu” (neizvjesnost i zabrinutost) nego “pozitivnu” (korisnost i ushićenje) asocijaciju (omjer je 60% naspram 30%). Zašto? Jedna od hipoteza jest nedovoljno poznavanje AI-ja jer ste tada u “tamnoj sobi gdje je mračno i ne vidite” pa ste više rezervirani i defenzivni. Tu hipotezu dodatno potvrđuju stavovi ispitanika o AI-ju. Općeniti stav prema AI-ju nešto je više negativan (30%) nego pozitivan (23%), ali zapravo je velika većina za sada neopredijeljena (48%). Pozitivniji stav u odnosu na druge imaju mlađi (18 do 29 godina) te oni s visokom razinom digitalne i AI pismenosti.
Očekivani dugoročni učinak AI-ja na društvo također je malo više negativan (18%) nego pozitivan (13%), ali isto uz vrlo velik broj odgovora “podjednako” (51%). S obzirom na to da se “neopredijeljenost” provlači u mnogim pitanjima, moglo bi se reći da većina građana RH o AI-ju tek “zauzima stav”. Svi prethodni rezultati upućuju na potrebu neke vrste AI kampanje s ciljem osvješćivanja, objašnjavanja, debatiranja te općenito “stavljanja na stol” teme vezane uz AI. No, u to treba osim tehnoloških stručnjaka uključiti i sociologe, antropologe, psihologe i dr., širok spektar “horizontalnih” eksperata. Rezultati također upućuju na izazove edukacije o AI-ju.
Stoga se postavlja pitanje informiranosti građana o AI-ju. Izloženost informacijama o AI-ju (u posljednjih 6 mjeseci) vrlo je značajna s obzirom na to da je velika većina izložena informacijama o AI-ju bez obzira na intenzitet te izloženosti (samo 13% ispitanika nije bilo izloženo informacijama o AI-ju). Prosjek korištenja pojedinih izvora informiranja o AI-ju jest 3,7 (od navedenih 13 izvora informiranja). Opadajućim redoslijedom, na vrhu su portali/online članci/TV izvješća/društvene mreže, a pri dnu obrazovanje/edukacija/znanstvenici/tehnološki stručnjaci/poslovno okruženje/popularne knjige/AI udruge ili specijalizirane grupe.
Većina ispitanika zamjećuje podjednak broj pozitivnih i negativnih objava (66%), dok njih 18% zamjećuje više pozitivnih, a 16% njih više negativnih objava. Koje su neke od značajki ispitanika koji pretežno zamjećuju pozitivne objave? Mlađi i oni srednje dobi (18 – 44), oni s višom i srednjom razinom digitalne pismenosti te oni sa srednjom razinom AI pismenosti zamjećuju više pozitivnih objava. Zanimljivo je da ispitanici s visokom razinom AI pismenosti zamjećuju najviše pozitivnih objava.
POVEZANI ČLANCI:
Kad je riječ o utjecaju AI-ja na pojedina područja, najveća je zabrinutost za poslove: 49% ispitanika smatra da će nestati mnogo poslova, dok ih 10% smatra da će nastati novi poslovi. Naravno da će i nestajati i nastajati poslovi, no između te dvije alternative značajno prevladava pesimističnija. Više sam puta javno upozoravao na fenomen samoispunjavajućeg proročanstva, posebno u kontekstu tržišta rada.
Trebamo biti ne samo odgovorni (responsibility) nego i svjesni mogućnih posljedica (accountability) javno iznesenih predviđanja i predikcija jer ono što izgovorite javno (“duh iz boce koji se više ne može vratiti u bocu”) često postaje vjerovanje ili očekivanje koje pojedinac ima o nekom budućem događaju (npr. poslovi koji će nestati), a koje onda utječe na njegovo ponašanje i doprinosi ispunjenju tog vjerovanja ili očekivanja. U fokusu su i međuljudski odnosi, za koje čak 72% ispitanika smatra da će AI na njih negativno djelovati. To je zasigurno važna i široka tema o kojoj moramo razgovarati, pogotovo uz postojeći mikrotrend “socijalizacije s ChatGPT-jem”. Ispitanike najviše zabrinjava utjecaj AI-ja na privatnost; negativan stav ima 77% ispitanika.
Ali, nije sve negativno. Više građana smatra da prilike i prednosti (33%) proizvoda i usluga koji koriste AI nadmašuju prijetnje i rizike (23%). Vrlo je zanimljivo da “prilike i prednosti” češće odabiru oni srednje AI i digitalne pismenosti, a još češće oni visoke AI i digitalne pismenosti, ali “prijetnje i rizike” odabiru češće oni s visokim obrazovanjem. I ovdje se ne radi o isključivosti, nago o potrebi za uključivanjem. Stoga je nužno permanentno postavljati pitanje: što trebamo učiniti da maksimiziramo benefite i minimiziramo rizike umjetne inteligencije? Dodatni je poticaj odgovor na pitanje o povjerenju u AI sustave: 20% je više onih koji ne vjeruju AI sustavima (39% nasuprot 19%). Općenito se usporedba povjerenja u AI u različitim područjima može rangirati (od najvećeg prema najmanjem) na sljedeći način: promet i transport, obrazovanje, zdravstvena skrb, sigurnost, upravljanje ljudskim potencijalima.
Najveći percipirani benefit AI-ja jest zamjena ljudi u rizičnim aktivnostima, a najveći percipirani rizik umjetne inteligencije je manipulacija i zlonamjerno korištenje. Zanimljivo je da je benefit “unapređenje ljudskih aktivnosti” pri dnu, kao i to da su kod rizika na dnu “kibernetička sigurnost” i “mogućnost pristranosti”. O izazovima pristranosti AI-ja globalno se vodi velika i važna rasprava, a kad je pak riječ o kibernetičkoj sigurnosti, upravo je objavljen EK dokument Cybersecurity of Artificial Intelligence in the AI Act koji navodi smjernice za uvjete koje visokorizični AI sustavi moraju ispuniti u pogledu kibernetičke sigurnosti.
Većina ispitanika (38%) smatra da je odgovornost za reguliranje AI-ja na državi, a čak 25% navelo je EU. Samo 10% navelo je odgovor UN te je 7% (najmanje) izjavilo da AI nije potrebno regulirati. Već dulje vrijeme zagovaram globalno “rješenje”, bilo u smjeru UN-ove rezolucije o AI-ju, bilo u smjeru posebnog UN-ova tijela (npr. regulatora po uzoru na Međunarodnu agenciju za atomsku energiju) ili u nekom trećem smjeru. Umjetna inteligencija u EU će se regulirati Aktom o umjetnoj inteligenciji, prvim sveobuhvatnim zakonom o umjetnoj inteligenciji na svijetu. Negativni stavovi temelje se najčešće na (1) mišljenjima kako je Akt EU neadekvatan te (2) će bilo kakva regulativa “sputavati” male, srednje kompanije i startupove u razvoju AI-ja. Mišljenja sam da je taj akt pronašao ravnotežu između regulacije i poticanja inovacija s obzirom na to da, među ostalim, postavlja različita pravila za različite razine AI rizika.
POVEZANI ČLANCI:
U javnom prostoru iščitava se teza da će zbog Akta EU “konkurencija iz različitih dijelova svijeta početi odmicati u razvoju i primjeni umjetne inteligencije”. Objavio sam primjer razrade te teze s aspekta teorije igara, konkretno kao zatvorenikovu dilemu. Da bismo izbjegli ravnotežu koju nameće zatvorenikova dilema, a to je “ne usvojiti/ne usvojiti”, trebamo akt koji nameće regulativu svim igračima. Drugim riječima, nijedan igrač ne smije moći ostvariti prednost “odmicanja u razvoju i primjeni umjetne inteligencije” neusvajanjem regulative o AI-ju. I to je jedan od ključnih razloga zašto trebamo globalnu inicijativu o AI-ju. Zanimljivo je da i SAD i Kina rade na legislativi. S druge strane, Vijeće sigurnosti UN-a održalo je nedavno prvu sjednicu o AI-ju. Pogledajte stavove Rusije i Kine. U svijetu se događa (na svim poljima i u svim dimenzijama) nevjerojatna količina gotovo svih igara iz repertoara teorije igara, od kojih su najinteresantnije (i najkompleksnije) one koje se strukturom čine vrlo jednostavnima: zatvorenikova dvojba, kukavica, borba spolova, lov na jelena i dr. I zato ću citirati Thomasa C. Schellinga: “Sposobnost ograničavanja protivnika ovisi o našoj sposobnosti da se obvežemo.”
Većina ispitanika (55%) smatra da je Hrvatska po pitanju znanja i korištenja AI-ja lošija u odnosu na EU prosjek. Tu bi bilo interesantno proučiti i istražiti mogućnost postojanja određenih pristranosti, npr. ksenocentrizma. Sagledavajući sve navedene podatke, rekao bih da je čaša polupuna (a ne poluprazna), no mislim da je pred svima nama, po pitanju AI-ja, puno posla. Zašto? I ovaj ću put parafrazirati nobelovca Kahnemana “(...) Jasno je da će AI pobijediti, no kako će se ljudi prilagoditi, fascinantan je problem. Kada se linearni ljudi suoče s eksponencijalnom promjenom, neće se moći lako prilagoditi.” A mi smo svi suočeni s više nego eksponencijalnom i duboko disruptivnom promjenom.
Kako ovo istraživanje može pridonijeti?
U razdoblju koje slijedi u periodičnim objavama elaborirat ćemo “dublje” uvide. Spremni smo ustupiti rezultate istraživanja relevantnim državnim institucijama, znanstvenim i obrazovnim ustanovama, tvrtkama i dr., uz mogućnost organiziranja in-house prezentacija rezultata istraživanja (na razini sirovih podataka). U suradnji s relevantnim ustanovama moguće je i povezati/integrirati podatke s eksternim podacima s ciljem proširenja uvida u same rezultate istraživanja.
Što dalje?
S obzirom na to da je ovo transverzalno istraživanje, u godinama koje slijede objavljivat ćemo godišnje ispitivanje javnog mnijenja percepcije AI-ja, uz praćenje trendova. Sva putovanja počinju prvim korakom.
>> VIDEO U Veleučilištu Aspira u Zagrebu održana je najava sezone edukativne inicijative Biraj zeleno
bijeli labudeeee...