Početkom tjedna iz Zagreba je u sjedište NATO-a u Bruxellesu stiglo klasificirano pismo s preciznim planom, dogovorenim u Vladi između premijera, ministra obrane i ministra financija, o tome kako Hrvatska misli do 2024. doseći izdvajanja za obranu u visini 2 posto BDP-a i, unutar toga, 20 posto za investiranje u novu vojnu opremu i modernizaciju.
Taj dokument, čije pisanje i slanje glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu ekskluzivno otkriva Večernji list, svrstava Hrvatsku u zelenu kućicu, ne više u crvenu, po jednom kriteriju koji je američkom predsjedniku Donaldu Trumpu služio kao argument za osporavanje smisla i učinkovitosti NATO-a u današnje doba. Trumpova administracija od početka se, naime, trudila natjerati europske NATO saveznike da brže i ozbiljnije ostvare cilj, zacrtan još na summitu u Walesu 2014., o dosezanju 2 posto BDP-a za obrambene troškove i 20 posto od tog iznosa za samu vojnu opremu.
Hrvatska sada, u 2019., izdvaja 1,75 posto svog BDP-a za obranu i vojsku, a od tog iznosa 11,6 za ulaganja u vojnu opremu. Prema akcijskom planu, kako neslužbeno doznajemo, najveći skok u postotku ulaganja u opremu planiran je 2021. godine – na 18 posto, s 12 posto koliko je planirano 2020. godine. Nabavka borbenih zrakoplova prvi je od nekoliko prioriteta istaknutih u tom akcijskom planu. Osim njih, a u planu nije specificirano kakvi će to borbeni avioni točno biti, predviđena je i nabava američkih oklopnih vozila Bradley (neslužbeno čujemo 60 komada) i nabava nekoliko Crnih jastrebova, američkih vojnih helikoptera.
Hrvatska ovim akcijskim planom detaljnije obećava saveznicima da će po najvišim NATO-ovim standardima opremiti jednu srednju brigadu, kakvu po tim standardima dosad zapravo nije imala ni ozbiljnije planirala. Dio je to zajedničkog plana poznatijeg pod nazivom Inicijativa spremnosti, koji predviđa tzv. četiri tridesetice: Savez bi trebao raspolagati s 30 mehaniziranih bojni, 30 zrakoplovnih eskadrila, 30 borbenih plovila, spremnih za raspoređivanje unutar 30 dana. Neke zemlje saveznice imaju obvezu opremiti veću brigadu, Hrvatska s obzirom na svoju veličinu – srednju brigadu. Sastavljenu od tri lake bojne, koje treba ojačati u smislu paljbene moći (što se planira s određenim brojem borbeno oklopnih vozila Patria), i jedne teške bojne, koju Hrvatska akcijskim planom planira doseći uz pomoć nabavke Bradleya.
Politička rastrojenost
Zadaća izvršena – to je komotno moglo pisati na akcijskim planu poslanom Stoltenbergu u Bruxelles, a to je poruka i za Trumpa, jer Stoltenberg dalje želi uvjeriti američkog predsjednika da je njegov neobičan stil izražavanja o NATO-u – izjave da je Savez “zastario”, da države “duguju” novac za obranu i da su zbog toga “delinkventne” – ipak polučio rezultate u obliku nikad veće predanosti saveznica dostizanju ciljeva od 2 i 20 posto.
No, taman kad se možda i učinilo da bi atmosfera u NATO-u mogla biti nešto relaksiranija što se tiče ispunjavanja tih ciljeva na kojima je inzistirao Trump, pojavio se francuski predsjednik Emmanuel Macron s tvrdnjom koja je uzburkala Savez: NATO je, prema Macronu, u stanju “moždane smrti”. Može li Savez, koji cilja da inspirira strahopoštovanje i među zvijezdama, pa upravo sada proglašava svemir svojom novom operativnom domenom obrane, preživjeti to da političke zvijezde ključnih država utemeljiteljica Saveza dovode u pitanje opstojnost NATO-a svojim provokativnim izjavama? S tim otvorenim pitanjem napeto se iščekuje sastanak na vrhu šefova država ili vlada 29 NATO saveznica 3. i 4. prosinca u Londonu. Trebao je to biti prigodničarski summit, obilježavanje 70. obljetnice Saveza, pa se zatim pretvorio u mjesto i vrijeme za iskazivanje jače predanosti europskih saveznica prema dosezanju ciljeva koje Trump želi doseći što prije, ali sada se, nakon Macronovih izjava, pretvara u politički i strateški još važnije okupljanje na vrhu.
Posljednji pripremni ministarski sastanak uoči tog summita održan je upravo ovoga tjedna, ministri vanjskih poslova okupili su se u Bruxellesu, bio je tu i sjevernomakedonski ministar kao predstavnik države koja uskoro, čim završi proces ratifikacije, sjeda za stol kao trideseta punopravna zemlja saveznica… I sudeći po broju odluka na dnevnom redu, te po općoj atmosferi sastanaka, čini se da šokantna Macronova dijagnoza nije izbacila NATO iz tračnica. No, to je mjerenje prolaznog vremena, a konačna ocjena moći će se dati tek nakon što završi summit u Londonu. Na koji američki predsjednik Donald Trump dolazi u trenutku dosta velike političke rastrojenosti zbog postupka “impeachmenta” koji se vodi u Kongresu, što nepredvidivog Trumpa, i ranije brzog na okidaču u kritici NATO saveznika, može učiniti još nepredvidljivijim. I na koji francuski predsjednik Emmanuel Macron dolazi sa stavom da njegova izjava o “moždanoj smrti” NATO-a, dana tjedniku Economist i objavljena prije dva tjedna, nije bila pogrešna, nije bila lapsus, već svjesno sročena šok-terapija, svjesna namjera da šokira i potakne europske NATO saveznike da djeluju.
Ključna poluga
Sve se to događa i uoči predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, koju na summitima NATO-a uglavnom, prema dosadašnjoj praksi, predstavlja predsjednik(-ca) Republike, no u pretkampanji nitko od medija dosad nije ni pitao vodeće potencijalne kandidate kako bi se, u slučaju pobjede na izborima, postavili uime Hrvatske u ovim prijelomnim trenucima za NATO. Nitko, sve do sada: tri pitanja na tu temu poslali smo na adrese četvero kandidata koji najbolje stoje u predizbornim anketama, a samo su aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i njezin desniji izazivač Miroslav Škoro odlučili odgovoriti. Zoran Milanović, kandidat s ljevice i bivši SDP-ov premijer koji je u svojoj ranijoj karijeri diplomata u MVP-u pokrivao upravo NATO, odbio je odgovoriti. Kao i Mislav Kolakušić.
Kolinda Grabar-Kitarović, koja je na mjesto predsjednice Republike došla s mjesta pomoćnice glavnog tajnika NATO-a, u odgovoru na naša pitanja o tome kako vidi NATO-a nakon Macronove dijagnoze “moždane smrti” kaže kako NATO ostaje relevantan okvir zajedničke europske sigurnosti i obrane.
– Uz snažnu Hrvatsku vojsku, NATO za Hrvatsku ostaje jedna od ključnih poluga za ostvarivanje hrvatskog nacionalnog interesa, a to je dugoročna sigurnost i obrana Hrvatske i njezina teritorija. Naše vlastite snage, koje smo stvorili u Domovinskom ratu i koje jačamo, te vojno savezništvo s drugim državama daju sigurnost kako opstojnost hrvatske države nikada više neće biti ugrožena – kaže i nastavlja odgovarajući na drugo pitanje. Kako bi formirala hrvatsku politiku u ovako promjenjivim okolnostima unutar NATO-a?
– Nacionalnu politiku prema Savezu već sam odavno formirala: Hrvatska se zalaže za transatlantsko partnerstvo i NATO kao savez država koje dijele zajedničke vrijednosti. U razgovorima s našim saveznicima, uključujući SAD i Francusku, naglašavamo važnost transatlantskog savezništva. I između saveznika mogu postojati različita mišljenja o pojedinim temama, no to ne dovodi u pitanje temeljne odrednice zajedničke obrane – zaključuje Kolinda Grabar-Kitarović. Miroslav Škoro smatra da se NATO od hladnog rata nalazi u svojevrsnoj krizi identiteta.
– Odnosi koji su nekad bili crno-bijeli sad su 50 nijansi sive pa članice NATO-a sve češće nemaju iste interese u određenim područjima. U takvim se okolnostima gubi kohezivni element i teško je koordinirano djelovati. Očito je da NATO treba redizajn i jasno određenje koji prostor danas čuva i od koga. To će dati i odgovor na pitanje kojim je članicama mjesto u Savezu, a koje tu možda više ne pripadaju – kaže Škoro u odgovoru na naš upit kako vidi NATO nakon Macronove dijagnoze o moždanoj smrti Saveza.
Prvo sigurnosna procjena
Kako bi Škoro formirao hrvatsku politiku u NATO-u?
– Nisam zagovornik europske vojske i u tom smislu dublje integracije u EU, ali ne bih imao ništa protiv da se unutar NATO-a stvori bolja regionalna koordinacija koja bi obuhvaćala europske članice. To bi Europi dalo veću težinu za stolom sa SAD-om – odgovara. A na pitanje bi li povukao hrvatske vojnike iz Afganistana kaže da nije sklon donošenju paušalnih ocjena o tako važnim pitanjima bez prethodne sigurnosne procjene ljudi iz sustava čiji je to posao.
– Ako bi njihova procjena bila da hrvatski vojnici nemaju tamo više što tražiti, bez ustručavanja takvu bih odluku uputio u Sabor i argumentirano branio. Hrvatska ima već dovoljno iskustva s ovakvim situacijama pa sam siguran da bismo i u ovom slučaju donijeli zrelu i ispravnu odluku – zaključuje Miroslav Škoro, odgovarajući na naša pitanja preko glasnogovornika svoje kampanje. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u odgovoru na pitanje o tome treba li hrvatske vojnike povući iz Afganistana najprije podsjeća na smisao te misije i potom dodaje da bi tu odluku uskladila s ostalim saveznicima.
– Hrvatski vojnici časno služe i pomažu Afganistanu u izgradnji sigurnijeg i boljeg društva. Nažalost, nakon 16 godina u operaciji ISAF i misiji Odlučna potpora, imali smo i prvu žrtvu, skupnika Josipa Briškog. Našom prisutnošću u Afganistanu nismo samo pomogli tamošnjim ljudima, već smo utvrdili i učvrstili dugoročne političke odnose s našim saveznicima. Još važnije od toga, sudjelovanjem u misiji Odlučna potpora i sličnim operacijama potpore miru na kriznim žarištima diljem svijeta, Hrvatska se suočava s globalnim prijetnjama poput terorizma daleko od naših granica, štiteći na taj način naše nacionalne interese, sigurnost Hrvatske i svih naših građana. Daljnje sudjelovanje u misiji Odlučna potpora Hrvatska će kao i do sada usklađivati s našim saveznicima, vodeći računa o preuzetim obvezama, ciljevima i interesima koje našim sudjelovanjem u misiji promičemo, aktualnom stanju sigurnosti u Afganistanu i razini prihvatljivog rizika za naše snage. Hrvatska će znati pravodobno reagirati na sve promjene u ovim okolnostima – poručuje Grabar-Kitarović.
Zoran Milanović odbio je ponudu da kaže biračima što misli o ovoj temi o kojoj bi, za razliku od niza drugih tema koje spremno komentira u kampanji, imao određenu nadležnost u slučaju pobjede na predsjedničkim izborima. Ljetos je, komentirajući pogibiju prvog hrvatskog vojnika u Afganistanu, ustvrdio da je na neki način odgovoran što su hrvatski vojnici u toj misiji u Afganistanu jer je bio pomoćnik ministra vanjskih poslova 2003., kad je vlada premijera Račana predložila takvu odluku. Ali, dodao je, povlačenje Hrvatske vojske iz Afganistana sada je nešto o čemu treba razgovarati jer “to nije naš rat, to nije ni NATO-ov rat jer i oni tamo obavljaju policijske poslove”. No, naše pitanje upućeno kandidatima bilo je specifično: ako su za povlačenje, jesu li za to da se Hrvati povlače sami, bez obzira na ostanak ili ritam povlačenja drugih saveznika s kojima smo ušli u Afganistan, ili su za to da se svi NATO saveznici povlače koordinirano.
Milanović je odbio odgovoriti, ali i to odbijanje nešto govori. Pitanje koordiniranja saveznika nije nebitno. Ono je u središtu dijagnoze koju o NATO-u daje Macron, a i ključno je za shvaćanje Trumpova (ne)zainteresiranosti za NATO. General Jim Mattis dao je ostavku na mjesto američkog ministra obrane upravo zbog procjene da se predsjednik Trump ne brine dovoljno o tome da njegovi potezi, posebno u kriznim žarištima, moraju biti koordinirani sa saveznicima. Mattisova optužba na odlasku, koja i danas odjekuje, svodila se na to da Amerika prvi put ima predsjednika koji ne drži do vrijednosti savezništva. Macron u razgovoru za Economist temelji svoju tvrdnju o moždanoj smrti NATO-a upravo na tome:
Provokativno ponašanje
– Imate partnere koji se zajedno nalaze u istom dijelu svijeta, a ne postoji apsolutno nikakva koordinacija strateškog odlučivanja između SAD-a i ostalih NATO saveznika. Nikakva… Ne dovodi se u pitanje interoperabilnost NATO-a, koja je učinkovita između naših vojski, to dobro funkcionira u zapovjednim operacijama. Ali strateški i politički moramo priznati da imamo problem – rekao je francuski predsjednik.
Američka veleposlanica pri NATO-u Kay Bailey Hutchison poručila je ovoga tjedna da se SAD ne slaže s tom Macronovom ocjenom Saveza. Dovela je u pitanje u racionalnost izjave francuskog predsjednika.
– NATO je ključan ako ćemo se nositi s rizicima s kojima smo svi zajedno suočeni. Pomisao da se naše zemlje same nose s tim ogromnim rizicima nije uopće racionalna – rekla je Bailey Hutchison. Prva reakcija iz Njemačke stigla je od njemačke kancelarke Angele Merkel koja se nije složila s Macronovim “drastičnim riječima”, njezina nasljednica u stranci i ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer također se distancirala od francuske dijagnoze, a njemački šef diplomacije došao je ove srijede u NATO s prijedlogom da se osnuje odbor stručnjaka koji će povesti “strukturiranu raspravu” o glavnim političkim i transatlantskim izazovima za NATO danas. Malo ipak ta ideja zvuči kao da potiče iz one stare političke škole koja kaže – ako ne želiš riješiti problem, osnuj povjerenstvo. Njemačka se zgraža nad Trumpovim i sada Macronovim izjavama, ali i dalje ne planira do 2024. doseći cilj od 2 posto svog BDP-a u izdvajanjima za svoju obranu. Jedan naš strani sugovornik, visoko pozicioniran i iz prve ruke upućen u njemačka razmišljanja o EU i NATO-u, ovih nam je dana dao ovakvu svoju procjenu:
– Macron se ponaša vrlo provokativno, na način koji ne pomaže pronalasku rješenja. Kod njega se vidi samo potreba da bude prisutan, da bude glasan, da bude provokativan u sagledavanju, ali ne vidi se napor da detaljizira svoje prijedloge – kaže taj sugovornik, koji je želio ostati anoniman. Zanimljiva je koincidencija da je slično napisao i bivši američki ministar obrane Jim Mattis: “Uloga polemičara nije dovoljna za lidera. Ono što me najviše zabrinjava kao čovjeka koji potječe iz vojske nisu naši vanjski protivnici, nego naša unutarnja podijeljenost.”
Kakve veze ima ova fotografija sa Hrvatskom vojskom?