Cijeli svijet prati dramatičnu potragu za nestalom turističkom podmornicom u Atlantskom oceanu kojoj se u nedjelju izgubio svaki trag nakon što je zaronila prema olupini Titanica na dubinu od 3800 metara. Riječ je o podmornici kojom upravlja tvrtka OceanGate Expeditions, u nju stane pet osoba, dugačka je 6,7 metara, a teška nešto više od 10 tona. Turističke izlete koji stoje 250.000 dolara po osobi provode od 2021. godine, no sada se ispostavilo da je ta skupa avantura vrlo rizična.
Nestanak podmornice komentirao nam je dr. sc. Nadan M. Petri, specijalist medicine rada i ekspertni konzultant u pomorskoj, podvodnoj i hiperbaričnoj medicini, umirovljeni redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci i Splitu te umirovljeni brigadir HV-a i zapovjednik Instituta pomorske medicine HRM-a u Splitu.
– Podmornica "Titan" iznimno je složen i napredan uređaj, iznimno je otporna na vanjski tlak. Ipak, ako je vjerovati informacijama koje nam dolaze iz mnogih izvora, čini se da nije imala potrebne sigurnosne certifikate ili barem ne sve, a to onda znači da nije prošla sve poželjne postupke testiranja. Čini se da je napredak tehnologije "išao brže" od sigurnosnih propisa – kaže nam dr. sc. Petri.
VEZANI ČLANCI:
Pojašnjava nam kako su šanse za individualno spašavanje na tim dubinama nezamislive. Naime, podvodno-medicinska istraživanja pokazuju kako je 180 metara granična dubina s koje je teorijski još moguće provesti individualno spašavanje napuštanjem podmornice.
– Mnogi se užasavaju nad činjenicom da se, kako se barem piše, vrata podmornice ne mogu otvoriti iznutra. To je u sadašnjoj situaciji irelevantno. Kad bi se vrata podmornice čak i mogla otvoriti iznutra, to ljudima zarobljenima unutra ne bi značilo baš ništa. Ne može se iz takve podmornice i s takve dubine jednostavno izaći i isplivati na površinu. Možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti da su šanse za preživljavanje nesretne petorke minimalne, više teorijske. Oni su u ovom trenutku najvjerojatnije već mrtvi – kaže i dodaje:
– Ako su živi, odnosno ako je barem netko od njih još živ, onda su sigurno užasno preplašeni, pod silnim stresom, pothlađeni, gladni, užasno umorni, dišu naporno, pojačano se znoje, dehidrirani su. Prateći znaci jakog stresa su i poremećeno disanje, proljev, pojačano znojenje, drhtanje mišića, što sve otežava racionalno postupanje u situaciji koja je iznimno složena i opasna.
Pojasnio nam je kako unutar podmornice vlada atmosferski tlak ili tlak kao na površini mora, pri kojem posada i putnici u podmornici dišu zrak, ne čisti kisik, a da bi se to osiguralo, podmornica ima čvrsti trup koji taj tlak, u naravi tlak morskog stupa iznad podmornice, podnosi.
VEZANI ČLANCI:
– Ako je u podmornicu prodrlo more, onda je more, koje je tamo dolje pod silnim tlakom, stisnulo zrak unutar podmornice pa nesretnici sada dišu zrak pri povišenom tlaku, što nije dobro. U slučaju uspješnog spašavanja bilo bi iznimno složeno sigurno ih izvesti iz podmornice jer ona nema mogućnost tzv. izobarnog spajanja, spajanja dvaju sustava koji su pod istim tlakom. Tu mogućnost imaju samo vojne podmornice koje se mogu spojiti na spasilačku podmornicu jer imaju i kompatibilne otvore na trupu. Zalihama kisika "osvježava" se zrak koji dišu, a ne znam na koji način je u toj podmornici riješeno pitanje eliminacije ugljičnog dioksida koji je proizvod disanja. Njegovo nakupljanje imalo bi pogubne posljedice po sve u podmornici. Budući da je prostor podmornice malen, nakupljanje ugljičnog dioksida moglo bi predstavljati problem – pojašnjava nam dr. sc. Nadan M. Petri. Dodaje kako se na dubini pri kojoj trup više ne može izdržati tlak podmornica urušava i svi ginu u nekoliko sekundi.
– Ta je smrt laka i brza, ali ova agonija užasna je i ne možemo u cijelosti ni razumjeti kako je tim ljudima – dodaje.
Zalihe kisika koje podmornica ima možda se nekima mogu činiti velikim ili barem dovoljnim, no kaže da to uopće nije tako.
– Koliko god velika bila želja i dobra volja, koliko god žurili brodovi i avioni, koliko god veliki bili napori koji se ulažu, akcija spašavanja podmornice čija se pozicija ne zna, a koja je možda na dubini gdje ju je tlak već zdrobio kao limenku, traženje je novčića na nepokošenoj livadi. Vrijeme je ovdje jedan od ključnih faktora, a njega više nema. Iz nedavne izjave umirovljenog podmorničara i kapetana bojnog broda Američke ratne mornarice Davida Marqueta razvidno je da i on dijeli vrlo slično mišljenje. Ima jako malo nade, ako uopće, da će ova akcija spašavanja završiti sretno. Bilo bi to pravo čudo – zaključuje naš sugovornik.
Znači ovako, u Ukrajini, nama skoro susjednoj zemlji, samo nas Mađari dijele od Ukrajine, gine svaki dan, već više od dvije godine, svaki dan, mladići, djeca, ljudi, ginu u specijalnoj operaciji bolesnika, i nikom ništa. A ovdje ste se raspisali o 5 ljudi, i cijeli svijet kao odjednom solidaran i pokušava spasiti tih 5 sirotanovića koji su jedva naši sitan novac da plate karte za vožnju. Može li mi netko objasniti kako smo dospjeli dovdje da je svijet toliko bolestan?