Bio je svibanj 2012. i Andrej Plenković stajao je na trgu ispred zgrade Europskog parlamenta u Bruxellesu, odjeven u dres hrvatske nogometne reprezentacije. Na malonogometnom turniru europarlamentaraca hrvatska ekipa upravo je u svojoj prvoj utakmici pobijedila Šveđane rezultatom 6:1. Hrvatski su zastupnici slavili uz pivo i razmišljali o sljedećoj utakmici, no Plenkovića je brinulo nešto drugo:
– Možda smo ih malo previše “nakantali” – upitao se.
Golovi u političkoj utakmici
To je Andrej Plenković, diplomat koji jednim okom uvijek pazi na obzirnost, na to da nekoga ne povrijedi i nepotrebno ponizi, pogotovo ne nekoga tko će mu možda kasnije trebati, kao što su švedski kolege europarlamentarci trebali njemu. Nakon golova na toj utakmici, Plenković je nastavio zabijati golove u političkoj utakmici i ovoga tjedna, nakon što je na izborima “nakantao” Zorana Milanovića i njegovu Narodnu koaliciju te potom obzirno ispregovarao postizbornu koaliciju s Mostom, ide po mandat za sastavljanje Vlade.
Tko je zapravo novi hrvatski mandatar? U dijelu javnosti Plenkovića prati glas čovjeka nepoznanice, ali to više govori o toj i takvoj javnosti, nezainteresiranoj za događaje i sudbine koje nisu u prvoj liniji vidljivosti u 24-satnom medijskom ciklusu, nego o Plenkoviću, o kojem smo, barem protekle četiri i pol godine otkako služi u EP-u, intenzivno izvještavali.
Bio je prvi europarlamentarac koji je na plenarnoj sjednici održao govor na hrvatskom jeziku. Izbio je tada i omanji verbalni okršaj s Nigelom Farageom, najglasnijim euroskeptikom u EP-u, koji je toga dana kritizirao ulazak Hrvatske u EU, a Plenković mu je, u tom svom povijesnom govoru, uzvratio da ostavi Hrvatsku na miru i da se radije drži svoje porezne oaze Isle of Man (gdje je, kako je tih dana otkriveno, Farage imao nekakav tajni račun). Farage mu je nakon toga oštro uzvratio u izjavi koju je dao za Večernji list:
Davor Ivan Stier misli da će Plenković biti integrativna točka hrvatskog društva
– Čestitam gospodinu Plenkoviću što si je osigurao visoko plaćen posao za kojim je uvijek čeznuo. Ja sam, postavši član EP-a, pristao na veliko smanjenje plaće. Upravo suprotno dogodilo se s Plenkovićem koji je prodao hrvatsku demokraciju i nezavisnost te iz toga izvukao dobro plaćen posao – podbadao je Farage novopečenog kolegu iz Hrvatske.
I ta epizoda pokazuje da Plenković ni u EP-u nije baš živio pod staklenim zvonom lišenim bespoštednih političkih borbi, u ovom primjeru s Farageom možda čak jednako bespoštednih kao u kampanji s Milanovićem. Samo što hrvatsku političku javnost i medijski “komentarijat”, u to vrijeme zaokupljene samo onime što se događa s Milanovićem i Karamarkom, tada nije toliko zanimalo od kakvog je političkog materijala sazdan Plenković.
Danas su i Karamarko i Milanović pometeni s političke scene, a Plenković upravo na nju stupa u punom sjaju. Je li Plenković u EP-u postao europski federalist? Ili je hrvatski suverenist? Rasprava između onih u EU koji teže europskom federalizmu i onih koji teže jačanju suvereniteta država članica danas je jedna od velikih europskih rasprava.
Zna slušati sugovornike
– Plenković je i Hrvat i Europljanin. Shvaća da treba zadržati važnost nacionalnih država, ali također shvaća da mnoge nacionalne države ne mogu više same riješiti razne probleme, od migracija, terorizma, globalizacije, sigurnosti… – kaže Elmar Brok, ugledni njemački europarlamentarac i predsjednik Odbora za vanjsku politiku EP-a, u kojemu je Plenković potpredsjednik.
– Plenković zna slušati sugovornike i osoba je na koju se možete osloniti. Drži se svoje riječi. Bori se za svoje stavove, ali jednom kad postignete dogovor, drži se dogovora. To su karakteristike zahvaljujući kojima je, u relativno kratkom razdoblju, stekao utjecaj i ugled u EP-u – dodaje Brok.
Plenković je uspio zahvaljujući ambiciji, upornosti i predanom radu, no ponekad je imao i puke sreće. Potpredsjednik odbora u EP-u postao je kada su se nenadano otvorile nove dužnosti nakon što su većinski eurofili odlučili uskratiti demokratsko pravo manjinskim euroskepticima na potpredsjednička mjesta po odborima. Prilika se otvorila doslovno preko noći i Plenković ju je zgrabio, iskoristio i kasnije potpuno opravdao.
– Bio je četvrti potpredsjednik u odboru, ali vodio je sjednice puno češće nego prvi, drugi ili treći. To govori o tome koliko smo mu svi vjerovali – kaže Elmar Brok. – Mislim da njega prati nevjerojatna politička sreća – kaže bivša premijerka Jadranka Kosor, koja s Plenkovićem danas nije u dobrim odnosima.
– Uvijek je nailazio na ljude koji su mu davali neku priliku. Da ga ja nisam upisala 2011. u HDZ, a članstvo je bio moj uvjet da dođe na izbornu listu, on danas ne bi bio mandatar – dodaje Kosor.
Davor Ivo Stier, bliski Plenkovićev suradnik u HDZ-u, EP-u, a uskoro i u novoj Vladi, ovako sažima ono što najviše cijeni kod Plenkovića:
– Ima golem kapacitet da sasluša ljude različitih stavova i integrira ih u jedan politički projekt. Činilo mi se da je on osoba koja to najbolje može napraviti u stranci. A s obzirom na to što je danas potrebno Hrvatskoj, isto tako mi se čini da je Plenković osoba koja neće razdvajati, nego će biti integrativna točka društva – kaže Stier.
>> Potpredsjednik Vlade i ministar obrane bit će ipak Krstičević
Hrvatska sreće vidjet neće dok se ne dekomunizira i nedetitoizira dok ne uvede kao i druge zemlje -žrtve komunizma obaveznu primjenu zabrane javnog čašćenja komunizma i njegovih simbola i vođa - to je sveti dug ovog naraštaja prema stradalnicima i žrtvama partizanskih i jugokomunističkih Titovih masovnih zločina i prema žrtvama Domovinskog rata i to je uvjet i temelj za zdravu budućnost naših potomaka