Hrvate od prve vijesti pa sve do današnjih o napadu Rusije na Ukrajinu podsjeća na agresiju JNA i četnika na Hrvatsku. Mnogo je toga gotovo istovjetnoga, a napose golema vojna sila s jedne strane i spaljena zemlja koju ostavlja za sobom, naspram druge koja je napadnuta i primorana braniti od višestruko moćnijeg neprijatelja.
U taj se kontekst uklapa i vjerska slika, jer mnogo se toga preklapa iz ruske agresije na Ukrajinu sa srpskom agresijom na Hrvatsku, kada je iza osvajača stajala pravoslavna crkva. U Domovinskom ratu Srpska pravoslavna crkva, a u agresiji na Ukrajinu Ruska pravoslavna crkva.
”Pitate me što radim? Provodim etničko čišćenje!”, rekao nam je na početku 1990-ih prota Jovan Nikolić, svećenik Srpske pravoslavne crkve, koji je ostao u Zagrebu nakon bijega episkopa i svećenstva SPC iz Hrvatske u Srbiju.
”Kako oče Jovane, vi provodite etničko čišćenje kad ste poznati kao mirotvorac?”, pitali smo ga.
”E pa fino, pokapam preostalu srpsku starčad po Baniji i Kordunu, jer su se moja sva braća razbježala i nema ljude tko sahraniti”, odgovorio nam je u sarkastičnoj doskočici. Naime, premda umirovljen, kao jedan od rijetkih preostalih svećenika, stavio se u službu i nije dopustio da vjernici njegove Crkve odu bez kršćanskog sprovoda.
Srpska pravoslavna crkva tada se u cijelosti stavila u službu ratne mašinerije protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Napuštanjem Hrvatske episkopi i svećenici SPC-a prvo su htjeli poslati poruku kako ne prihvaćaju novu hrvatsku vlast, istodobno nadajući se uskoro vratiti tj. već nakon nekoliko dana kada beogradska vojna mašinerija slomi hrvatski otpor.
Svjedoci kažu kako je episkop iz Karlovca pobjegao takvom brzinom da su ostali prljavi tanjuri na stolu i sva odjeća u ormarima, očekujući kao će se Srbija brzo obračunati s Hrvatskom, pa će po povratku oprati suđe. No, nije se to dogodilo, kao ni sada s ruskim napadom na Ukrajinu.
Slikovit je primjer ovih dana slučaj ruskog pravoslavnog svećenika oca Ioana Budrina iz Karabanova, mjesta 400 kilometara udaljena od Moskve, koji je morao platiti globu od 400 eura, jer je 6. ožujka u svojem nagovoru u crkvi rekao kao je rat u Ukrajini protiv Božje zapovijedi “Ne ubij” te da ruski vojnici ubijaju svoju braću i sestre u Kristu. Njega novčano nije kaznila njegova crkva, nego ruska vlast. To ne znači, također, da će ga njegove crkvene vlasti zaštititi. Neće, jer su u sprezi s državnima, jer Ruska pravoslavna crkva podržava rusku agresiju na Ukrajinu.
Mnogi svjetski crkveni analitičari već sada predviđaju pad patrijarha moskovskog i sve Rusije Kirila I. (Vladimira Gundjajeva) zajedno s padom ruskog predsjednika Vladimira Putina. ”Kiril će slijediti Putina u njegovu padu, čak i ako se to ne dogodi odmah. Najveći neprijatelj Rusije danas je Putin, a najveći neprijatelj pravoslavlja je Kiril”, izjavio je za agenciju Aleteia a prenosi Bitno.net, francuski pravoslavni teolog Jean-Francois Colosimo, koji tvrdi kako obojica zagovaraju ideologiju “ruskog svijeta”, u kojoj je pravoslavlje zamijenilo komunističku podlogu te Crkva na sebe preuzima ulogu partije.
Na početku ruske agresije Kiril govorio o metafizičkoj dimenziji obračuna sa zapadnjačkom dekadencijom, no to je samo bio izgovor kojim je trebalo opravdati Putinov napad na Ukrajinu. Šteta, jer time ne zatvara vrata samo unutarcrkvenom dijalogu u svojoj Crkvi, nego i dijalogu s Katoličkom crkvom, a napose papom Franjom s kojim je izgradio dobre odnose.
Dakako, valja razumjeti Kirila, jer prema teologu Colosimu, Ukrajina čini 40 posto Moskovske patrijaršije. Naime, u Ukrajini djeluju i ukrajinska i ruska pravoslavna crkva te grkokatolička crkva, a prema riječima carigradskog patrijarha Bartolomeja, koji je upravo posjetio Poljsku, zbog ratnoga stanja mnogi svećenici i vjernici Ruske pravoslavne crkve prelaze u ukrajinsku odnosno pod okrilje Kijevskog patrijarhata.
E sad, situacija je tu malo složenija nego u Hrvatskoj. No slika neodoljivo podsjeća na devedesete godine i rat u Hrvatskoj i BiH, poslije kojega je trebalo mnogo muke i truda kako bi se izgradili narušeni odnosi među crkvama i kako bi se uspostavio normalan suživot. Premda se, budimo iskreni, čim zaiskri i čim se na vidiku pojave prvi problemi, sve ponovno gleda iz starih perspektiva. Koje je teško zaboraviti. No lako je oprostiti. Kršćanima. Do toga će u Kijevu i Moskvi tek trebati doći, jer rat još traje i pitanje je koliko će potrajati i kako će završiti.
Rusi kopiraju sve iz napada Srbije na Hrvatsku i BIH...Vidjeli su kako je Srbija uzela pola Bosne pa ako je to mogla Srbija zašto nebi mogla i Rusija....