Nakon duge i teške bolesti u Zagrebu je u 63. godini preminuo dugogodišnji novinar i kolumnist Večernjeg lista Milan Jajčinović. Pripadao je onoj generaciji hrvatskih novinara koji su stasali još u ona najolovnija vremena i koji je i tada i kasnije, cijelog svog života dokazivao kako se može biti novinar s karakterom i stavom, profesionalnom snagom uvijek, bez obzira na “vanjske okolnosti” i političke sustave. Svoj novinarski karakter potvrđivao je, kao mnogi njegovi kolege, i u najtežim trenucima borbe za neovisnu Hrvatsku, kao i godinama kasnije. Milan je, kakve li simbolike, takav novinar ostao do kraja, nakon što se hrvao s okrutnom i dugotrajnom bolesti koja ga je iz godine u godinu sustavno uništavala.
Objavio je tri knjige
Pisao je svoje kolumne i ostale tekstove čak i onda kada više, doslovno, nije bio u stanju fizički pisati. Nego je govorio i diktirao svoje misli supruzi Veri ili kćerima. Kada više nije mogao govoriti, onda je šaptao. Kada nije mogao više niti šaptati, onda je pronalazio nevjerojatne i čudesne načine da svoju misao prenese na papir i web Večernjeg lista. “Pisanje” njegove kolumne na takav način znalo je biti cjelodnevno ili cjelonoćno. Osim toga, za pisanje politički aktualne kolumne potrebno je mnogo toga, informacije, kretanje u širokom krugu ljudi, kreativna mobilnost, tako da je velika zagonetka kako je Milan uspijevao, kao potpuno nepokretan, bez mogućnosti da barem putem telefona komunicira s ljudima “izvana” – pisati političku kolumnu i biti aktualan. Malo je njegovih čitatelja znalo s kakvim se naporima susreće kako bi njegova kolumna “Politička šahovnica” izašla uredna, smislena, na vrijeme. Premda je radio u nekoliko legendarnih hrvatskih redakcija, u Večernjem je listu proveo najduže vremena, punih 27 godina i one su bile njegove najplodnije autorske godine. Radio je i u Vjesniku i Danasu, a u Večernjem od 1990. Objavio je tri knjige “Đavo i vodeničari” 1998., a 2012. “Korifeji lažnih istina” i “Od Jugoslavije do Euroslavije” 2013. Rođen je 1955. u Bobovcu kod Sunje, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu diplomirao je 1980., a u novinarstvu je od 1982.
No, o Milanovu novinarskom i životnom opusu najbolje govore njegove kolumne. Posljednju je bio objavio prije dva mjeseca. Tada je bio aktualan zahtjev da se promijeni ime ulici Tomáša Masaryka. Jer je “bio mason i jer je bio zaslužan za stvaranje stare Jugoslavije”. U svojoj posljednjoj kolumni Milan objašnjava ono što površni političari ne shvaćaju, jer svoje stavove i akcije formiraju izvan povijesnog konteksta. Da vidimo kako je veliki novinar Milan Jajčinović argumentirao svoje stavove: “Iako je zagovarao stvaranje južnoslavenskih država, Masaryk je na izvjestan način zaslužan i za stvaranje ideje o hrvatskoj državi, jer je prava naroda i narodnosti smatrao ciljem društvenog djelovanja, a državu njezinim sredstvom. Na taj način on je utjecao i na hrvatske političare, a posebno na Ivana Meštrovića, Franu Supila i Stjepana Radića... Njega nitko nije mogao zavesti jugoslavenskom veličinom. To ne znaju mnogi današnji hrvatski političari. Neki hrvatski političari bez razloga napadaju Masaryka zato što ne razumiju ni njega ni njegovu politiku. Pa ni dalekosežnost njegove političke misli...
Masarykov poučak
Bez Masarykove politike ne bi možda bilo na neki način ni današnje samostalne Hrvatske. Bila bi samo Jugoslavija. On je važnošću koju je davao nacionalnim idejama utjecao i na hrvatske masone da se priklone hrvatskoj ideji. Hrvati Ivan Meštrović i Jozo Kljaković su svojim značajnim utjecajem u Jugoslavenskom odboru čuvali postojanje hrvatske ideje. Nasuprot njima bio je Svetozar Pribićević koji se pak zalagao da se što više utjecaja i teritorija dodijeli Srbiji. Masaryk, unatoč tome što je podržavao ideju stvaranja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca, bio je protiv tolikog utjecaja Srbije. On je zapravo bio za federaciju južnoslavenskih država...Zbog toga je bio protiv represivnog načina vladanja kralja Aleksandra Karađorđevića... Unatoč svim svojim ograničenjima koja vidimo iz današnje perspektive, Masaryk je bio veliki političar čije djelovanje treba promatrati u kontekstu vremena u kojem je živio”. Eto, tako je to radio naš Milan. Jasno, jednostavno, duboko. Bio je pravi politički opinionmaker i toliko se trudio ohladiti naše usijane političke glave.
Veliki covjek, novinar, domoljub, analiticar, moralist.... Sve ono kvalitetno i profesionalno sto danas nedostaje hrvatskom "novinarstvu".