Zamislite da Andrej Plenković ode u službeni posjet, recimo, Tajlandu. Svečano ga dočekaju na crvenom tepihu, vojska puca u zrak, a domaćini ga pozdrave visoko uzdignutom desnicom kličući “za dom spremni”. Nakon što bi naš premijer došao k sebi, zbunjeno bi mu objasnili da su na Wikipediji pročitali kako je to stari hrvatski pozdrav.
Ili da predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na zabačenom motrilištu u afganistanskim gudurama puste “Hej, Slaveni”, a zapovjednik salutira desnom šakom čvrsto stisnutom uz čelo govoreći “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Pa kad vidi zaprepašteno lice, počne joj objašnjavati da su na YouTubeu pogledali dokumentarac o Titu kako bi se informirali o Hrvatskoj.
Baš se takva nezgoda dogodila vrijednoj školi u Čepinu.
Ugostili su predstavnike njemačkog veleposlanstva i Goethe-Instituta iz Zagreba, pokrovitelje svog obrazovnog programa, i odlučili ih počastiti intoniranjem njemačke himne. Za to su mudro zadužili domara koji je otišao na YouTube, utipkao “njemačka himna” i to im pustio. Nije pročitao mala slova na videu. A pisalo je da se prve dvije kitice, koje počinju s “Deutschland, Deutschland über alles” (Njemačka iznad svega) ne pjevaju od Hitlerovih vremena.
Nakon Drugog svjetskog rata pjeva se samo treća strofa himne, a počinje puno prikladnijim riječima “Einigkeit und Recht und Freiheit” (Jedinstvo, pravda i sloboda).
Ne možemo zamisliti užas Nijemaca kad se u auli škole zaorilo “Deutschland, Deutschland über alles”, u njihovoj domovini kazneno djelo. Dobro da nije nekome srce otkazalo. U školi su se hitro ispričali i izgrdili domara, a gosti su prihvatili ispriku jer nije bilo namjerno. Jer tko bi znao za zapetljanciju oko njemačke himne?
Pa, odgovor bi mogao glasiti: obrazovana osoba. Igrom slučaja baš je u Čepinu 1896. rođen Josip Horvat, možda najveći hrvatski novinar 20. stoljeća. On je već od 1933., od Hitlerova dolaska na vlast, neumorno objašnjavao hrvatskim čitateljima da Führer vlada voljom i umovima Nijemaca i da ga je čitav narod spreman slijediti u nacionalnu i europsku katastrofu.
Da, nekad su ljudi u Hrvatskoj mogli jasno vidjeti budućnost, a danas ne mogu vidjeti ni prošlost. Što se, izgleda, potiče jer zašto bi inače Ivan Vrdoljak iz HNS-a, braneći izbacivanje nastave povijesti iz strukovnih škola, nedavno rekao: “Što će zidarima povijest”. A domarima, treba li njima povijest? STEM je čarobna riječ koja posvuda odzvanja i nema dana da ne iskoči s nekog medija. STEM – akronim za engleske riječi science, technology, engineering i mathematics (tj. znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) – predstavlja se kao rješenje svih problema.
Budućnost je u biotehničkom, tehničkom, biomedicinskom i prirodnom području pa njih treba forsirati, a zastarjele društvene i humanističke fakultete treba smanjiti, ako ne i ukinuti. Ne trebaju nam razmišljanja i ideje o društvu, čovjeku i povijesti. Akceleratori, Bunsenovi plamenici, centrifuge, čipovi, diferencijalna geometrija, elektronski sklopovi, mikroskopi, Petrijeve zdjelice, epruvete i tenzorski račun riješit će sve probleme. Čepin je mali pa je i zaborav povijesti tamo mali. U Zagrebu je neizmjerno veći.
Probajte naći na Mirogoju počivalište Josipa Horvata, liberalnog političkog mislioca i pisca, protivnika nacizma i boljševizma, neomiljena od vlasti i NDH i Jugoslavije. Nije imao djece, a Hrvatsko novinarsko društvo nije bilo briga pa mu je grob preprodan i ploča uklonjena.
Samo zahvaljujući benevolenciji novih vlasnika ostao je minijaturni spomen na njega, u donjem lijevom kutu nove nadgrobne ploče, mikroskopske veličine. To nije gubitak onima koji barataju mobitelima, ali nisu došli dalje od YouTubea; znaju se kladiti online, a o prošlosti se informiraju iz hollywoodskih filmova i Wikipedije; ne mogu pročitati ništa duže od statusa na društvenoj mreži, a u školi ih nisu naučili razliku između istine i laži – jednom riječi, informatiziranim neznalicama.
Škola u Čepinu doista jest škola budućnosti. Informatizirana je. Ima kompjutor, internet i zvučnike. Ne moraš ništa znati o filozofiji, umjetnosti i povijesti. Moraš samo znati stisnuti gumb. I, gle čuda, iskoči ti Hitler.
Ne možemo zamisliti užas Nijemaca kad se u auli škole zaorilo “Deutschland, Deutschland über alles”, u njihovoj domovini kazneno djelo. Dobro da nije nekome srce otkazalo. -- Ajde molim te. Normalno ja bi bila Njemačka da pjevaju danas tu kiticu. Dosta više. Vas lijevo liberalnih laprdala koji bi nas plašili babarogama od prije 80 godina dok bi gurali glavu u pijesak dok oko vas u 2018. kruže prave zvjeri...totalno nerelevantno...