U Hrvatsku preneseni posmrtni ostaci 16 hrvatskih legionara koji su poginuli na ruskom bojištu 1942.

Istočna fronta: U domovini nakon 65 godina

Polaganje prisege u talijanskoj vojarni Riva del Garda
import
31.01.2008.
u 18:03

Nakon 65 godina od pogibije na istočnom bojištu, u tadašnjem Sovjetskom Savezu, u Hrvatsku je stiglo 16 posmrtnih ostataka hrvatskih vojnika koji su se na nacističko-fašističkoj strani borili protiv Crvene armije i ondje izginuli! Ti su vojnici bili pokopani u Singinu na Donu, a borili su se pod talijanskim zapovjedništvom. Talijani su prije nekoliko godina odlučili iskopati svoje vojnike, a među njima su pronađeni i Hrvati.

– Posmrtne ostatke Hrvata Talijani su prenijeli u Italiju te su sve vrijeme bili smješteni u vojnoj kosturnici na rimskom groblju Cimitero del Verano. Prošle godine talijanska je strana zatražila od Hrvatske da preuzme posmrtne ostatke svojih građana, a Vlada je odlučila da taj posao preuzme Uprava za zatočene i nestale Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti jer je ona kadrovski i tehnički sposobna to obaviti – objasnio nam je pomoćnik ministrice i načelnik uprave pukovnik Ivan Grujić.

Upravo je potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor dala svesrdnu podršku da se riješi to pitanje s Talijanima. Nakon dogovora s talijanskom stranom, hrvatska je delegacija te posmrtne ostatke preuzela u Rimu 20. prosinca prošle godine, a svaki od njih nalazi se u zasebnom metalnom kovčežiću.


Stožer Zdruga kod Singina na Donu (gore) i satnik Cukon, zapovjednik bojne, na groblju poginulih pripadnika Zdruga u Singinu (gore desno)

Na Mirogoju
Nakon ispraćaja, brodom iz Ancone prebačeni su u Hrvatsku te su privremeno pohranjeni na zagrebačkom Mirogoju.
– Uspjeli smo doći do rodbine nekih od njih, a ovih je dana u Zagrebu bila služena i misa zadušnica za te vojnike. Sad o rodbini ovisi hoće li biti pokopani svaki zasebno ili će ostati zajedno te biti pokopani u zajedničkoj grobnici. No, moram naglasiti dvije stvari.

Prvo, vjerujem da je prošlo vrijeme kad su se i preko mrtvih sukobljavale politike i ideologije. Civilizacijsko je dostignuće da svaki čovjek ima pravo na dostojanstven ukop u svojoj zemlji, kao i da rodbina ima pravo pokopati ga, znati gdje mu je grob te ga posjećivati.

 Stoga smo i mi ovom pitanju pristupili upravo na taj način. I drugo, iako naša uprava ponajprije radi na poginulima u Domovinskom ratu, što je naša prvenstvena zadaća, ovakvi i slični posebni zadaci ni u kojem slučaju nisu u pitanje doveli efikasnost naše primarne zadaće. Sve ovo radimo i planiramo tek kad imamo slobodne kapacitete – naglasio je Grujić.

Vojnici čiji su posmrtni ostaci preneseni bili su dio Lakog prijevoznog zdruga, jedinice NDH koja se pod talijanskim zapovjedništvom borila na istočnom bojištu u tadašnjem SSSR-u. Osnovana je u ljeto 1941., na inzistiranje Talijana, koji su bili ljubomorni što se Hrvati na istoku bore samo pod njemačkim zapovjedništvom. Do kraja 1941. zdrug je korišten na domaćem bojištu, a zatim je 14. prosinca 1941. sa zapovjednikom potpukovnikom Egonom Žitnikom krenuo na obuku u Italiju u Riva del Garda.


Hrvatski legionari pred spomenikom Lenjinu u Vorošilovgradu

Tri prebacivanja
Njegovi su pripadnici nosili talijanske odore s hrvatskim grbom na lijevom rukavu. U travnju 1942. krenuli su prema SSSR-u. Bio je u sastavu Talijanskog ekspedicijskog zbora, poslije 8. talijanske armije. Sastojao se od tri pješačke satnije, jedne satnije teških strojnica, jedne satnije protutenkovskih topova, jedne satnije bacača i doknadne satnije te dva voda, stožernog i izviđačkog. Zdrug je uoči odlaska imao oko 1200 časnika, dočasnika i domobrana.

Zdrug je u tri navrata prebacivan na istok. Prva skupina stigla je polovicom travnja 1942. u Harčujsk, a u prve borbe ušla je početkom svibnja. Vidjelo se, međutim, da Talijani uopće nisu dorasli ratu, pa su se gomilali gubici.

Ubrzo je stigao i kraj. Sovjeti su na Donu 16. prosinca 1942. pokrenuli veliku ofenzivu kako bi spriječili pokušaj deblokade njemačkih postrojba pod Staljingradom. Zdrug je s ostalim jedinicama nadvladan 20. prosinca, o čemu su Talijani hrvatsku stranu službeno izvijestili tek 7. ožujka 1943.


Hrvatski legionari

Na istočnom bojištu bilo je 8250 hrvatskih legionara. Od toga je kroz 369. pješačku pukovniju prošlo 6300 domobrana, u Zrakoplovnoj legiji bilo je 360 zrakoplovaca, a 340 mornara i 1250 pripadnika Lakog prijevoznog zdruga pod Talijanima.


Traži se rodbina

Dosad je pronađena rodbina trojice poginulih vojnika, Galete, Klopotana i Pezića. Oni koji nešto znaju o poginulim vojnicima mogu se javiti u Upravu za zatočene i nestale u Zagrebu, telefoni su 01/61 96 481 i 01/61 96 179.


Narednik, vodnik i vojnici

Među 16 posmrtnih ostataka Hrvata, trojica se vojnika vode kao nepoznati jer se ne zna njihov identitet. Među ostalih 13, jedan je narednik, Huso Dizdarević, dva su vodnika, Zehim Jacapović i Ivan Milohnaja, a ostali su vojnici: Gregor Bajcer, Ivan Catara, Adam Galeta, Stjepan Gastin, Anto Ilić, Mato Klaričić, Stjepan Klopotan, Ivan Konc, Tomo Matovina i Marko Pezić.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije